Svari su se promijenile. Momčad je osjetno jeftinija nego što je bila prije dvije ili tri godine; otvoren je novi stadion, ali ulaganja u momčad su smanjena, a samim tim su ograničene i ambicije. U eri Nenada Bjelice gledalo se prema naslovu prvaka i koliko-toliko se držao korak s Dinamom, a Osijek je ove sezone četvrti. I to je četvrti na način da mu je od vodećeg trojca bodovno bliža Istra na devetom mjestu. To stavlja naglasak na Kup kao jedini preostali način da sezona postane uspješna. Osijek je ove sezone dvaput izgubio od Dinama u 90. minuti, s Rijekom je jednom remizirao, a s Hajdukom je remizirao i upisao pobjedu. Ni protiv jednog od tih triju suparnika nije očiti favorit, ali dokazao je da se sa svima može nositi u jednoj utakmici u kojoj je nula dovoljna i Kup je bila zraka Sunca koja se probijala kroz prvenstveno sivilo.

Trebalo je, dakle, pobijediti Lokomotivu, ali Osijek u tome nije uspio. Ramón Miérez je u petak realizirao kazneni udarac i donio bod duboko u sudačkoj nadoknadi, a ovaj put je Zvonimir Šubarić obranio njegov udarac s bijele točke. Miérezu je to bio četvrti promašeni kazneni udarac u zadnjih pet pokušaja, a Šubarić je titulu igrača utakmice još učvrstio s nekoliko vrhunskih obrana na samom kraju utakmice; obrana kojima je izbacio Osijek iz Kupa.

Nitko više nije siguran što Osijek igra, pa ni sami igrači. Osim što napucavaju na Miéreza, koji pokušava nositi cijelu ekipu

Više od 200 navijača došlo je iz Osijeka u Kranjčevićevu, a doma su otišli frustrirani. Izvješća kažu da su presreli klupski autobus na povratku doma kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo, a osvanule su i uvredljive poruke u blizini stadiona. Nezadovoljni su Upravom, zalaganjem pojedinih igrača, ali i Zekićevim taktičkim rješenjima. I nije toliko stvar u samom porazu koliko je ispadanje iz Kupa bilo samo kulminacija loše situacije u kojoj se momčad već neko vrijeme nalazi. Osijek je nedorečen, nejasan i naivan, bez grama prepoznatljivosti i bez jasnog plana igre.

“Toliko se radi taktički pred svaku utakmicu da i mene ponekad već malo iritira”, odgovorio je trener za službeni klupski kanal na pitanje može li iznenaditi Lokomotivu. “Možda nekad idemo i s previše toga jer nogomet je puno jednostavniji nego što se čini. Može se napraviti filozofija oko svega, ali mislim da ćemo dati prave informacije igračima, da ćemo dati što jednostavnije informacije, a što se tiče iznenađenja, najbitniji je stav, najbitnije je razumijevanje, najbitnija je vjera u to što radiš i borba za svaku loptu.”

Lutanje i nesigurnost

Ostaje nejasno na što točno Zekić misli kad kaže da “ide s previše toga”, jer Osijek u ovom momentu ima samo igru na Miéreza.

Od zadnjih sedam prvenstvenih utakmica, Miérez je igrao u šest. Zabio je u svih šest, a golgeterskom je učinku dodao tri asistencije. Ona sedma, u kojoj zbog lakše ozljede koljena nije bio u zapisniku, bila je protiv Istre i nju je Osijek izgubio bez postignutog gola.

U tom je kontekstu razumljiva ljutnja navijača usmjerena na Zekića. On je protiv Lokomotive u Kupu opet napravio dvije zamjene već na poluvremenu. Istu je stvar napravio u prvenstvenoj utakmici protiv Lokomotive, protiv Gorice je napravio jednu izmjenu, protiv Istre tri, a protiv Rudeša jednu. Jedina utakmica u ovoj polusezoni u kojoj Zekić nije mijenjao na poluvremenu bila je utakmica protiv Hajduka, kad je prvih 45 minuta završilo 0:0.

