Slažući svoju power ranking listu uoči početka sezone, jednu momčad nisam htio ispustiti iz vida unatoč jačoj konkurenciji i nepredvidljivosti Zapadne konferencije nakon burnog ljeta. Trebalo mi je nekoliko minuta razmišljanja kako bih došao do procjene prema kojoj su Sacramento Kings među prvih šest, odnosno, preciznije, na petom mjestu. Nakon 16-godišnjeg prekida suše, lako se moglo zaključiti da jedna lasta ne čini proljeće, ali pokazalo se da je prva lasta bila samo letačica u tranzitu — jer kako pokazuje aktualni poredak, Kingsi će imati još jedno toplo proljeće. Doduše, razlog za svrstavanje Sacramenta u vrh Zapada nije bio čovjek o kojemu je danas riječ, pogotovo ne njegov uzlet, rijetko kad viđen kod igrača u sedmoj sezoni, kad bi već trebalo biti jasno koje su prednosti, a koje mane što zaokružuju igračev oblik.
Pozitivna strana Kingsa svakako je dvojac De’Aaron Fox i Domantas Sabonis, s tim da je lani teško bilo reći čija je to momčad.
Svako malo bi jedan od njih dvojice skrenuo pozornost na svoju stranu. Sabonis je prošle godine izabran za All-Star rezervu nakon što je imao najbolju sezonu u karijeri. Ni Fox nije bio ništa lošiji, završio je godinu s najboljim postotkom šuta iz igre u karijeri, prvi put preko 50 posto (51,2) i dočekao premijernu All-Star selekciju. Njihova igra dva-na-dva postala je osovina Kingsa nakon dolaska Mikea Browna, koji je iskusno prenio znanje stečeno tijekom svog boravka u Golden Stateu. Međutim, propitkivalo se je li i koliko je Sacramento pogriješio tradeom Tyresea Haliburtona u Indianu. Je li dao krivog playmakera?
Sve dok Fox nije prekinuo stagnaciju. Prošlu je sezonu završio s nagradom za clutch igrača godine. Od igrača koji su igrali minimalno 10 utakmica u clutchu (zadnjih pet minuta s razlikom od pet ili manje poena), Fox je s pet poena po utakmici imao najbolji prosjek. Uostalom, završio je regularni dio s ukupno 194 poena u clutchu, s 40 više od drugoplasiranog DeMara DeRozana, koji se nametnuo kao prva opcija u Bullsima i oduševljavao svojim nastupima u četvrtoj četvrtini.
Fox se upustio u bitku sa samim sobom: suočio se sa strahom od neuspjeha umjesto da životari pod krinkom dobrih brojki i unosne zarade
Ove godine Fox nije u tom krugu igrača, čak nije ni najefikasniji u svojoj momčadi. Tu titulu bravurozno nosi igrač s klupe Malik Monk s 4,3 poena po utakmici. Da, Sacramento je dobar, jer ne ovisi samo o jednome ili dvojici igrača i to je bila misao vodilja prilikom slaganja power ranking liste. Kingsi djeluju zrelo i ambiciozno, s dvojicom glavnih igrača u najboljim godinama i od kojih očito nismo vidjeli sve. Barem autor ovih redaka na to nije računao.
Definitivno nitko nije mogao predvidjeti da će igrač kojemu je trica bila sekundarni napadački element dospjeti u visine prvoklasnih šutera, pogotovo uzme li se u obzir da je to dio igre koji kod njega nije imao proporcionalan rast. Bilo je tu suptilnih promjena, poput sophomore sezone u kojoj je imao tricu na 37 posto, ali ona se već iduće godine uz malo veći broj pokušaja, kao neke vrste ohrabrenja, srušila na zabrinjavajućih 29 posto. I zadržala se ispod razine koja čini nekoga opasnim tricašem (33 posto u karijeri).
Posao u offsezoni
Fox je stvarao prednost gurajući tempo i oslanjajući se na svoj šut iz driblinga s poludistance. U tome je bio ne samo kralj Sacramenta, nego cijele lige. Ako obrana nije formirala zid ispred njega, već je bilo prekasno. Dodatni plus bio je Sabonisov dolazak, jer njegovo razumijevanje igre i akcije iz uručivanja kao predigra prije egzekucije donijele su i Foxu raznolikost. Ako bi podbacila prvotna zamisao u napadanju reketa, Fox se uvijek mogao vratiti na perimetar i zavrtjeti novi set sa Sabonisom. Lani je preko 42 posto njegovih šutova dolazilo iz ili oko reketa. To je manje u odnosu na sezonu prije, kada je imao još veći volumen (46 posto). Dobar dio tog postotka otišao je na tricu. Prošle je sezone uzeo ukupno 367 šutova za tri, s realizacijom od 32,4 posto. U 28 ovosezonskih utakmica ispucao je čak 239 trica, što je u prosjeku 8,5 po susretu.
