“On je nevjerojatan. Skijao je kao đavo u obje vožnje. Nemoguće ga je pobijediti osim ako napravi pogrešku. A on vrlo rijetko radi pogreške”.
Datum je 17. veljače 1982. Mjesto događaja mitski Kitzbühel, točnije legendarna staza Ganslern. A ovo su riječi frustriranog četiri minute starijeg brata Mahrea — Phila, koji je upravo još jednom izgubio slalomsku utrku od najvećeg skijaša tehničkih disciplina svih vremena, Ingemara Stenmarka. Njegov brat blizanac Steve dijelio je treće mjesto s Talijanom Paolom De Chiesom, a ono što je bolo u oči i dušu bila je razlika između prvoplasiranog Šveda i drugoplasiranog Amera: tri sekunde i 16 stotinki. U današnjem skijanju vječnost. U ondašnjem rekordna, ali ipak ne i sasvim odskakajuća razlika.
Premotajmo sad 40 godina unaprijed. Ne samo da nitko nikoga u slalomu više ne može ostaviti za 3.16 sekunde, nego se s tim zaostatkom više ne može ni ući u drugu vožnju (među prvih 30) na utrkama Svjetskog kupa, osim ako se ne radi o nekoj baš jako izrovanoj stazi (kao, recimo, na Sljemenu 2018.). Smanjivanje razlika među elitnim slalomašima dugo se događalo postupno; ako su se u 1980-ima utrke znale redovito dobivati s par sekundi prednosti, a u 1990-ima s oko sekundom, od 2000., otkad je uvedeno pravilo Toneta Vogrinca o ‘okretanju’ prve tridesetorice za nastup u drugoj vožnji (skijaši nastupaju redoslijedom od 30. do prvog mjesta iz prve vožnje), razlike su se dodatno smanjile.
No, kvantni skok u uravnilovku dogodio se u zadnjih nekoliko godina. Iz više razloga.
Među 30 najboljih slalomaša imamo Engleza, Rusa, Belgijanca, Bugarina, ali i Hrvata
Najvažniji je razvoj opreme, jer su postavke skija, pancerica i vezova postale vrlo sofisticirane, gotovo kao konstrukcija bolida u Formuli 1 (što uključuje i špijuniranje konkurencije), pa sad milimetri lijevo ili desno znače stotinku manje ili više. Drugi je to što se radi atraktivnosti natjecanja postavljaju sve brže, ali time i jednostavnije staze, na kojima su razlike manje. Ako pogledate snimke slaloma iz 1980-ih, to sve izgleda kao usporeni film, ili matematički zadatak, vrlo slično stazama koje je postavljao Ante Kostelić dok su mu to dopuštali. Današnji slalom podsjeća na kombinaciju boksa i akrobatskog skijanja, pri čemu je težište stavljeno na fizikalije, a ne na um.
I posljednji, ali ne i najmanje bitan razlog dogodio se prije tri sezone — odlazak u zasluženu mirovinu Marcela Hirschera, koji je ipak godinama dominirao tom disciplinom, povremeno pobjeđujući i sa znatnijim razlikama. Danas takvog suverena nema. Iako neki imaju preduvjete da to budu, i dalje prečesto ne završavaju utrke.
Napeto kao penali u finalu Mundijala
Sve to dovelo je do situacije da je trenutno muški slalom najizjednačenija disciplina otkako postoje natjecanja u skijanju.
Ove smo sezone u šest utrka Svjetskog kupa imali šest različitih pobjednika (Clément Noël, Sebastian Foss-Solevåg, Johannes Strolz, Lucas Braathen, Dave Ryding, Linus Strasser); 18 mjesta na postoljima na tim utrkama zauzimalo je čak 14 različitih skijaša. Svjedočili smo i nevjerojatnom, rekordnom skoku s 29. mjesta iz prve vožnje na prvo na kraju (Braathen), pobjedi čovjeka s drugim najvišim startnim brojem ikad (38, Strolz, znamo i tko je onaj s najvišim — 64 Ivica Kostelić), i najstarijem pobjedniku slaloma ikad — Ryding (35 godina), koji se ujedno kao prvi Britanac u povijesti popeo na najviše postolje nekog natjecanja za Svjetski kup (Eurosportov komentator Nick Fellows u prijenosu je vikao plačući: “Ovo je trenutak koji čekam 30 godina…”).
