Spalionica novca

Dobro, direktore, na što ste spiskali 50 milja eura? I još niste prvi?

Zadnja izmjena: ožujak 19, 2017 Goran Jakus/PIXSELL

Prije nekoliko je dana GNK Dinamo održao svoju redovnu godišnju skupštinu čija je glavna tema bila svođenje financijskih računa za prethodnu godinu. Osim što se, uz cerek većine prisutnih skupštinara osvrnuo na – kako se to obično kaže – nemile događaje iz Splita, gdje „čovjek ganja suca po travnjaku kao u filmovima Charlieja Chaplina“ i zaključio kako je zanimljivo da nakon toga „nijedna od političkih opcija nije reagirala“,  dok se „cijela Hrvatska odmah digla na noge“ zbog „jednog penala u Vinkovcima“, Dinamov direktor Tomislav Svetina se pohvalio uspjesima kluba.

„Za Dinamo je 2016. po mnogočemu specifična, apsolutno najuspješnija godina s financijskog i sportskog aspekta. I godina na koju svi moramo biti ponosni“, rekao je direktor, izlistavajući natjecateljske uspjehe od pionira do seniora, a zatim se osvrnuvši i na financijske brojke.

Dinamovi prihodi, objasnio je, u 2016. su iznosili 492,7 milijuna kuna, a rashodi 389 milijuna, što znači dobit od 103 milijuna kuna. I to je otprilike bilo to što se financija tiče; ovaj put nije, kao prošle godine, u javnost iscurio papir koji Dinamova skupština zove „financijskim izvješćem“ – a koji se sastoji od nekih brojki navedenih na jednom listu A4 formata s dvostrukim proredom – i Svetinino izlaganje završeno je trijumfalnim zaključkom da klub „već ima zatvoren budžet za 2017.“  te napomenom kako je „Dinamo izašao iz financijskog nadzora UEFA-e zbog ovih uspješnih rezultata“.

Nitko nije postavljao nikakva konkretna pitanja niti tražio pojašnjenja.

A mogli su, recimo, pitati otkud porast rashoda od gotovo 100 milijuna kuna u odnosu na prethodnu godinu, kad je također igrana Liga prvaka sa svim svojim povećanim troškovima, uključujući premije igračima. Lani je Dinamo za 2015. prijavio 296,6 milijuna kuna ukupnih rashoda, što je  bio porast od 85 milijuna (odnosno 40 posto) u odnosu na godinu prije i dotadašnji apsolutni rekord; sada je, evo, ta cifra još enormno nabildana, a čini se da nitko ne zna niti pita zbog čega.

Maglovita poslovanja

Najmanje pouzdani segment Dinamova poslovanja su, dakako, transferi igrača i sve za to vezane cifre – bilo da se radilo o prihodima ili o rashodima – moraju se uzeti s debelom rezervom. Dinamo, recimo, isprva uopće nije objavljivao da su prodaje Marcela Brozovića, Duje Čopa i Marka Roga zapravo bile posudbe s obvezom otkupa, puštajući medijima da sipaju cifre i do 16,5 milijuna eura za ovog posljednjeg kad je klub zapravo za njega inicijalno dobio tek milijun i pol.

S druge strane, vjeruje li itko zaista da je transfer Roga iz RNK Splita u Dinamo bio težak pet milijuna eura, a da je, recimo, za Amira Rrahmanija izvaljeno 1,6 milijuna samo kako bi ga se drugi dan poslalo u Lokomotivu? No, sve da i jest tako, i klupsko-medijske ‘interne’ brojke kao i podaci Transfermarkta i drugih donekle relevantnih izvora govore da je Dinamova potrošnja na transfere u 2016. bila niža nego u 2015.

Podatak da je Dinamo lani potrošio 389 milijuna kuna stvarno je frapantan. Pogotovo ako znamo da je to barem pet-šest puta više od onoga što ima najbliža konkurencija

Međutim, ulazni su transferi ionako tek manji dio potrošnje, a – kako je to nedavno na skupštini HNS-a objasnio bivši Dinamov čelnik Damir Vrbanović, govoreći o svojem doprinosu u Aferi Godot – „sportski su postupci specifični, tu ima puno maglovitih poslovanja“. U pravu je Vrbanović, teško da ćemo mi obični smrtnici moći razumjeti kako funkcioniraju transferi. Ili, primjerice, zašto su u prošlogodišnjem financijskom izvješću bile stavke od 141 milijun kuna obveza za kredite iz inozemstva i 32 milijuna obveza za kredite iz Hrvatske; ili, primjerice, koji je točno deal između Dinama, obitelji Ćorić i tvrtke Doyen Sports te hoće li klub vidjeti i kune od budućeg transfera maksimirskog wunderkinda.

