U tom se smislu jedan od najtežih trenutaka u njenoj karijeri dogodio početkom siječnja 2022., na turniru iz serije 250 u Adelaideu. Bio je to meč prvog kola protiv Rebecce Peterson, djevojke koju bi u današnjim okolnostima vjerojatno ostavila na tri-četiri gema. Pritom je pomalo paradoksalno bilo to što je Sabaljenka u tom trenutku već neko vrijeme bila druga na svijetu — što je, doduše, donekle bilo uvjetovano i tada slabom konkurencijom na WTA Touru. Sabaljenka je taj meč izgubila sa 7-5 u trećem setu i u njemu je počinila 21 duplu pogrešku.

Ako uopće postoji trenutak u kojem se može reći da je najbolja i da ne može izgubiti, onda je to ovaj sadašnji

Trenutak o kojem pričam dogodio se kod rezultata 4-4 u trećem setu, kad se nakon jednog svog servis gema — zapravo jednog od rijetkih u kojem nije počinila nijednu duplu, pa ni odservirala underarm servis — emocionalno raspala i počela igrati kroz suze. Bila je to tužna i mučna scena koju su prigodno upotpunile i gotovo potpuno prazne tribine. Samo koju minutu ranije, kad ju je sutkinja upitala je li možda ozljeda razlog njenih dvostrukih pogrešaka, nervozna Sabaljenka rekla je da je to njen “tehnički problem” i da ne može servirati bolje. Bila je to, naravno, samo maska koju je odlučila staviti jer te su duple bile samo posljedica njene unutrašnje borbe, kao i raznih pritisaka koje si je često i sama nabijala.

“Još uvijek sam mlada, ali prije sam se osjećala kao tinejdžer koji ne može izgubiti, koji bi se jako uzrujao zbog poraza i ne bi mogao prihvatiti da me netko može pobijediti”, rekla je još krajem 2022. “Mislila sam da sam najbolja i da me nitko ne može pobijediti.”

Sabaljenka je još 2018., dok joj je bilo 20, sezonu završila kao 11. igračica na svijetu. I kad se tek pojavila na sceni bilo je odmah jasno da je njen potencijal ogroman; ponajprije se to ogledalo u činjenici da je fizički dominantnija u odnosu na većinu djevojaka s Toura, što je realno iznimno bitan faktor u ženskom tenisu. Problem je bio u tome što je ta lakoća kojom je mogla pobjeđivati bila (samo)zavaravajuća, pa onda svakako i u tome što su njena teniska inteligencija, a onda i emocionalna zrelost, bile na poprilično niskim granama. Sabaljenka je bila ogledni primjerak divlje i nezrele igračice koja ima loš shot selection — posezanje za winnerima u situacijama koje za to nisu, a onda i gomilanje neforsiranih pogrešaka — i koja još uvijek ne zna kontrolirati svoje emocije.

Nestvarni obrat

Istina je takva da joj je u tom smislu bila možda i teže od drugih, jer Bjeloruskinja je zapravo vulkan emocija koji čeka erumpirati; tenisačice i tenisači stvarno su katkad poput psihičkih bolesnika, ali rijetko tko je svoje sada stvarne mentalne probleme tako loše sakrivao kao Sabaljenka.

Kao da joj njeni vlastiti demoni nisu bili dovoljni, krajem 2019. dogodila joj se i osobna tragedija. Njen otac Sergej Sabaljenko, koji ju je prvi odveo na teniski teren, preminuo je u 44. godini, a jedna od njegovih projekcija bila je ona da će njegova njegova kćer do svoje 25. godine osvojiti dva Grand Slama. Bio je to još jedan veliki uteg koji si je zapravo i sama Sabaljenka stavljala na leđa — više je puta otvoreno rekla da želi ispuniti očevu želju — i sve je to skupa dalo naznačiti da se zapravo ništa od toga neće dogoditi.

Tu je 2022. završila kao peta na svijetu. Iako je smanjila broj duplih, ostala je na njih 10 posto, čime bi, usporedbe radi, prošle sezone na ATP Touru bila druga po tom postotku, a još značajnije od toga bilo je to da je i dalje imala de facto iste probleme. Bila je krhka i na lagan je i predvidljiv način pucala. Bila je sad već i u 25. godini i bilo je racionalno pomisliti da se radi o ukorijenjenoj lošoj navici koje se nikad neće riješiti.

“Prije sam mislila da ako vičem ‘Come on’ i udaram jako lopticu, da je to značilo boriti se”, izjavila je u ovo doba lani. “Sad shvaćam da boriti se znači nastaviti raditi u teškim trenucima, nastaviti razmišljati o tome što trebaš raditi, umjesto svih tih emocija.”

Kad je Sabaljenka u finalu prošlogodišnjeg Australian Opena napravila duplu pogrešku na svoju prvu meč loptu — svoju šestu u meču, ali tek drugu u tom i prethodnom setu — pomislio sam vjerojatno ono što i mnogi koji su je dobro poznavali. Pomislio sam da je to to ili da nam slijedi još jedna tužna i mučna scena. Sabaljenka je na sličan način već gubila velike mečeve; triput je dotad igrala polufinale Grand Slama i triput je gubila u trećem setu, i to uglavnom zato što nije mogla iskontrolirati emocije. Problem je dijelom bio u tome što sam stvari gledao iz svoje perspektive; perspektive kukavice koji bi se u jednom takvom trenutku — kao da bi do njega ikad došao — prepustio svojim autodestruktivnim mislima, a onda i negativnim emocijama. S druge strane, nije to tako teško zamisliti, zar ne?

Bila je to sada, međutim, neka drugačija djevojka. Još krajem 2022. odlučila je prestati raditi s psihologinjom, i to zato što je zaključila da joj nitko osim nje same ne može pomoći; kako je bila rekla, sada je ona postala psihologinja. Nekoliko mjeseci ranije počela je inače raditi i sa stručnjakom za biomehaniku pokreta. Duple pogreške stvarno su bile posljedica dubljih psiholoških procesa, ali određene tehničke poteškoće očito su također bile jedan od triggera. Možemo reći da je u tom smislu onda dobila i još jedan ‘sigurnosni ventil’ — dakle, sigurnost na servisu.

I samo nekoliko minuta nakon te duple, ali i nakon još dvije propuštene meč lopte, Sabaljenka je konačno postala Grand Slam pobjednica. Bio je to pomalo nestvaran obrat: ‘luđakinja’ koja je dotad uglavnom radila protiv sebe sad je uspjela pobijediti svoje demone.

U međuvremenu je ponovno doživjela nekoliko teških i sebi svojstvenih poraza — polufinala Roland Garrosa i Wimbledona te finale US Opena izgubila je praktički na isti način, u gustim mečevima nakon što je vodila 1-0 u setovima — samo da bi prošle subote po drugi put osvojila Australian Open. I način na koji ga je osvojila – bez izgubljenog seta, zgazivši sve suparnice osim Coco Gauff u polufinalu — sada tjera čovjeka na tu pomisao da možda stvarno ne može izgubiti teniski meč.

Zapravo, ako uopće postoji trenutak u kojem se može reći da je najbolja i da ne može izgubiti, onda je to ovaj sadašnji. Pritom je pomalo zastrašujuće to što se čini da tek sad počinje igrati tenis kakav može.