Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Slučaj Kalinić

Kako god okrenete, izbornik Dalić je u pravu. Ali…

Zadnja izmjena: 20. lipnja 2018. Igor Kralj/PIXSELL

Obrazloženje je bilo kratko.

„Na utakmici s Nigerijom se zagrijavao, trebao je ući, ali je rekao da nije spreman. Nije bio spreman niti protiv Brazila, nije bio ni jučer na treningu spreman, a ja trebam zdrave i spremne igrače“, objasnio je izbornik Zlatko Dalić zašto Nikola Kalinić više nije dio reprezentacije.

I tu zapravo staje svaka priča. Izbornik sa sobom mora voditi igrače koji mu trebaju.

Neosporno je da svojom kvalitetom Nikola Kalinić ima mjesto u reprezentaciji i da će njegove kvalitete nedostajati u utakmicama koje dolaze. Uostalom, svima je jasno tko su najbolji hrvatski nogometaši, nemamo mi baš toliko širok kadar da bismo imali realne dvojbe oko ovih s važnim ulogama u igri i velikom minutažom. Međutim, reprezentacija nije lista najboljih, jer rezultat ne daju oni koji su u teoriji najkvalitetniji, nego oni koji su igračkim karakteristikama kompatibilni u praksi i koji na terenu najbolje odgovaraju jedni drugima i trenerovoj ideji. Ukratko, glavni zadatak izbornikova posla nije na teren postaviti 11 najboljih po nekom overall ratingu kao na PES-u, nego 11 pravih koji svojom igrom mogu dati sumu koja je veća od samog zbroja individualnih kvaliteta.

Suština nogometa je dodatna vrijednost koja se ostvaruje sklapanjem savršenog mozaika, a to nekad znači da objektivno bolji igrač mora sjediti na klupi.

Upravo zato izborničke odluke nisu nimalo lagane. Roberto Martinez je otpisao Radju Nainggolana, iako mu ovaj donosi nevjerojatno bitnu dozu dinamike u veznu liniju i kvalitetom sigurno pripada na spisak od 23 Belgijanca za Rusiju. Isto tako, Leroy Sané donosi Njemačkoj dimenziju više kroz brzinu i dribling na krilnoj poziciji, a – iako mu je često bio i starter – Joachim Löw ga je ostavio doma. Renomeom su obojica neupitni putnici za Rusiju, ali i karakteristikama izvrsno nadopunjavaju deficitarne stavke u momčadi i zato su to prilično drugačiji slučajevi nego što je to onaj Maura Icardija, koji ispred sebe u dresu Argentine ima dvojicu vrhunskih špic-igrača.

I Nainggolan i Sané su zapravo kvalitetom i kontekstom jednako neupitni kao Kalinić, ali su izbornici odlučili da im oni ne trebaju i prije prvenstva se odlučili za drugačije planove. Riskirali su i donijeli vrlo teške odluke koje će im sigurno biti krimen u očima javnosti u slučaju rezultatskog neuspjeha. Međutim, donijeli odluke u skladu sa svojom vizijom i za njih su spremni odgovarati, makar to nekad značilo i plivati kontra struje.

Socijalna inteligencija

Zamislimo da je izbornik prije puta u Rusiju sa spiska prekrižio Kalinića i da se odlučio riješiti – uzmimo ga sada kao hipotetski primjer – Marcela Brozovića, jer ih ne vidi u prvoj postavi, a s klupe ruše atmosferu u momčadi. To bi bilo prilično odvažno, jer bi se takvim potezom izložio kritikama u tom trenutku, ali bi postao i primarna meta u slučaju neuspjeha na prvenstvu. Stoga, Dalić se odlučio na konzervativne poteze, nije želio potencirati sukob i donio je odluke koje su najprihvatljivije široj javnosti. Ali kako bismo došli do rezultata i prebacili očekivanja, nekad su drastične mjere jednostavno nužne.

Naravno, Hrvatska nema dovoljno kvalitetnih nogometaša da možemo otpisivati reprezentativce kako kome padne napamet. Nama će Kalinić itekako trebati u Rusiji u utakmicama koje dolaze, zato sve probleme treba pokušati riješiti razgovorom. Uostalom, Julian Nagelsmann uvijek ističe kako je 70 posto trenerskog posla socijalna inteligencija, a tek 30 posto taktičko znanje i metodologija rada. Ta socijalna inteligencija se prvenstveno mora očitovati u nametanju autoriteta, traženju od igrača da se žrtvuju za dobrobit rezultata cijele momčadi, čitanju stanja igrača i održavanju kohezije unutar jako specifične socijalne grupe. To je nevjerojatno težak posao i za to su obično potrebni kompromisi.

Lukas Podolski je bio pozivan u reprezentaciju godinama nakon što je prestao igrati ozbiljan nogomet jer je bio bitan za hijerarhiju momčadi, a Thomas Müller je daleko od optimalne forme, pa i dalje standardno igra u njemačkoj reprezentaciji. Ali kad se neke stvari ne mogu riješiti razgovorom, onda se povlači granica i Sané ostane doma.

Da je Kalinić imao iza sebe sljedbenike kao što ih ima Mandžukić ili da je dio klana kao Brozović, Dalić ga sigurno ne bi eliminirao u ovoj fazi turnira

Iz te perspektive, ispada da je Dalić pogriješio jedino u tome što nije otpisao Kalinića već poslije utakmice protiv Brazila. Ako je tada postojao problem, a sad je očito da je postojao, onda ga je trebalo riješiti već tada. Napravio je štetu sebi jer si je smanjio manevarski prostor i napravio je nepravdu igraču kojem je oduzeo priliku da ide umjesto Kalinića, a dobio bi jednaku podršku za svoju odluku kao i sada.