Ipak, podatak da je Dinamo lani potrošio 389 milijuna kuna stvarno je frapantan.

Pogotovo ako znamo da je to barem pet-šest puta više od onoga čime raspolaže najbliža konkurencija u domaćem prvenstvu – ‘barem’ zato što ni ta cifra vjerojatno nije konačna. Naime, Dinamo je i lani na svojoj godišnjoj skupštini obznanio rashode za prethodnu godinu od oko 244 milijuna kuna, da bi se kasnije, uvidom u bilancu dostupnu na stranicama Ministarstva financija, ispostavilo da su oni zapravo bili 52 milijuna viši. Pa smo tako naknadno saznali da je klub poslovao s gubitkom od 49 milijuna kuna; godinu ranije gubitak je iznosio preko 90 milijuna, a također je poslovni rezultat na tadašnjoj skupštini bio predstavljen kao neusporedivo bolji.

Savjetnikov stand-up show

Zbog takvih je manjaka – točnije, neispunjavanja financijskog fair playa – Dinamo i došao pod financijski nadzor UEFA-e, ali nije se radilo samo o nadzoru.

U svibnju prošle godine UEFA je uvjetno kaznila Dinamo zbog nepridržavanja financijskih propisa globom od 200.000 eura i odredbom da za njena natjecanja smije prijaviti dva igrača manje nego što je to uobičajeno. Riječ je, zapravo, bila o nagodbi: Dinamo je potpisao dokument kojim se obvezuje da će do ljeta 2017. nadoknaditi financijski manjak iz prethodnog razdoblja, a u suprotnom će biti izbačen iz kontinentalnih natjecanja bez mogućnosti žalbe.

Za očekivati je da su prošloljetnim prodajama u Dinamu uspjeli nekako zatvoriti taj minus, iako ne znamo koliki je on točno bio. Klub je sam, nakon što je iscurila vijest o kazni, spomenuo cifru od 6,9 milijuna eura; gledajući financijska izvješća unatrag tri godine ona je gotovo sigurno bila i znatno veća. Znat ćemo za otprilike dva mjeseca, kad to UEFA obznani; dotad Svetininu objavu o „izlasku“ iz financijskog nadzora možemo uzeti tek kao ‘alternativnu činjenicu’.

Problem je dijelom i u tome što se nitko ne usuđuje postaviti pitanje. Iako je zaista teško zaključiti na što je klub mogao spiskati dodatnih 95 milijuna u odnosu na prošlu godinu, jer o tome u direktorovom obraćanju skupštini nije bilo ni rečenice objašnjenja, nikome to ondje nije palo na pamet pitati. Mediji će, pak, objaviti transkript direktorova govora i većinu prostora posvetiti stand-up nastupu klupskog ‘savjetnika’ koji je uslijedio – baš kao i uvijek prethodnih godina, kad bi preuzeo show svaki put kad je trebalo skrenuti pozornost s važnijih tema. Kasnije, kad Ministarstvo učini dostupnim stvarno financijsko izvješće, velika većina njih ga neće niti objaviti.

Pa još praktički donedavno su mediji pisali kako je Dinamov godišnji proračun 12 milijuna eura, a toliko se onda izdvajalo samo za plaće. Pa su prebacili na 25-30 milijuna, a on je u međuvremenu, kako vidimo, nabubrio na preko 50 milijuna i to još vjerojatno nije ni konačna cifra.

Dinamo opet rutinski krši zakon

A bilo bi drugačije da Dinamo, recimo, poštuje zakon.

Naime, ovog je tjedna istekao rok od 15 dana da udruge građana u sportu, koje imaju proračun preko pet milijuna kuna, objave financijska izvješća na svojim internetskim stranicama. Dok su se mediji zabavljali komentiranjem scena „iz filmova Charlieja Chaplina“, Dinamo je rutinski još jednom prekršio zakonsku odredbu koja ga na to obvezuje. I ne samo Dinamo – nisu to učinili ni ostali klubovi 1. HNL koji su organizirani kao udruge građana, dakle Lokomotiva, Inter Zaprešić i Slaven Belupo.

Da živimo u državi koja drži do vlastitih zakona, onda bi im za to uslijedila istim zakonom propisana globa u iznosu od 30.000 do 100.000 kuna za klubove, a 5.000 do 15.000 za odgovorne osobe. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li od toga biti išta.

Još bi zanimljivije bilo kad bi Dinamo doista funkcionirao kao udruga građana, s barem minimumom demokracije, otvorenosti prema članstvu i transparentnosti, pa da barem jedan od prisutnih 60-ak skupštinara skupi hrabrosti dići se i, onako zdravoseljački, upitati:

„Dobro, direktore, na što ste spiskali 50 milja eura? I još niste prvi? Je li ovo klub ili spalionica novca?“.

Ne propusti top članke