Zapravo, Dinamo je u sve tri ovosezonske utakmice protiv Osijeka osvajao bodove u sudačkoj nadoknadi; dvaput je remi pretvarao u pobjedu i ostvarivao po dva bonus boda, a ovaj put se spasio poraza i izvukao taj jedan. “To je pobjednički mentalitet koji se godinama gradio”, komentirao je Sergej Jakirović još jedan gol koji je njegova momčad postigla na samom kraju utakmice. “To se vidi. Kad zabiješ gol u 94. minuti i trčiš po gol, onda si uvjeren da možeš pobijediti. Tu sve je jasno.”

Međutim, Dinamo veći dio utakmice nije izgledao baš pobjednički.

Generalno gledano Dinamo nema sistemska rješenja u posjedu lopte i ne može ovakve utakmice kontrolirati igrom

Jakirović je iskoristio prvu utakmicu protiv Betisa kao model po kojem je pokušao oblikovati ostatak sezone. Kévin Théophile-Catherine i Maxime Bernauer izgledali su jako dobro kao stoperski par, Ivan Nevistić je pokazao samopouzdanje, a u uzvratnoj utakmici je dobio ‘rakete’ u obliku Arbëra Hoxhe i Kaneka na krilima, ali i Petra Sučića kao najboljeg partnera Josipu Mišiću u sredini terena. Zapravo, ta je uzvratna utakmica bila puno bolja. U Sevilli su dobro funkcionirali stoperi i vratar, bekovi su dali malo podrške i Petković je dobio nešto zračnih duela, ali to je bio to. Dinamo je u Zagrebu dodao intenzitet u sredini terena, osvojio je puno više duela i oduzeo puno više lopti, a Petković je razvio dobru konekciju s Baturinom. Na to se nadovezala dobra reakcija krilnih igrača i Dinamo je izgledao jako dobro.

Jakirović je odlučio ponoviti recept. Prva postava iz uzvratne utakmice protiv Betisa počela je i protiv Rijeke, a nije se mijenjala ni protiv Osijeka. Čak su i zamjene bile identične jer Jakirović je u 58. minuti izvadio Kaneka i Sučića da bi u igru uveo Arijana Ademija i Darija Špikića, baš kao prošlog vikenda.

Osijek je proigrao

Problem je u tome što takva igra nije efikasna. Dinamo je u prvom poluvremenu prve utakmice protiv Betisa imao tri udarca, sva tri bez prave opasnosti po suparnički gol. U uzvratu je imao pet udaraca u prvih 45 minuta, od čega je jedan završio unutar okvira gola, dok je protiv Rijeke u prvom poluvremenu ima imao tri udarca ukupno i jedan unutar okvira gola.

A kad ponoviš recept, logično je očekivati da se ponovi i rezultat.

Dinamo je protiv Osijeka u prvih 45 minuta imao nekoliko ozbiljnijih pokušaja i zanimljivo je da su svi bili glavom. Pokušao je Petković, pa Bernauer, a na kraju i Baturina, ali bez neke velike opasnosti. Najveći izazov za Marka Malenicu bio je u 42. minuti kad je Darko Nejašmić pokušao vratiti loptu glavom prema svom vrataru, pa je morao intervenirati. Osim toga je Dinamo bio praktički bezopasan.

Imao je Osijek i viši postotak posjeda lopte. Ne puno viši, ali dovoljno da kontrolira igru nakon desetak solidnih minuta koje je Dinamo odigrao na početku utakmice. Nakon toga su Slavko Bralić i André Duarte preuzeli konce igre u svoje ruke, počeli su unositi loptu u igru i prelaziti centar, a kad je Dinamo pokušavao zatvoriti njih, onda se otvarao prostor za Nejašmića koji je odradio fantastičnu utakmicu.

To je i najveća razlika između Osijeka u ovoj utakmici i onoga u većem dijelu proljetnog dijela sezone. Zoran Zekić imao je ogromnih problema s izgradnjom igre, momčad se bazirala na dugim loptama prema Ramónu Miérezu i preskakanju igre, a Osijek je bio nedorečen, nejasan i ponekad naivan. Najbolji primjeri bile su utakmice protiv Lokomotive, u kojima je nedostajalo strukture u igri, a onda su patili i krilni napadači. Pod udarom navijača se našao i Domagoj Bukvić koji je, doduše, imao neke stvarno loše reakcije i relativno negativan govor tijela, ali navijači su pomalo zanemarili to da je riječ o mladom igraču čije su oscilacije prirodne, kao i to da mu suigrači nisu donosili loptu.

Bralić je protiv Dinama imao 50 točnih dodavanja. Njegov je prosjek u sezoni prije ove utakmice bio 38,2, što znači da je za 20 posto nadmašio ono što inače igra. Nejašmić je također imao iznadprosječni broj dodavanja i Osijek je pasovima prolazio kroz sredinu. Vedran Jugović i Marin Prekodravac nisu se do kraja mogli nametnuti u posjedu kao istureni veznjaci, ali Osijek je dolazio na krila kratkim dodavanjima po tlu i Bukvić je napokon odradio jako dobru utakmicu. Zabio je gol, ali je imao još tri udarca, pet vrhunskih prodora, jedno ključno dodavanje i dvostruko više duela nego obično, uz jako dobar doprinos obrani.

I Dinamo mora igrati

Osijek je u većem dijelu utakmice igrao dobar nogomet s kontrolom. Na kraju je Jakirović opteretio kazneni prostor s trojicom napadača, a Zekić je pokušao uzvratiti s Antonom Matkovićem koji je imao dvije oduzete lopte i dvije jako opasne kontre u kojima je mogao slomiti utakmicu. Tu je susret izgubio standardnu matricu i pretvorio se u nabacivanje u potrazi za golom — što s jedne, što s druge strane. Možda je čak Osijek imao i bolje šanse preko Miéreza i Matkovića, a možda bi iskusniji igrač od Matkovića pao na kontakt Théophile-Catherinea, kao što je pao Petković pokušavši iznuditi penal.

Iz utakmice obojica trenera mogu izvući zaključke i za obojicu se oni svode na isto. Osijek mora igrati; mora više bazirati plan napada na otvaranju kroz kraća dodavanja, a manje bunariti dugim loptama na Miéreza. Ključni faktor za to su stoperi; oni su uzimali prostor koji je Dinamo nudio i unosili su loptu u sredinu, kao i Nejašmić koji je od njih preuzimao posjed.

I Dinamo mora igrati. Protiv Betisa se mogao povući i čekati kontranapad, protiv Rijeke se s obje strane igralo na nulu, ali Osijek je pokazao da još uvijek nema rješenje za dominaciju igrom. Otkrio je Jakirović neke stvari koje funkcioniraju, stvorio je neka partnerstva koja imaju smisla, a i gomilu utakmica će slomiti na kvalitetu kadra koji čistim individualnim pokušajima može riješiti utakmice protiv niskog bloka. Ali generalno gledano Dinamo nema sistemska rješenja u posjedu lopte i ne može ovakve utakmice kontrolirati igrom.

A takvi su suparnici za Dinamo češći od onih kad je na drugoj strani Betis i kad se može bazirati na kontranapade, tako da to ne može biti univerzalni pobjednički recept.