Zlatko Dalić je zadnje reprezentativno okupljanje prije Europskog prvenstva Zodlučio iskoristiti za team buliding. Recept je to koji je iskoristio i prije dvije godine. Tada je u ožujku odveo reprezentaciju u Dohu kako bi igrači osjetili uvjete na Arapskom poluotoku i dobili priliku isprobati ono što ih je čekalo tri mjeseca kasnije na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Odradio je turnir sa Slovenijom i Bugarskom, a u nizu eksperimenata mogli smo vidjeti Mislava Oršića na desnom bočnom u formaciji 3-5-2, vezni red u kojem su igrali Lovro Majer, Nikola Moro i Mario Pašalić te različite kombinacije u napadu.
Međutim, na utakmici protiv Maroka kojom je Hrvatska otvorila SP u početnoj je postavi bio Borna Sosa. On je u obje utakmice u Dohi ostao na klupi bez da je dobio i minutu na travnjaku. Dejan Lovren je također počeo utakmicu protiv Maroka, a nije niti putovao u Dohu, baš kao i Marcelo Brozović. U Dohi nije bio ni Bruno Petković koji, doduše, nije bio starter na otvaranju Mundijala, ali je odradio bitne minute. Dalić naprosto nije ni zamislio da mu akcija u Dohi bude ključna za odlučivanje tko će zauzeti koju poziciju u Kataru. To je znao unaprijed. Okupljanje se pretvorilo u druženje, a umjesto prilagodbe na klimatske uvjete dogodila se prilagodba igrača koji su bili u drugom ili trećem planu i, kako pričaju oni koji su bili ondje, u tih tjedan dana razvila su se prijateljstva koja prije okupljanja nitko nije očekivao.
Dalić vrlo vjerojatno već sad zna i tko će mu 15. lipnja igrati protiv Španjolske.
“Iskreno govoreći, ja sada znam sastav za prvu utakmicu, ako ne bude nekih velikih promjena”, rekao je izbornik u razgovoru s Milanom Stjeljom za Novu TV prije Božića 2017., ciljajući na utakmicu protiv Nigerije kojom je trebao otvoriti Svjetsko prvenstvo u Rusiji. “Imamo još šest mjeseci da pogledamo igrače, da vidimo u kakvom su stanju. Samo se nadam da će svi biti zdravi. Nije potrebno raditi neke velike rošade. Ono što je bilo osnovno i potrebno, mi smo napravili. Ovisi o igračima, oni su najzaslužniji za sve.”
Ovdje se radi o situaciji u kakvoj Hrvatska dugo nije bila, a svodi se na to da jedan od glavnih igrača nema fiksnu ulogu
U tom je kontekstu turnir u Egiptu još jedna prilika da se reprezentacija okupi, da se igrači malo podruže bez velikog pritiska, da se opuste i da se razvije još malo kemije između senatora i ovih koji tek skupljaju prve nastupe za reprezentaciju. Rezultat je u drugom planu, igra je vjerojatno u trećem i neće se tražiti taktička rješenja nego klasični team building, kao što je to opisao sam Dalić.
Dakle, iz onoga što ćemo gledati protiv Tunisa, pa kasnije Egipta ili Novog Zelanda ne treba izvlačiti prevelike zaključke. Netom prije SP-a 2022. je u prvoj postavi na zadnjem veznom igrao Moro, a on nije ni išao u Katar, baš kao što je Milan Badelj započeo obje prijateljske prije Rusije da bi ondje odigrao samo utakmicu protiv Islanda u kojoj nije bilo natjecateljskog naboja.
(Ne)normalne okolnosti
Iz uzorka koji je Dalić ostavio na prijašnjim velikim natjecanjima možemo zaključiti da je startna postava za utakmicu protiv Španjolske vrlo vjerojatno već određena. Ali isto tako možemo zaključiti da imamo više otvorenih pozicija o kojima možemo nagađati nego što smo imali prije Rusije i Katara, kad je puno više toga bilo fiksno — kao što je sad fiksno da će braniti Dominik Livaković ili da će vezna linija biti građena oko, Luke Modrića, Matea Kovačića i Brozovića.