Na utrci u Adelbodenu, na slavnoj i nimalo laganoj stazi Chuenisbärgli, specifičnoj od svih ostalih po tome što je pašnjak, tj. nije skijalište osim jednog vikenda u godini kad su na njoj profesionalci, za ulazak u drugu vožnju trebalo je skijati unutar jedne sekunde i 37 stotinki, što je najmanja razlika ikad. Čak 24 skijaša bila su unutar jedne sekunde u prvoj vožnji, što je apsolutno sumanuto jer se godinama smatralo da vrlo izjednačenu utrku čini ako ih ima desetak unutar te margine. Također, u Val d’Isereu se prvi put dogodilo da čak četvorica iz prve skupine 15 najboljih uopće ne uđu u drugu vožnju — jer su bili prespori.
Ukratko, baš svaka utrka bila je spektakularna, po nečemu rekordna, i napeta kao penali u finalu nogometnog Mundijala. I nema razloga da takva ne bude i olimpijska, koja je na programu u noći s utorka na srijedu po našem vremenu.
Ovdje ćemo vam predstaviti desetak izabranih favorita, ali nemojte nas ni za živu glavu slušati i kladiti se na nekoga od njih, jer tko zna kako će se tko snaći na vrlo nepopularnom i teškom kineskom umjetnom ledenom snijegu. Možda na kraju nijedan od njih ne osvoji medalju, ili baš svi ispadnu. Pogledajte samo Mikaelu Shiffrin, najpouzdaniju skijašicu svijeta što se tiče završavanja utrka, koja je sveukupno u slalomu i veleslalomu odskijala 10 zavoja. Možda na postolju na kraju budu Marco Schwarz, Loïc Meillard i Ramon Zenhäusern, koje smo ovdje preskočili, a što ne bi bilo nikakvo čudo.
HAZARDERI
Kristoffer Jakobsen
Trenutno vjerojatno najbrži slalomaš svijeta je 27-godišnji Šveđanin koji je u zadnjih sedam utrka Svjetskog kupa pet puta izletio, a ostala dva puta bio drugi i treći. Na noćnom slalomu u Schladmingu, zadnjem prije Igara, vodio je nakon prve vožnje s ove godine rekordnih 58 stotinki prednosti. U drugoj vožnji je haklao treća vrata. U jednom intervjuu je izjavio da “ne vidi problem u svom riskiranju jer je to jedini način da bude prvi, a ništa osim toga ga i ne zanima”. Još uvijek nema nijednu pobjedu.
Alex Vinatzer
22-godišnjak iz Italije, juniorski svjetski prvak iz 2019., ove je sezone u utrkama koje je normalno završio bio četvrti, peti i sedmi. U Val d’Isereu je trebao biti drugi, ali je fulao zadnja vrata druge vožnje. U Kitzbühelu je vodio nakon prve vožnje, a onda u drugoj na sedmim vratima napravio ogromnu pogrešku i završio 18. Poznat je po izraženom boksanju kolaca koje posebno trenira. Ni on još nema pobjedu.
Manuel Feller
Nikad nijednog skijaša nije bolje opisivalo njegovo prezime. Dosad je u karijeri nastupio na 82 slaloma u Svjetskom kupu, a skor završavanja i ispadanja u utrkama mu je 45-37. Drugi najgori od svih aktivnih slalomaša u prvih 30 (prvi je, naravno, Jakobsen s 26-24). Situaciju s učestalim haklanjem vrata popravila mu je lani modifikacija na štapovima: u njih su mu ubacili utege, preko kojih mu je cijelo težište tijela pomaknuto unaprijed, pa je sad stabilniji i napokon je počeo pobjeđivati. Inače, skija najsličnije stilu kralja rizika Bodea Millera.
