Adrian Griffin, koji je posljednjih pet sezona proveo kao asistent u Toronto Raptorsima, trebao je donijeti autentično i pozitivno trenersko vodstvo potkrijepljeno šampionskim pedigreom. Naširoko je cijenjen stručnjak, kažu i košarkaški oštrouman te sposoban povezivati se s igračima. Raptorsi su završili u top 10 po obrambenom rejtingu i najmanjem broju primljenih poena u četirima od njegovih pet sezona. Bio je idealni izbor za prvog trenera. Uostalom, Giannis Antetokounmpo nije htio njegova šefa Nicka Nursea, koji je bio prvi izbor uprave Milwaukee Bucksa; on je priželjkivao čovjeka za kojeg je vjerovao da će biti dostojan nasljednik Mikea Budenholzera.
Od popularnog Buda Giannis se oprostio biranim riječima rekavši da će mu zauvijek biti zahvalan. Premda je on svojim izjavama nakon ranog ispadanja iz doigravanja pridonio njegovoj smjeni. Naime, u Milwaukeeju je to već neko vrijeme modus operandi.
Složit ćemo se da je Budenholzer vjerojatno dosegao svoj maksimum. Često kritiziran da teško odustaje od svog sistema, nekako se smekšao i prihvatio da ne može na jedan način gurati cijeli playoff, postao je fleksibilniji i vratilo mu se. Međutim, tad još nismo znali da je nešto trulo u državi Wisconsin. Bucksi su nekoliko godina slovili za ponajbolju obrambenu momčad lige — ne zbog posebnosti jednog igrača, nego zbog sustava koji je izgrađen oko specifičnih karakteristika Brooka Lopeza.
S Griffinovim obrambenim referencama i prilikom da napokon pokaže sve što je naučio, Bucksi su trebali ići prema naprijed. Pogotovo nakon tradea u kojem je doveden superstar Damien Lillard. Indikativno, razmjeni je prethodio novi Giannisov javni apel u kojem je zatražio pojačanje ako žele gledati njegove izvedbe u godinama koje dolaze. Ponukan prethodnim iskustvom, osvojenim naslovom, generalni menadžer Bucksa Jon Horst odlučio je još jednom udovoljiti generacijskom igraču. Ne pitajući za cijenu, riješio se obrambene osovine na perimetru, Jruea Holidaya i njegovih sekundanta. Naizgled je to bio prihvatljiv trošak, Giannisu je doveden playmaker s kakvim još nije igrao, a Griffinu u ruke dana najpotentnija momčad koju su u Milwaukeeju mogli složiti.
Sve što se u posljednje dvije godine događalo u Milwaukeeju povezano je s Giannisom. Riversu će podastrti crveni tepih, samo je pitanje dokad
Samo što Griffin nije bio taj.
Da bi moglo biti problema, pokazala je već predsezona. Terry Stotts, dugogodišnji Lillardov trener iz Portlanda, naprasno je napustio franšizu samo četiri mjeseca nakon imenovanja za pomoćnog trenera. Iako Griffin nije spomenuo nikakav problem između njega i Stottsa, prema izvorima bliskim momčadi na treningu je došlo do incidenta kojim je, pokazat će se poslije, poljuljan njegov autoritet. Griffin je pred očima cijele momčadi zavikao na Stottsa, jer nije poslušao njegovu ‘naredbu’ da se pridruži trenerskom osoblju. Osim što je riječ o očitom manjku poštovanja, dokaz je i manjka socijalne inteligencije. Gubitak Stottsa nedvojbeno je oslabio trenerski stožer, a igrači su počeli sumnjati u trenerove liderske sposobnosti.
Hodanje po užetu bez štapa
Nedugo zatim zbio se drugi stresni događaj. Kako je Griffin otpočetka htio uvesti svoje obrambene sheme, agresivnije i raznolikije od onih koje je uspostavio Budenholzer, igrači su se pobunili. Problem je bio u tome što je Lopez morao izlaziti iz reketa i baviti se preuzimanjem ili blitz obranom u pick and rollu, što je otvorilo kratere u obrani. Čak i kad se Lopez vratio u svoj prirodni habitus zaštite obruča, znali smo viđati Giannisa ili Bobbyja Portisa dalje od koša. Potonjeg i kako se mora nositi s hitrim bekovima u mismatchu. To je dovelo do toga da je Lopez ostao bez strane pomoći kakvu je navikao imati. Zapravo, Milwaukeejeva se obrana nijednog trenutka u sezoni nije uspjela posložiti.
Tako je momčad koja je izgradila svoje uporište u obrani ostala na vjetrometini. Svatko je mogao raditi što je htio.
Giannis ni u čemu nije pogriješio kada je javno prozvao obranu nakon poraza od Houston Rocketsa. Kod njih stvarno nije bilo ničega što bismo mogli nazvati načelom obrane. S obzirom na to da nema više igrača koji su u stanju probijati se kroz blokove kako je to bilo prethodnih sezona, izgubljena je mogućnost povratka na stare postavke, koliko god se Lillard i Malik Beasley upinjali. Uprava je dobro procijenila da momčad s time nema što tražiti u playoffu; štoviše, da će biti ozbiljnih turbulencija već tijekom proputovanja Zapadnom konferencijom, koja tek slijedi. Milwaukee čeka još 16 utakmica protiv momčadi sa Zapada koje imaju pozitivan omjer i sve se vide u doigravanju.