Jedno od ključnih pitanja je pozicija Joška Gvardiola i gdje ga izbornik točno vidi. To je možda i najveći upitnik, jer njegova pozicija diktira logiku kod slaganja ostatka momčadi.
Gvardiol u Manchester Cityju nominalno igra na lijevom beku. U normalnim uvjetima bi se nametalo rješenje da u reprezentaciji igra ono što igra u klubu, na što je navikao i što redovito trenira tijekom cijele sezone. Međutim, Manchester City ne igra baš usporedivo s hrvatskom reprezentacijom, a Gvardiolova pozicija nije ona klasičnog lijevog beka. Dapače, u većini se utakmica njegov angažman svodi na obavljanje stoperskog posla, tako da Dalić na Euru teško može replicirati njegovu ulogu iz Cityja, a Gvardiol je stoper — i to najbolji kojeg ima na raspolaganju.
U nekim normalnim okolnostima slaganje momčadi kreće od postavljanja Modrića u ulogu koja mu odgovara, pa onda od postavljanja Gvardiola u ulogu koja njemu najviše odgovara i u kojoj se od njega može najviše dobiti. A to je definitivno stoperska uloga. No, okolnosti nisu baš skroz normalne i postoji dovoljno rezona da ga gurne na lijevog beka, tim više ako Ivan Perišić i Oršić budu dovoljno spremni za zauzimanje pozicije klasičnog krila.
Konkurencija na poziciji lijevog beka ponovo je prilično slaba i od izbornika se može tražiti doza kreativnosti. Sosa je u Ajaxu u lošoj situaciji i forma mu nije sjajna, a Borna Barišić nije pozvan na okupljanje u studenom, kao ni na ovo u Egiptu. Ne znači da neće biti na popisu u lipnju jer je Dalić pokazao da može izvlačiti ljude iz naftalina, ali ni status u klubu mu nije ni blizu onoga što je bio prije dvije ili tri godine.
Bude li Gvardiol igrao beka, onda na drugoj strani dvojba između Josipa Stanišića i Josipa Juranovića ide na Juranovićevu stranu. Obojica igraju u sustavima s trojicom stopera, obojica su imala toplo-hladno momente u sezoni jer Stanišić u prvom dijelu nije nikako igrao dok je sad relativno standardan, a Juranović je dvaput ove sezone imao pauze zbog ozljeda. Međutim, ako Gvardiol igra lijevog beka, onda je profilno logično da bek na suprotnoj strani bude netko tko ima naviku dolazaka u završnicu napada.
Izbor desnog beka utječe i na izbor desnog krila. Ako desni bek redovito stiže u završnicu napada i ako može držati širinu u zadnjoj trećini terena, onda na desnom krilu može igrati Andrej Kramarić koji ima priliku ući u sredinu, pojaviti se u prostoru između linija ili napasti dubinu. Ako ondje nema beka koji dolazi visoko i kompenzira nedostatak klasičnog desnog krila, onda Dalić može dobiti puno bolju geometriju napada s igračem koji traži loptu u noge i pokušava driblati.
Upitnik je i nad napadačem — svoje adute imaju Ante Budimir, Petković i Kramarić — ali to je pitanje manje ovisno o ostatku sastava. Ovdje se radi o situaciji u kakvoj Hrvatska dugo nije bila, a svodi se na to da jedan od glavnih igrača nema fiksnu ulogu.
Dalić je vjerojatno odlučio kako će izgledati momčad koju će poslati na Španjolsku. Njegov plan je vjerojatno već posložen i ostaje mu samo riješiti detalje. Ali Hrvatska ni pred Katar ni pred Rusiju ni pred prošli Euro nije imala ovoliko pitanja i dvojbi, a glavna točka je gdje izbornik vidi Gvardiola. Odgovor na to pitanje nameće logična rješenja na sva otvorena pitanja: desnog beka, desnog krila, drugog stopera i lijevog krila. Pa čak i napadača, iako je to najmanje ovisno o tome gdje će igrati Gvardiol.