Clément Noël
22-godišnji Francuz iz Val d’Iserea, stilski najsavršeniji slalomaš današnjice, najuspješniji je u toj disciplini otkad se umirovio Hirscher, sa 16 postolja (od toga devet pobjeda) u zadnje 32 utrke. To ga čini i objektivno najvećim favoritom za zlato, ali i dalje mu se prečesto događaju ispadanja. Tako je i lani bio najveći favorit na Svjestkom prvenstvu u Cortini d’Ampezzo, pa je završio 21. nakon ogromne pogreške u drugoj vožnji. Osim toga je triput zaredom u zadnje tri sezone ostajao za dlaku kratak za mali slalomski globus u Svjetskom kupu, a tako se ne ulazi u legendu.
RUTINERI
Giuliano Razzoli
Eh, kakva bi to priča bila — zlatni iz Vancouvera 2010. (sjećamo se, nažalost, onih 16 stotinki ispred Kostelića), 12 godina kasnije opet osvaja tron u Pekingu… A s obzirom na Razzolijevu formu, i prvo postolje koje je nakon šest godina osvojio u Wengenu — nije nemoguće. Još ako toga dana bude malo mekši snijeg… Samo jednom u povijesti olimpijskog skijanja dogodilo se nešto slično: Kjetil André Aamodt bio je prvi u Super G-ju u Albertvilleu 1992., pa onda opet 14 godina kasnije, 2006. u Torinu (u međuvremenu i 2002. u Salt Lake Cityu, da bi stvari bile impresivnije). S punih 37 godina Razzoli bi tako postao i najstariji zlatni skijaški olimpijac. Iz te utrke u Vancouveru u Pekingu će mu društvo praviti samo dvojica: Ryding i Aleksandr Horošilov.
Dave Ryding
Proćelavi 35-godišnji ‘mladić’ iz Brethertona u Lancashireu prvi put je vidio snijeg kad mu je bilo 12 godina, a do svoje 21. trenirao je isključivo na takozvanim suhim ski stazama, što bi bile one s plastičnim podlogama u dvoranama. Probijao se dugo i postupno, da bi tek prije pet godina, s navršenih 30, postao član slalomskih prvih 15. Nakon što je više puta vodio nakon prve vožnje, ove je godine u Kitzbühelu napokon i ukupno bio najbrži. Staza u Pekingu je poprilično ravna, a na takvima je Rocket Ryding često ispred svih…
Sebastian Foss-Solevåg
30-godišnji Norvežanin već je sedam godina član elitne 15-orice, ali tek je lani počeo pobjeđivati, što je uključivalo i titulu svjetskog prvaka u Cortini d’Ampezzo. Iako je u mladosti često haklao vrata, zadnjih godina se ustabilio i u pretprošloj i prošloj sezoni napravio impresivan niz od 19 slaloma zaredom bez ispadanja, s tim da je u svima bio u prvih 15. Kaže da mu je igranje golfa pomoglo kod pronalaženja fokusa. Ozbiljan favorit za medalju.