Kako je odjednom došlo do toga? Kako je igrač koji ničim nije odavao dojam vrhunskog šutera dogurao do toga da u prosjeku postiže 3,3 trice i mora ga se naganjati po perimetru? Što drastično odskače od njegova profila iz prijašnjih sezona.
Bilo je malih naznaka tijekom spomenute druge godine u ligi, ali kako je to već postalo dio ropotarnice povijesti, da ne kažem anomalije u njegovoj igri, prestalo se vjerovati da može doći do potpunog preobražaja.
Fox je prošle sezone uzeo 27,6 posto svojih šutova iza linije za tri poena, godinu prije bio je na 22,8 posto, da bi ove sezone došao do nevjerojatnih 36 posto. To su četiri trice više po utakmici od njegova prosjeka u karijeri, s duplo više pogođenih šutova nego što je dosad postizao. Da nije riječ o slučajnosti govori podatak o potpuno izbačenim dugim dvicama. Ukupno je na tek 0,5 posto uzetih šutova s udaljenosti kojoj je ponekad pribjegavao radije nego što je uzimao tricu. Zapravo je malo smanjio šut blizu obruča i dobrim dijelom odustao od srednje i duge poludistance, a to pretvorio u realizaciju od 39 posto za tri poena.
Lakše je to reći nego napraviti, a Fox se tijekom offsezone bacio na posao i pretvorio u razornu silu. Zna tu još biti iskakanja, jer i dalje juri parketom poput ptice trkačice, ali selektivniji je i proračunatiji. Kingsi su s njim i Sabonisom neminovno playoff ekipa. Što trenutno ne možemo reći za nekoliko supermomčadi ili bivših prvaka. I nije to samo zbog napada, koji je trenutno 12. u ligi, nakon što je prošlu sezonu završio s najboljim ofenzivnim rejtingom. Fox je donio dašak svježine i obrani, trenutno je treći u poretku po broju presječenih dodavanja (3,4 po utakmici) iza Shaija Gilgeous-Alexandera i Matissea Thybullea. Njegova munjevita brzina sada se i osjeti na drugom kraju terena.
Dijeliti prijestolje
Moglo se očekivati da Kingsi napadom više neće biti iznenađenje, jer spoznalo se otkud i iz kojih rješenja prijeti opasnost. Međutim, ovogodišnji element nepredvidivosti unijeli su individualnim pomacima.
Sabonis je jedan od najboljih skakača u ligi; štoviše, način na koji razigrava ostale doživio je još jedan mali skok i u zadnjih 10 utakmica je gotovo na triple-double prosjeku, Keegan Murray je zagrebao površinu nečega što tek može postati veličanstveno, iznenadivši i Browna kad je zatražio da mu se spusti lopta u niski post. Naposljetku, tu je Fox i njegova dimenzija za koju nismo ni znali da može biti faktor. Prikriveni dodatak Foxovoj igri jest i to kako koristi svoje ruke. Već sam spomenuo povećanu aktivnost u obrani, dok u napadu znatnije prolazi kroz braniče kako bi iznudio kontakt te izborio minimalno slobodna bacanja, koja su mu također na prosjeku karijere (7,3 po utakmici).
Kingsi su kao momčad — ali ne samo oni, jer NBA prati trendove, a oni govore da sve više momčadi postavlja akcije bliže centru — napravili promjenu pozicije izvršenja setova. Jedna od njih, učestala i dobro prepoznatljiva širom lige, jest akcija horns. Postoji više njezinih varijacija, a najčešća je ona kad dvojica visokih igrača postavljaju blok s obje strane, dok su šuteri, u tradicionalnom slučaju ‘dvojka’ i ‘trojka’, smješteni duboko u kornerima. Sacramento izvodi takozvani horns double high ball screen, koji je drukčiji samo u tome što se postavlja bliže centru nego trici, nakon čega se Sabonis i dalje deblokira prema košu, a drugi visoki igrač ostaje vani. Prednost Kingsa je u tome što drugi nemaju Foxa i njegovu brzinu, a sad zbog dodatka trice ne mogu ostajati u dropu, što kompromitira postavke obrane.
Sinergija između Foxa i Sabonisa obojicu je učinila boljima. Bez obzira na to o kojem tipu napada se radilo, Sabonis je pomogao otključati verziju Foxa kakvu vjerojatno nikad ne bismo vidjeli da nije došlo do tradea s Indianom. Imali smo i prije Foxovu dominaciju s loptom, ali nismo imali verziju čovjeka koji je mogao dignuti momčad iz osrednjosti. Sigurno ne bismo dočekali igrača koji se upustio u bitku sa samim sobom: suočio se sa strahom od neuspjeha umjesto da životari pod krinkom dobrih brojki i unosne zarade. Dočekali smo heroja završnice Kingsa spremnog dijeliti prijestolje sa Sabonisom, svjesnog da obojica jedino tako i mogu nešto postići.
U konačnici, Sacramento nije razmijenio pogrešnog playmakera; na opće iznenađenje dobio je formiranog strijelca na tri razine poznatijeg kao demona brzine.
