U ponedjeljak, škole su u Iranu zatvorene kako bi djeca mogla gledati utakmicu svoje reprezentacije protiv Engleske na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Istovremeno, zemljom već dva mjeseca bjesne prosvjedi u kojima je, procjenjuje se, dosad živote izgubilo oko 400 ljudi, među njima i djeca. Počelo je smrću 22-godišnje Mahse Amini, koju je takozvana moralna policija privela zbog povrede pravila odijevanja, odnosno nenošenja obveznog hidžaba. Umrla je tri dana kasnije pod nerazjašnjenim okolnostima.

Vlasti su počele naveliko privoditi i javne osobe koje na ovaj ili onaj način izražavaju podršku prosvjedima i “potiču pobunu”, među njima slavne glumice Hengameh Ghaziani i Katayoun Riahi. Ghaziani je u subotu na Instagramu objavila video u kojem skida hidžab, napisavši: “Možda je ovo moj zadnji post. Od ovog trenutka nadalje, što god da mi se dogodi, znajte da sam, kao i uvijek, s iranskim narodom do svog posljednjeg daha.”

Iranskim je nogometašima bilo potrebno jako puno hrabrosti da odbiju pjevati nacionalnu himnu prije utakmice s Englezima. Nagađalo se, ali nije se znalo da će to napraviti; prije polaska za Dohu bili su pozvani na razgovor s predsjednikom Ebrahimom Raisijem i zasigurno primili upute i upozorenja. Međutim, svejedno su odlučili na taj način prosvjedovati i iskazati svoju solidarnost s prosvjednicima u domovini, riskirajući odmazdu kad se vrate. Dok je svirala himna, gledalištem su odjekivali zvižduci i usklici negodovanja, ali nisu to bili nepristojni i pijani engleski navijači nego oni iranski, koji su na svoj način prosvjedovali protiv režima koji ubija vlastiti narod. “Woman, Life, Freedom”, pisalo je na mnogim transparentima.

Himna je svetinja, kažu. Ali postoje i veće svetinje za koje se vrijedi boriti.