Henrik Kristoffersen
Kad je odlazio Hirscher, svi su očekivali da će vječiti drugi napokon postati dominantni prvi. No, slijedio je period u kojem se nervozni i omraženi viking Henrik svađao sa svima — trenerima, publikom, organizatorima, a najviše s opremom, dok je rezultatski tonuo. Prekretnica se dogodila početkom ove sezone kad je otpustio svog dugogodišnjeg servisera, Francuza Philippea Petitjeana, i gle čuda — odmah pobijedio na prvom sljedećem veleslalomu (Alta Badia) nakon dvije godine suše. U slalomu je otad bio treći i četvrti, a u Wengenu i nadomak pobjede, dok se nije preračunao na zadnjem, najlakšem dijelu staze. A nitko mu nije vjerovao da stvarno ima probleme s opremom…
OČEVI I SINOVI
Johannes Strolz
Svježi olimpijski pobjednik u kombinaciji (u kojoj, usput, ima u karijeri samo jedan završeni nastup u Svjetskom kupu, ali dobro, nećemo o toj travestiji od discipline…), lani je u svojoj 29. godini bio izbačen iz austrijske reprezentacije zbog loših rezultata (najbolji plasman mu je bio jedno 10. mjesto iz 2020.), pa je ove senzacionalno pobijedio u Adelbodenu sa startnim brojem 38. Da bi apsurd bio veći, njegov otac Hubert, jedna od legendi skijanja 1980-ih, bio je poznat kao ‘vječiti drugi’, rekorder u plasmanima na podij u Svjetskom kupu bez da je ikad pobijedio (32 puta), dok nije napokon dobio neku kombinaciju. Da, i on je bio olimpijski pobjednik baš u toj disciplini, i to 1988. u Calgaryju.
Atle Lie McGrath
Norveški 21-godišnjak toliki je frend sa sunarodnjakom Braathenom, da su se čak i isti dan gadno polomili prošle sezone u Adelbodenu. Njegov otac, Amerikanac Felix, još je jedan slalomaš iz 1980-ih, koji je 1988. ukupno bio treći u toj disciplini u Svjetskom kupu (iza Alberta Tombe i Günthera Madera). Majka mu je norveška skijašica trkačica Selma Lie, a ove sezone je iznenadio drugim mjestom u Schladmingu, s opet ogromnim startnim brojem: 34. Za pobjednikom, Nijemcem Strasserom, zakasnio je samo tri stotinke. U konačnom poretku čak 13 skijaša bilo je unutar jedne sekunde.
Lucas Braathen
Zapravo smo ovdje htjeli staviti Fabija Gstreina, nećaka legendarnog Bernharda, ali su nas zeznuli iz austrijske reprezentacije jer ga nisu poveli u Peking. No, umjesto njega, tu je trenutno vodeći slalomaš Svjetskog kupa, s također vrlo zanimljivom obiteljskom pričom. Braathenov otac je Norvežanin, a mama Brazilka (zato mu je srednje ime Pinheiro), a kao mlad je trenirao, što drugo nego — nogomet. Od toga je odustao jer je zaključio da se “previše ljutio na suigrače kad bi nešto zeznuli, a u individualnom sportu se ljutiš samo na sebe”. Ovaj 21-godišnjak je prošle sezone senzacionalno dobio uvodni veleslalom u Söldenu, da bi zatim ozlijedio križne ligamente. Ove se vratio, i odmah pobijedio u slalomu u Wengenu, da bi u Kitzbühelu bio drugi. Također ozbiljan talent za buduću dominaciju u tehničkim disciplinama.
NAŠI
Filip Zubčić
Da bi stvari bile zabavnije, među 30 najboljih slalomaša na svijetu imamo Engleza, Rusa, Belgijanca, Bugarina, ali i Hrvata Zubu. Realistično, sa samo tri top 10 plasmana u karijeri šanse mu u slalomu nisu velike, iako je ove sezone u Val d’Isereu bio prvi put na postolju, treći. Najveća opasnost leži u kineskom snijegu koji ne dopušta pretjerano agresivne pritiske na podlogu, a to je upravo jedini problem sa Zubinim skijanjem na nekim stazama. Tako je bilo, na primjer, ove godine u Wengenu, kad je čak bio prespor za drugu vožnju. No, u slalomu je sve moguće, pogotovo zato jer će svi ići na sve ili ništa, budući da samo prva tri mjesta nešto donose.