Neke od tih zamjena bile su dobre. Zanimljiva su rješenja kojima Zekić prelazi na igru s dvojicom napadača, imao je nekoliko eksperimenata s rombom u veznoj liniji, što odgovara Darku Nejašmiću, gurao je Kristijana Lovrića prema sredini terena i ponekad je izgledalo kao da je na tragu nečega što bi moglo biti dugoročno rješenje. Ali ništa od toga se nije zadržalo. U kup utakmicu protiv Lokomotive Zekić je krenuo s formacijom 4-4-2, u prvenstvu je igrao 4-3-3 s Petrom Pušićem na lijevom krilu, a protiv Gorice mu je Pušić igrao centralnog veznog. Onda je na poluvremenu napravio izmjene i ponovo je mijenjao izgled momčadi.

Takav pristup podsjeća na početak Zekićeva drugog mandata u Osijeku. U svom je debiju protiv Hajduka na poluvremenu uveo dvojicu novih igrača. Isto je napravio i u drugoj utakmici kad je Osijek igrao protiv Istre, pa opet protiv Gorice, onda je protiv Hajduka i Lokomotive na poluvremenu napravio po tri izmjene, a protiv Dinama je već poslije prvih 45 minuta izvadio dvojicu igrača . Čak je i u utakmici protiv Karlovca u šesnaestini finala Kupa radio izmjenu na poluvremenu.

Takav se pristup na početku mandata mogao tolerirati. Zekić je protiv Gorice i Hajduka mijenjao iz formacija s trojicom u zadnjoj liniji u one s četvoricom; u ostalim utakmicama je zadržavao strukturu igre, ali je mijenjao sustave i činilo se da se približava standardizaciji nečega. Čega točno, ostalo je za vidjeti, ali barem je pronalazio rješenja koja nisu funkcionirala te ih je otpisivao u hodu dok je upoznavao momčad i njene kapacitete. Ali kad takve konstantne izmjene radi čovjek koji je četiri mjeseca u klubu i koji je s momčadi prošao pripreme, onda to više nije razumljivo. Osijek je upao u sivilo, a jedan od razloga je i sam Zekić sa svojim rotacijama. Nisu svi njegovi potezi bili loši, ali stvorio je nesigurnost i nitko više nije siguran što Osijek igra, pa ni sami igrači. Osim što napucavaju na Miéreza, koji pokušava nositi cijelu ekipu.

Dodatno sivilo

Na stranu razočaranje navijača koji su zadržali visoke ambicije, ali Osijek generalno nije u lošoj poziciji.

U prvoj momčadi je nekoliko mladih igrača. Domagoj Bukvić, kojeg su navijači uuzeli na zub, najbolji je primjer toga da mladi igrači imaju amplitude. U posljednje vrijeme igra stvarno slabo. Započeo je tri od četiriju zadnjih utakmica, a i u toj četvrtoj je ušao na poluvremenu. Odigrao je 263 minute nogometa i ima samo jedno ključno dodavanje, što je stvarno premalo za krilnog igrača koji igra s Miérezom, ali Bukvić je prošlog tjedna proslavio 20. rođendan i treba mu dati kredita. Baš kao i Antonu Matkoviću, Filipu Živkoviću, Roku Jurišiću, Nailu Omeroviću i Marinu Prekodravcu. Svi oni su mladi igrači koji mogu igrati HNL.

Da bi ga mogli igrati baš dobro, treba im jasna struktura i stupovi momčadi na koje se mogu osloniti kada dođe kriza. To je Miérez u napadu, to je Nejašmić u veznoj liniji, a to su i Slavko Bralić te André Duarte u obrani koji imaju svojih mana, ali mogu biti baza igre. Ne možda za osvajanje titule, ali svakako za bolju igru. Međutim, oko tih stupova treba posložiti strukturu koja će se postupno graditi, a Zekić konstantnim izmjenama samo povećava nesigurnost i neizvjesnost u hijerarhiji momčadi.

Ne samo da Zekić ne slaže strukturu, nego uvodi momčad u dodatno sivilo. Ima dovoljno mladih igrača, stadion je nov i solidno popunjen. Ukratko, potencijala ima, iako su u glavama možda ostale nerealne ambicije temeljene na onim pozicijama na kojima je Osijek bio prije dvije ili tri godine. Nije više u toj situaciji, ali može bolje od ovoga. Samo što sad mora sam rastjerati oblake koje je sezone dodatno navuklo ispadanje u najvažnijoj utakmici.