No, onda je reli stigao na dionicu Zagorska Sela — Kumrovec. Tih 14,24 kilometara danas su dio svjetske elite, jedan od najobožavanijih i najiščekivanijih brzinskih ispita u čitavom kalendaru. Tih 14,24 kilometara trebalo bi zaštititi kao nacionalno blago i aplicirati za status UNESCO-va spomenika kulture. Tih 14,24 kilometara su jamstvo da, ispunimo li i neke uvjete koji sa sportom nemaju direktne veze, Croatia Rally može naći mjesto i u budućim kalendarima svjetskog prvenstva. Tih 14,24 kilometara su se već i prethodnih godina urezali u pamćenje najboljim svjetskim vozačima i svi znaju koliko su opasni.

I onda četvorica od petorice trenutno najboljih vozača relija na svijetu (dobro, sedmorice — dvojica Finaca, dvostruki svjetski prvak Kalle Rovanperä i Esapekka Lappi, ove godine nisu vozili Hrvatsku), mada sve to dobro znaju, naprave pogrešku na tom brzincu.

Reli je besprijekorno organiziran, a zanimljivošću i nepredvidivošću je osigurao da ga u kalendaru žele svi: vozači, fanovi, momčadi, sponzori

Najgore je prošao Fourmaux, koji je udario u betonski stupić za sprečavanje kraćenja zavoja i slomio letvu volana, te mu je trebalo 15-ak minuta da popravi automobil i završi brzinac. Nakon njega, Tänak je imao jedno od onih sretnih izlijetanja u kojima ne pogodite ništa tvrdo i ne oštetite ozbiljnije auto, tako da je ne samo nastavio, nego čak i osvojio taj brzinac. Ogier je iza njega prošao mrvicu opreznije — stari je lisac nanjušio kada treba malkice prikočiti i mirno doći do cilja. Čovjek koji je tijekom čitavog relija najviše riskirao i živio na rubu jedini je od elite prošao SS18 bez problema.

No, upravo ponavljanje priče o tim Ogierovim pogreškama tijekom relija zapravo nam otkriva pravi razlog zašto se potom dogodilo ono što se dogodilo. Da, možda je tijekom prva dva dana izgledalo da su uloge jasno raspoređene, ali to ne znači da vozači nisu išli do maksimuma. Za razliku od ranijih godina, nisu pritom griješili, ali morali su ići najjače što mogu kako bi bili na tim mjestima u poretku. I Evans i Neuville su zato u SS18 ušli, kao i u sve ostale brzince, bez kalkuliranja — i pogriješili.

Ostaje li WRC u Hrvatskoj?

Evans se na uskom šumskom dijelu izvrtio, izgubio 20-ak sekundi, ali nije ozbiljnije oštetio svoju Toyotu, mada je do kraja brzinca sa sobom vukao jednu u auto zabijenu granu. Neuville je mnogo gore stradao: u izlijetanju do kojeg je po svemu sudeći došlo rijetkom pogreškom suvozača koji ga nije upozorio na nadolazeći zavoj, ozbiljno je oštetio svoj Hyundai te do kraja natjecanja više nije konkurirao ni za što, nego samo pokušavao dovesti oštećeni auto do cilja.

Naravno, iz jednog se relija ne može iščitati baš sve, ali ako mislite da nije slučajno što je Ogier osmerostruki svjetski prvak, a Neuville i Evans samo višestruki viceprvaci (mada će jedan od njih, gotovo sigurno, ove godine napokon uzeti titulu, jer ni Kalle ni Seb ne voze puni program)… pa, u pravu ste. Nije to nikako samo sreća, mada treba imati i sreće, ili je znati izazvati. Francuz je i na pretposljednjem brzincu Trakošćan — Vrbno imao jedno ozbiljno izlijetanje, opet bez posljedica. Naposljetku je, premda tek treći vozač prema pokazanoj brzini, odnio titulu pobjednika. Zahvaljujući novom, mnogima zbunjujućem sustavu bodovanja, osvojio je bod više od Tänaka, a dva od Evansa i Neuvillea.

