Samo je Brooklyn spasio Atlantu od nimalo laskave titule najvećeg razočaranja prve runde playoffa. Hawksi su spasili obraz pobjedom u trećoj utakmici, ali sve ostalo bila je neravnopravna borba između njih i Heata; oni su s razlogom u doigravanje ušli nakon dvije utakmice play-in turnira i s osme pozicije, a Miami je s razlogom bio prvi nakon regularnog dijela sezone. Utakmice prvog i osmog često završavaju uvjerljivim pobjedama favorita, ali autsajderi ostave barem dobar dojam kroz simpatičnu borbenost i nekonvencionalne ideje u igri proizišle iz svog underdog statusa. No, Jastrebovi su pali, a da nisu ni poletjeli.
Za to djelomično možemo kriviti ozljede. John Collins je nezaliječen odigrao svih pet utakmica. Clint Capela je odigrao samo 40 minuta, a bilo bi bolje da nije ni to. Bogdan Bogdanović je propustio zadnju utakmicu. To su trojica od šestorice u najužoj rotaciji. Možda nismo trebali ništa ni očekivati od Atlante nakon mediokritetskih rezultata iz regularne sezone u kojoj su prezentirali nuklearni napad, ali i šuplju obranu. Na koncu, Miami je nezgodan matchup svakome u ligi.
Kada govorimo o krivici, odgovornosti i očekivanjima, sve su oči uprte u Traea Younga.
Jedna od glavnih zvijezda prošlogodišnjeg playoffa iza sebe je upravo ostavila seriju možda i najgorih utakmica u svojoj karijeri. Young je protiv Heata imao samo 22 ubačaja iz igre, uz šutersku realizaciju od 31 posto iz igre, te 18 posto za tricu. U pet utakmica imao je isti broj asistencija kao i izgubljenih lopti (30/30). U regularnoj sezoni imao je samo jednu utakmicu u kojoj je zabio manje od 13 poena, a u seriji protiv Heata tri takve. S najboljim igračem u ovakvom izdanju, Hawksi nisu imali nikakvih šansi.
Heat je raskrinkao neke stvari u njegovoj igri. Switch obranom ga je pretvorio u običnog izolacijskog strijelca, a onda do izražaja dolaze Traeovi fizički limiti
Miamijeva je obrana odradila briljantan posao. Njen se plan bazirao na jednostavnom principu: mogu zabiti svi osim Traea. Treba znati da je u regularnoj sezoni upravo Young bio igrač s najviše pick and roll ball-handler posjeda u ligi. Njegova kombinacija šuta, floatera, slash and kick igre, driblinga i pregleda igre pogonsko je gorivo Atlantina napada. Erik Spoelstra znao je da se kompletan suparnički napad svodi na Youngov pick and roll i zato je svim snagama udario na njega.
Najefikasniji način za ubiti pick igru je preuzimanje, a Miami je idealno opremljen za to; s Bamom Adebayoom na petici, PJ Tuckerom na četvorki i Jimmyjem Butlerom ili Kyleom Lowryjem na Youngu na početku napada, Miami se jednostavno odlučio preuzimati sve 1-4 ili 1-5 pick akcije Hawksa. Nakon preuzimanja su Heatovi igrači stajali visoko u takozvanim gapovima, igrajući praktički zonu kako bi zaustavili Youngovo napadanje sredine. Samo tako, Spoelstra i njegova banda ukrali su Traeu bilo kakvu suradnju s visokim igračem i kreaciju za šutere, budući da je svaki pokušaj dribble drive igre vodio prema Heatovim igračima koji su zonirali. Ništa bolje nije bilo ni ako bi Young pokušao igrati u izolaciji protiv Adebaya, vjerojatno najboljeg switch visokog u ligi.
Tri razloga zašto Atlanta nije uspjela
Miami je 71 put u seriji preuzeo pick u koji je Young bio uključen kao ball handler. Young je iz tih situacija zabijao samo 0,64 poena po posjedu, što je drastično manje od 0,97 poena koliko je ubacivao u regularnoj sezoni, ali protiv svih tipova obrane, ne samo protiv switcha. Također, u tih pet utakmica protiv Miamija, Young je imao samo 8,4 ulaza po utakmici, što je više nego dvostruko manje nego u sezoni, kada ih je imao 17,3 po utakmici. Bez ulaza Young nije mogao razigravati centra i šutere, a ostao je i bez floatera. Kao igrač koji inače uzima dosta rizika u svojoj igri zbog velikog broja šutova iz driblinga s trice, poludistance i floater područja, sada je morao riskirati još više šutovima preko ruke jer ništa drugo nije bilo dostupno. Trae je dobar šuter iz driblinga, ali ako ga limitiraš samo na to, puno je manje opasan i nema veliki utjecaj na igru, što je i bio Heatov plan.