Ipak, Dalić je tada odlučio povući konvencionalan potez, plivati niz struju i zaštititi se od eventualnih kritika i tumačenja eliminacije Kalinića kao dokaza loše atmosfere u momčadi. Ignorirao je problem i tu je pogriješio. Bilo je potrebno odraditi komunikaciju s igračima, procijeniti mogu li se stvari popraviti i onda donijeti prave odluke, ma koliko one bile teške i ma koliko god njima izložio vlastitu poziciju. Izborničke odluke nisu lagane, ali su polovična rješenja obično uvijek kriva, što se pokazalo i u ovom slučaju. Kada plivaš niz struju, prije ili kasnije naiđeš na neki slap koji te dokrajči.

Nogomet nije demokracija

Ali na kraju će ionako svaki izbornik odgovarati za rezultat — pa nije li onda bolje odgovarati za poteze u koje vjeruje, nego u alibi odluke kojima se vodi briga o reakciji javnosti?

Nekad ta odluka u koju vjeruje znači potjerati Kalinića nakon reakcije protiv Brazila jer mu ne treba, nekad to znači posjesti Ivana Rakitića na klupu, nekad to znači izostaviti Marija Mandžukića iz sastava. Najkvalitetnijih 11 svatko zna, to nije težak posao. Puno zahtjevnije je naći pravih 11, jer to traži neke teške odluke s puno rizika i mogućnosti da javnost loše reagira. Međutim, najveći rizik je uopće ne riskirati. U slučaju neuspjeha će biti napadan i morat će odgovarati na to zašto je izostavio prvotimca Milana, Barcelone ili Juventusa. Ali će barem znati da ga napadaju radi njegove vizije i odluka koje je vjerovao.

Doduše, u cijeloj priči zasad znamo samo jednu stranu  – onu izbornikovu. Moguće je da su stvari u stvarnosti bile nešto drugačije. Međutim, to nije uopće bitno. Kalinićeva strana priče u ovom slučaju zapravo nije važna, osim za njegovu percepciju u javnosti. U takvom dinamičnom organizmu kao što je nogometna momčad mora postojati hijerarhija, jasna linija zapovijedanja. U reprezentativnom nogometu, na vrhu te piramide je izbornik.

Po mom viđenju, Kalinić  – gledano po igračkim karakteristikama i kompatibilnosti s ostatkom momčadi – zaslužuje mjesto u početnoj postavi ispred Mandžukića. Uostalom, bio je ključna figura pobjede u Zagrebu protiv Grčke, u kojoj je izborio penal i zabio drugi gol u najuvjerljivijoj utakmici Dalićeva dosadašnjeg mandata. S druge strane, Mandžukić je manje kompatibilan našem veznom redu, lošije se nadopunjuje s Andrejom Kramarićem i u klubu više ne igra napadača. Očito je kako isto mišljenje dijeli i Kalinić.

Međutim, nogomet nije demokracija, stvari su onakve kakvim ih posloži trener i to igrači moraju prihvatiti. U trenutku donošenja odluke je irelevantno je li trener u pravu ili nije, sve će se to pokazati na terenu i onda će se te odluke ocjenjivati. Stvari mogu biti dobre ili loše, odluke ispravne ili neispravne i potezi podložni kritici ili pohvalama. Međutim, prije nego se to prenese na teren, nogomet funkcionira tako da je trener uvijek u pravu. A onaj tko ne može prihvatiti svoju ulogu i pričekati da teren pokaže istinu, automatski je u krivu.

Kalinić nema svoj klan

Dalićeva odluka ima i posljedice ili barem implikacije na rezultat. Prva je očita, igrač manje u rotaciji i napadač koji svojim karakteristikama može biti iskoristiv. Druga je psihološko stanje i reakcija suigrača.

Svaka momčad, a tu Hrvatska nije izuzetak, ima klanove u svlačionici jer nogometna momčad je živi organizam u kojem su socijalna interakcija i stvaranje odnosa neizbježni. To je onih Nagelsmannovih 70 posto koji počivaju na socijalnoj inteligenciji. Dapače, u našoj svlačionici su – iako javnost voli zatvarati oči pred tim – ti klanovi još drastičnije zatvoreni, jer postoji jak utjecaj presude Zdravku Mamiću i svih moralno-pravnih implikacija koje to vuče dijelu vrlo važnih reprezentativaca.

Nikola Kalinić je po prirodi introvertiran lik, povučen je karakter i nije se uklapao u tu priču. Upravo to što nije imao klan iza sebe koji će sada raditi probleme Daliću znači da čin micanja sigurno neće drastično poremetiti odnose u svlačionici ili stvoriti negativni impuls koji će narušiti šanse za rezultat. Da je imao iza sebe sljedbenike kao što ih ima Mandžukić ili da je dio klana kao Brozović, Dalić ga sigurno ne bi eliminirao u ovoj fazi turnira. Ovako, s pozitivnim rezultatom iz prve utakmice i bez osakaćenog društvenog kruga, ostatak svlačionice čak možda reagira s dodatnim fokusom na trenerove zadatke, smanjivanjem vlastitih zahtjeva i povećanjem spremnosti na žrtvovanje za momčad.

Kalinić je postao primjer. Apsolutno je pogriješio u reakciji i Dalić ima potpuno pravo što ga je potjerao. Vrijeme će pokazati je li pogriješio i Dalić u odlukama koje su izazvale reakciju, ali to u ovom slučaju uopće nije bitno. On za to odgovara na samom kraju, kad nam teren pruži sve odgovore, a dotad ima potpuno pravo da ide s onima za koje smatra da ih treba. I da otpisuje one koje ne treba.

Ne propusti top članke