Taj je sustav tek vrh ledenog brijega problema s kojima se WRC trenutno suočava. Samo dvije i pol tvorničke momčadi, preskupi automobili, užasavajuće teško dobivanje prilike mladim vozačima, pa i opći nedostatak identiteta i karizme samog sporta, u usporedbi s nekim ne tako dnevnim vremenima — sve su to goruće stvari. U tijeku su pregovori oko tehničke regulative za sljedeću sezonu i sve je još neizvjesno. Hyundai i Toyota žele zadržati postojeću, mnogi žele ubrzavanje WRC-2 automobila i da oni preuzmu ulogu najviše kategorije… No problem je što ozbiljan sport ne smije razgovarati o tako bitnim promjenama s tako kratkim vremenskim odmakom, nego najmanje nekoliko godina unaprijed. Reli je u vrlo ozbiljnoj krizi i u nadolazećim će se sezonama morati štošta promijeniti.

Gdje je tu Hrvatska?

Zapravo u vrlo dobrom položaju. Ove godine nije bilo nikakvih problematičnih situacija, reli je besprijekorno organiziran, a zanimljivošću i nepredvidivošću je osigurao da ga u kalendaru žele svi: vozači, fanovi, momčadi, sponzori… Nije tajna da je ponuđena trogodišnja ekstenzija ugovora i da se samo čeka uspostava nove vlade koja mora dati određena financijska jamstva u ime države. S obzirom na medijsku sliku, broj popunjenih soba u središnjoj Hrvatskoj i opći dojam, nadamo se da će svaka buduća vlada bez problema to odobriti.

Dugoročno, po isteku tri godine, slika nije toliko optimistična. Među zemljama koje su, smatra se, zainteresirane za ulazak u WRC-ov kalendar su SAD, Kina i Saudijska Arabija. Zemlje s kojima se Hrvatska ne može mjeriti niti financijski niti marketinški. Dodatno, lani je prvi puta organiziran Srednjeeuropski reli, koji se vozi u Njemačkoj, Austriji i Češkoj, također na asfaltu, te bi u slučaju širenja kalendara moglo postati pitanje hoćemo li ispasti mi ili oni, a s marketinške je strane jasno koji je važniji.

Preko simulacije do prilike

Ipak, Croatia Rally je pokazao još nekoliko važnih stvari.

Fourmaux je uvjerljivom pobjedom na Power Stageu pokazao koliko brz može biti — nije, zapravo, da to ne znamo i otprije, ali smanji li količinu grešaka, on je po čistoj brzini već danas rame uz rame s najboljima. Pobjednik u WRC-2 Nikolaj Grjazin, oslobođen tereta ruskog državljanstva, sve je bliži eliti, u koju će sigurno jednog dana i sve bolji mladi Finac Sami Pajari.

No, za mene je najveća zvijezda relija bio pobjednik WRC-3 kategorije, Estonac Romet Jürgeson. Dečko je bio član mladih nacionalnih selekcija u nogometu, ali odustao je od te karijere kako bi se posvetio svojoj najvećoj ljubavi, reliju. Samo da bi već s 19 godina odustao i od relija, shvativši da si ga ne može financijski priuštiti. Kad je FIA pokrenula program Rally Star za pronalaženje mladih talenata, preko simulacija se dokopao prilike okušati i u pravom natjecanju te pobjedom na njemu dobio priliku nastupiti na nekoliko relija Svjetskog prvenstva — i pobjedom u klasi u Hrvatskoj pokazao koliko može.

Takve su priče ono što reli čini fascinantnim sportom. Pogotovo, dakako, ako se pritom još vozi na onih 14,24 kilometara buduće UNESCO-ve kulturne baštine.