“On konstantno lomi obrane i zahtijeva pomoć. Ako ne šalješ pomoć, to je polaganje ili floater. Ako šalješ pomoć, on pronalazi otvorenog suigrača svaki put”, objašnjavao je Butler nakon prve utakmice taktiku protiv Younga. “Mislim da smo napravili dobar posao jer ga nismo faulirali, dobro smo se kretali ne dopuštajući da nas probija.” Komentirajući nakon četvrte utakmice pažnju koju mu je Miami posvećivao, Young je rekao da ga nisu “ovako branili još od srednje škole”. Nakon skoro svake utakmice govorio je da mora pronaći način kako otključati Heatovu obranu te razigrati sebe i igrače. Prošla je cijela serija, a da nije uspio u tome, osim djelomično u trećoj utakmici.
Željko Obradović voli reći kako svaka obrana uvijek nešto nudi i može je se napasti, a tako je bilo i s ovom Miamijevom. Postoje tri razloga zašto Atlanta u tome nije uspjela.
Prvo, osim povremenih bljeskova Bogdanovića i DeAndrea Huntera, ostali nisu bili dorasli zadatku da preuzmu veću odgovornost i kazne Heatov fokus na Younga. Drugo, Hawksi i njihov trener Nate McMillan nisu pokazali kreativnost u pronalasku alata za kažnjavanje Heatove obrane. Spoelstra je odradio pet utakmica u seriji bez da se morao ozbiljnije prilagoditi, mijenjati plan ili na prilagodbu odgovoriti prilagodbom. Treće i možda za širu sliku najvažnije, Young je pokazao da ima limite i da je njegov napadački učinak ovisan o matchupu.
Kada je lani u playoffu naišao na Knickse, Sixerse i Buckse koji svi redom konzervativno brane pick, Young je briljirao. Kao što kaže Butler, to su situacije u kojima možeš samo birati od čega želiš umrijeti: od njegova scoringa ili playmakinga. Ove je godine Heat raskrinkao neke stvari u njegovoj igri. Switch obranom ga je pretvorio u običnog izolacijskog strijelca, a onda do izražaja dolaze Traeovi fizički limiti.
Nije sve tako crno
Young je visok 185 cm i težak 74 kg. Usporedbe radi, Luka Dončić ima 201 cm i 104 kg. Kad ti suparnik oduzme pick igru i pretvori te u iso strijelca, uvijek je bolje biti Dončić nego Young. U tom slučaju fizički gabariti ti nude više opcija za napadanje. Dončić, LeBron James ili Jayson Tatum mogu ono što Young ne može. Mogu napadati svoje čuvare kroz post-up i tako stvarati prednost. Mogu na ulazima na račun svoje fizičke moći raznositi čuvare i finiširati na obruču. Mogu postavljati blokove za suigrače. Mogu igrati s visokog posta. Ili jednostavno mogu na račun visine samo šutnuti preko svog čuvara. Young ne može ništa od ovoga i kada naleti na obranu kao što je Heatova, jednostavno naleti na zid. Najbolji igrači u ligi imaju bolje i lošije stvari u svojoj igri, ali su posebni po tome što ne ovise o matchupu i onome što će suparnik u obrani postaviti pred njih.
Young (još uvijek) nije ta razina i Miami je to pokazao.
Atlanta i Young nakon Miamija ipak mogu profitirati. Hawksi će vjerojatno nakon ljeta odraditi neke korekcije na rosteru i vrlo lako bi mogli biti najagresivniji trade igrač na tržištu. Ovaj pokušaj igranja na kartu dubine rostera nije se isplatio. Trebalo joj je dati šansu nakon uspjeha u lanjskom playoffu, ali momčad ipak ima svoje limite — napadačke a poglavito obrambene. Pronalazak druge napadačke opcije koja može skinuti teret s Younga i ne dopustiti da se ponovi neki novi Miami trebao bi biti imperativ. Odmah nakon toga pronalazak kvalitetnih 3&D opcija.
Važno je i kako će Young doživjeti ovaj poraz. On možda ne može narasti i dostići dimenzije mini tenka, ali može proširiti svoju igru prihvaćanjem drugačijih uloga. Umjesto da stalno igra s loptom, više bi vremena mogao provoditi u spot-upu, igrati više akcija s istrčavanjem iz bloka, više handoff akcija i slično. To bi obranama otežalo pripremu za njega, a Atlantin bi napad bio raznovrsniji.
Young i Jastrebovi dobili su lekciju, sad preostaje vidjeti jesu li nešto naučili iz nje.
