Austrija je zasluženo došla do tog ključnog boda. Mogli bismo čak reći i pošteno, jer je isključenje Lukasa Huteceka na dvije i pol minute prije kraja bilo u najmanju ruku sporno. Osim toga, Austrija je prethodno odigrala dobre dvije utakmice i stvorila je ozbiljan sustav igre da bi koristila Bilykove kvalitete.

Njen prolazak komplicira stvari za Hrvatsku. Da je jedan od onih pokušaja Španjolaca na prazna vrata završio u mreži, Hrvatska bi u Köln prenijela dva boda i imala bi zalihu od 10 golova koji bi bili veliki kapital u eventualnim zatvorenim krugovima koji se mogu dogoditi na ljestvici. Ali nije; Božović je zabio za 33:33, Španjolska je ispala, a Hrvatskoj se u drugom krugu smanjio manevarski prostor, pa se onda još i dodatno smanjio izostancima u vanjskoj liniji.

Ni Šarac ni Martinović nisu tu, a njihova mjesta će zauzeti Srna i Klarica, što znači još dodatno naglasak na obranu i pokušaj istrčavanja kontri

Prvo je otpao Josip Šarac. Sjajni lijevi vanjski prošao je pravu malu kalvariju s ozljedama; prvo je imao mononukleozu zbog koje je osam mjeseci bio izvan trenažnog procesa, a onda mu je nekoliko dana prije odlaska u Göppingen otišlo koljeno. Nakon još osam mjeseci izvan momčadi polako se priključivao momčadi, a trener ga je u prvo vrijeme koristio samo u obrani. Kasnije mu je podizao volumen akcija i Šarac je došao do toga da je ove sezone praktički prvi igrač momčadi; zabio je 79 golova sa 69 posto realizacije i drugi je Göppingenov strijelac u Bundesligi bez ijednog izvedenog sedmerca, a usput je prvi asistent svoje momčadi i prvi kradljivac lopti.

U suštini, Šarac bi trebao biti starter na poziciji lijevog vanjskog. Visok je, dobro šutira, komplementaran je stilu koji imaju Luka Cindrić i Igor Karačić jer ima osjećaj za proigravanje iz križanja, a odlična je opcija u sredini obrane. Međutim, Šarac je na pripremnoj utakmici protiv Crne Gore osjetio problem s koljenom i otpao je s popisa.

Drastično drugačiji sastav

Ozlijeđen je i Halil Jaganjac. On je na treningu zaradio prijelom jagodične kosti, ali i bez toga bi njegova pozicija u reprezentaciji bila upitna jer od odlaska u Rhein-Neckar Löwen imao dvije operacije, a onda je do izražaja došla i jaka konkurencija koju ima na svojoj poziciji. Jaganjac praktički ni ne igra napad, ali s obzirom na to da je reprezentaciji priključen Marko Mamić sa samo dva gola ove sezone, očit je deficit na toj poziciji.

Treći stup vanjske linije s kojom je Hrvatska 2019. u Španjolskoj osvojila srebro na juniorskom Svjetskom prvenstvu je Ivan Martinović. On je 2019. bio MVP SP-a i najbolji hrvatski igrač koji je vukao vanjsku liniju, a nešto slično se događalo u prve dvije utakmice na Euru. Prvo je Španjolcima zabio osam komada uz četiri asistencije, a onda je Austriji dao dva uz još tri asistencije prije nego što je u drugom poluvremenu pao na rame i otpao za nastavak turnira.

To znači da su — barem ako gledamo vanjske igrače te srebrne generacije od koje se očekuje da preuzme konce reprezentacije — Goranu Perkovcu ostali samo Tin Lučin i Zvonimir Srna, obojica lijevi vanjski igrači. Na desnoj strani Perkovac se odlučio za Luku Lovru Klaricu i on je već protiv Rumunjske pokazao da bez ikakvih problema može preuzeti realizatorsku ulogu koju je držao Martinović, a momčadi je priključen i Mateo Maraš.

Zapravo, Hrvatska će u utakmicu s Francuskom ući u drastično drugačijem sastavu u odnosu na ono što je bilo zacrtano prije početka turnira.

Domagoj Duvnjak je bolestan i upitno je koliko će moći pomoći protiv Francuske, ali njegova je uloga ionako usmjerena na obranu. Napad je dizajniran oko Cindrića, a uz njega su trebali igrati Šarac i Martinović koji mogu donijeti udarac s distance, prodor i asistenciju. Ni jedan ni drugi nisu tu, a njihova mjesta će zauzeti Srna i Klarica, što znači još dodatno naglasak na obranu i pokušaj istrčavanja kontri.

“Oni su izuzetno jaki u igri jedan-na-jedan i pokušavaju te natjerati na tu igru”, najavio je Perkovac utakmicu protiv Francuske i stil igre koji je prepoznatljiv već 15-ak godina. “Mi moramo pokušati izbjeći tu igru, pustiti malo loptu oko zone i koristiti te situacije jer iza njih ima dosta prostora, a ne se hrvati s njima. Ako ćemo se hrvati s njima, u tome su oni bolji od nas.”

U tom kontekstu, Srna i Klarica mogu ‘razvući’ teren i igrati dovoljno daleko od prvog kontakta sa suparničkom zonom, što Cindriću može otvoriti prostor za kombinatoriku s Veronom Načinovićem ili Marinom Šipićem na crti. Francuska je imala ozbiljnih problema sa svom trojicom pivota u prvoj fazi natjecanja, ali to je kalkulirani rizik koji Guillaume Gille uzima; zna da ga šest ili sedam golova s crte neće pokopati i da na račun toga može biti agresivan prema vanjskoj liniji — jer kad raspoložen igrač na bekovskoj poziciji dobije mjesto i vrijeme, onda to već može prelomiti utakmicu.

Hrvatska je tu u problemu jer nema Šarca, a pogotovo jer nema Martinovića. Klarica će morati odraditi ogroman posao i u obrani i u napadu. Slično vrijedi i za Srnu na drugoj strani, ali Srna u jednoj fazi može dobiti odmor i Lučin može preuzeti napadačke odgovornosti, pa čak i onaj sizifovski posao guranja kroz zid koji će Francuzi postaviti na sedam metara kako bi se obrana skupila oko njega. Klarica će 90 posto toga morati obaviti sam i zbog toga je ključna karika za ambicije hrvatske rukometne reprezentacije i šanse za plasman u polufinale.

Šteta, jer je pobjeda protiv Španjolske na otvaranju prvenstva nudila malo više luksuza. Prvo je sve zakomplicirala sjajna Austrija, a onda ozljede koje su prorijedile vanjsku liniju i Perkovca ostavile bez nekoliko važnih rješenja te sa smanjenim manevarskim prostorom prije drugog kruga i Francuske koja čeka već na otvaranju.

Da su neke nijanse otišle na drugu stranu, Hrvatska je mogla imati puno lakšu situaciju od ove u kojoj se našla.