FIFA FIFPRO World XI nagrada je koja se dodjeljuje svake godine. U njoj pravo glasa imaju profesionalni nogometaši te oni biraju najbolju jedanaestorku na svijetu. Godine 2015. su u najboljih 11 bila trojica vezna igrača: Luka Modrić, Andres Iniesta i glavna tema ovoga teksta, Paul Pogba.
Tada 22-godišnji Francuz bio je najmlađi igrač u FIFPRO postavi i ovim je priznanjem okrunio fantastičnu sezonu koju je imao u Juventusu. Momčad iz Torina je u sezoni 2014./2015. osvojila prvenstvo i kup, a u Ligi prvaka je poražena u finalu od legendarne Barcelonine postave koju su predvodili Leo Messi, Luis Suárez i Neymar. Pogba je u tom Juventusovu uspjehu bio veoma važna karika na poziciji lijevog veznog; bio je kompletni veznjak potkovan u svakom segmentu igre. Besprijekorna tehnika mu je omogućavala da stvara višak kroz dodavanje i(li) dribling, a imao je odličan udarac iz igre i prekida. Njegov spoj brzine, snage i visine rijetko se viđa pa je stoga Pogba 2015. izgledao kao prototip modernog veznog igrača kakvih će u budućnosti biti sve više i više.
Nakon što je po prvi put bio uvršten u FIFPRO World XI, svijet je očekivao da je to tek početak jedne velike karijere u kojoj će Paul nebrojeno puta biti uvršten u najbolju momčad na svijetu, a možda i osvojiti koju Zlatnu loptu. Kad biste nekome prije tih osam godina rekli da je to zadnji put da će Pogbu vidjeti na toj FIFPRO pozornici uz ostale najbolje igrače na svijetu, možda bih vas prozvao ludim i rekao da se ostavite gledanja nogometa. Ali u 2023. je to realnost.
Rijedak generacijski talent ne samo da je pao u drugi plan, nego je s 30 godina možda i svršio s nogometnom karijerom.
Kad imate toliko ‘neprijatelja’ kao što imao — ili mislio da ima — Pogba, možda je problem ipak u vama, a ne u svima drugima oko vas
Nakon ove nagrade uslijedila je još jedna dobra sezona u Juventusu nakon koje se Pogba u velikom stilu vratio u Manchester United, plaćen tada rekordnih 105 milijuna eura. Ondje je pod Joséom Mourinhom na početku pružao solidne partije, ali ostajao je dojam da bi “budući najbolji veznjak na svijetu” mogao i bolje. Najveći su mu problem predstavljale konstantne prepirke s praktički svima, počevši od neslaganja s Mourinhom, koji je na kraju dobio otkaz u prosincu 2018., nekoliko mjeseci nakon što je Pogba bio jedan od ključnih igrača Francuske na putu prema tituli svjetskog prvaka, pokazavši da je i dalje bila riječ o elitnom igraču koji je, s 25 godina, još imao vremena potvrditi se kao jedan od najboljih na svijetu.
Mourinha je na klupi naslijedio Ole Gunnar Solskjær te je Pogba do kraja sezone odigrao i svoje najbolje partije u Uniteodovu dresu. U ligi odigrao 3.011 minuta u kojima je upisao 13 pogodaka i devet asistencija, što je tada bio (i ostao) njegov najbolji ligaški učinak u karijeri. To je također posljednja sezona u kojoj je odigrao više od 1.900 minuta, jer nakon toga su opet počele prepirke i problemi.
Otuđen i frustriran
Osim nesuglasica s trenerom, Pogba se često preko društvenih mreža borio s napisima u tabloidima koje je smatrao netočnima. Uvijek je iskazivao stav po kojem smatra da se bori s “hejterima”. Zbog toga je stao i na žulj navijačima, s kojima se često prepirao i svojim gestama im sugerirao da mu njihovo mišljenje nije osobito bitno.
Kada je Erik ten Hag došao u United kao novi menadžer, Pogbi je istekao ugovor i nije ga produžio. Kao slobodan igrač vratio se u Juve, gdje je dobio priliku pokazati svima da za neuspjehe zadnjih godina nije bio sam kriv. Međutim, nastavio je po starom: iako je veći dio prošle sezone zbog ozljeda izbivao s terena i skupio tek 10 nastupa u svim natjecanjima, i to je bilo dovoljno za svađu s Massimilianom Allegrijem. Najviše se pamti žustra rasprava između dvojca u utakmici između Juventusa i Atalante kad je Francuz nonšalantno izgubio loptu, a trener je nakon utakmice bio ljutit: “Rekao mi je da se opustim, ali nema opuštanja, morali smo zadržati loptu u tom trenutku.”
Unatoč tome što nije puno igrao, Pogba je ponovno punio medije svojim problemima. Prije godinu dana se kroz medije svađao sa svojim bratom Mathiasom, optuživši ga da ga s prijateljem iz djetinjstva želi opljačkati. Situacija je postala još bizarnija kad je Mathias negirao tvrdnje i optužio Paula da je koristio “crnu magiju” u nadi da će se suigrač iz reprezentacije Kylian Mbappé ozlijediti.
Pogbina se karijera više pamti po raznim nesuglasicama i problemima nego po igrama na terenu. A on nikad nije sebe smatrao izvorom tih problema, nego je uvijek tražio krivca u nekome drugome. Većinom su to bili treneri, mediji, navijači i uprava kluba. Iz njegove su perspektive svi oni često bili “budale” koji ga ne razumiju ili su protiv njega. A kad imate toliko ‘neprijatelja’ kao što imao — ili mislio da ima — Pogba, možda je problem ipak u vama, a ne u svima drugima oko vas.
I kad se činilo da je sve otišlo nizbrdo i da puno gore od toga ne može biti, Pogba je pao na dopinškom testu i sad mu prijeti četverogodišnja suspenzija koja bi efektivno značila i kraj ozbiljne nogometne karijere.
Bio je jedan od najvećih talenata našeg doba, predodređen za najveće stvari. Ali često je bio više ikona nego nogometaš i s vremenom (p)ostao otuđen i frustriran, kriveći sve osim sebe za to. Sjetimo li se samo koliko je dobar mogao biti, moramo žaliti zbog neostvarenog potencijala, ali Paul Pogba je, na kraju, sam uništio vlastitu karijeru.