Znači li to da je Griffinov odabir bio pogrešan? Apsolutno. Bucksi su smijenili rookie trenera sa startom u sezonu od skoro 70 posto pobjeda (30-13). Prvi trener u povijesti koji je na taj način dobio otkaz.
Dosad smo imali samo dva slična primjera. Trener Lakersa Jack McKinney bio je prinuđen odstupiti nakon 14 utakmica (omjer 10-4), jer je tijekom vožnje biciklom na njega naletio automobil. Slično kao Bucksi, Cleveland Cavaliers su u sezoni 2015./2016. razriješili dužnosti Davida Blatta s omjerom 30-11, ali on je bio europski trener u svojoj drugoj sezoni, kojemu se već neko vrijeme tresla stolica i za kojeg je bila spremna zamjena u vidu Tyronnea Luea. Obje su te momčadi osvojile naslov, što znači da je pred Bucksima enormni pritisak. Treći trener u manje od godinu dana mora ih odvesti minimalno do finala.
A čovjek koji bi to trebao napraviti je Doc Rivers.
Bivši NBA prvak s Boston Celticsima i ovosezonski TV analitičar pomagao je Griffinu kao savjetnik. Međutim, Rivers je sve, samo ne pun pogodak. Unatoč tome što je poznat po uspostavljanju prijateljskog odnosa s igračima, drži nekoliko negativnih rekorda. Ukupno je izgubio 12 playoff serija u kojima je imao vodstvo, u sedam od njih imao je prednost 3-2 i drži NBA rekord s 10 poraza u sedmoj utakmici doigravanja. Ako jedan dio toga pridodamo njegovu dugom radnom stažu, ponovno se postavlja pitanje je li on stvarno trener kojem želite povjeriti momčad od koje se očekuje ekspresan rezultat? Je li Rivers uopće bolja opcija od Budenholzera? Bucksi hodaju po užetu bez štapa za ravnotežu.
Duh koji ciglari
Rivers će zasigurno osloboditi napadački potencijal, ali napad ionako nije bio toliki problem. Izuzev Lillarda, nitko nije bio prigušen. Problem je bio premali broj pick and rolla između njega i Giannisa.
Iako Antetokounmpo više sudjeluje kao roller nego prošle sezone (2,1 posjed naprema 1,8), ta razlika je neznatna. Lillard i dalje dobar dio pick and rolla igra s Lopezom ili Portisom. Nije tajna da Griffin nije uspio maksimizirati suradnju dvojice svojih najboljih igrača, a Lillard je javno priznao da se mučio igrati bez lopte u rukama. Njegove brojke su prihvatljive, ali tek 50,8 posto efektivnog šuta svrstava ga blizu Russella Westbrooka. A da bi se opravdalo uloženo, Lillardov napad mora biti produktivniji od Holidayove obrane. Ova momčad mora funkcionirati skladnije i uvjerljivije, a ne provlačiti se kroz ušicu igle protiv Pistonsa i Wizardsa.
Pogledamo li što je Rivers napravio s Jamesom Hardenom i Joelom Embiidom, a gdje je danas Philadelphia s Nurseom ili Harden s Clippersima, može se zaključiti da je imao u najmanju ruku nemaštovit sustav.
Njegov zadatak ovaj put neće biti samo otključati Lillarda, kao što je svojedobno učinio s Embiidom od kojeg je u napadu napravio stroj za koševe. Obrana ne može postati čvršća jer je odlučila uložiti veći napor; ona to ne može biti zbog propusta uprave i izostanka ozbiljnih braniča na perimetru, a Rivers bi s njom trebao doći blizu savršenstva. Utakmica kakvu je Nurse odradio s drugom petorkom Sixersa protiv aktualnih prvaka u Coloradu ne može se naći u Riversovu životopisu.
Ključno je pitanje koliko novi Milwaukeejev trener može biti kreativan? To je čovjek koji je već toliko puta pokleknuo pred dobivenom serijom i pred kojim je samo na Istoku više izazova nego što su Bucksi dosad imali u Giannisovoj eri. Boston je jači nego prošle sezone, vjerojatno će osigurati prednost domaćeg terena, Knicksi su nakon tradea za OG-ja Anunobyja postali prava napast, Philadelphia je dublja, zrelija i mudrija. Nadalje, tu je i uvijek nezgodni i osvježeni Miami. Giannis je u svojem nedavnom obraćanju, zadnjem u nizu onih koji su mijenjali budućnost Bucksa, istaknuo da trebaju biti bolje vođeni. Budenholzeru je zahvalio, Griffina je prokazao, a Riversu će podastrti crveni tepih, samo je pitanje dokad.
Sve što se u posljednje dvije godine događalo u Milwaukeeju povezano je s Giannisom. On je zaštitar, zapisničar, administrativni referent, glavni sudac i porotnik koji odlučuje o presudi glavnog okrivljenika. Koliko god se pravio nevičnim svemu tome, ne može sakriti manjak samokritike i razmaženost, zahvaljujući kojima je na red pozivao i čistače i čistačice. Kao da je zaboravio kako voditi primjerom i da nitko nije savršen — pa ni Njegovo Visočanstvo, koje i dalje stoji na trici poput duha jer ‘ciglari’ i jer se zbog toga sve podredilo njemu.
Daleko je to momka koji je došao do naslova tako što je ostavio ego po strani i naučio biti ‘promatrač’, skroman i svjestan da još mora raditi, a ne samo zahtijevati i suditi drugima.
