Svaka od posljednjih 11 titula prvaka Njemačke otišla je u Bayernove vitrine.
Iako je Bayer Leverkusen imao dva boda prednosti prije međusobne utakmice, analitičke su kuće i dalje držale Bayern kao prvog favorita za naslov. Bavarski gigant na plaće svojih igrača troši četiri puta više novca od Leverkusena i ima momčad koja je individualnom kvalitetom pri vrhu europskog nogometa. Samo Harry Kane, Thomas Müller i Manuel Neuer koštaju više nego cijela Leverkusenova svlačionica, a Thomas Tuchel na klupi ima igrače poput Kingsleyja Comana i Sergea Gnabryja koji mogu ulaziti i lomiti utakmice koje ne idu po planu. Bayern ima toliko moćan kadar da je logično očekivati kako će na dugim stazama stvari ipak otići na njegovu stranu.
Najbolji je primjer rasplet prošle sezone. Borussia Dortmund je u zadnjem kolu zapela u utakmici s Mainzom i Edin Terzić je u 62. minuti uveo Juliena Duranvillea, a Bayern je prvo posegnuo za Leonom Goretzkom, a onda i za Jamalom Musialom, koji je četiri minute nakon ulaska zabio gol i donio Bayernu naslov prvaka. S jedne strane dečko kojem je bilo 16 godina, a s druge strane dvojica standardnih njemačkih reprezentativaca.
Na kraju krajeva, Bayern uopće ne igra lošu sezonu. U prvih 20 kola osvojio je 50 bodova, a to je ritam koji bi ga na kraju sezone odveo na 85 — to je 14 bodova više nego prošle sezone, osam bodova više nego pretprošle, a za pronaći sezonu u kojoj je Bayern imao više bodova nego ove potrebno se vratiti u 2016., kad je pod Pepom Guardiolom skupio 88 bodova. U idućih sedam sezona Bayern je sedam puta osvojio naslov, ali nikad u post-Guardiola eri nije bio u ritmu bodova kao u prvih 20 utakmica ove sezone.
Fantastičan je ritam kojim Xabi Alonso ide prema sezoni od 90 bodova. A to radi s Leverkusenom, koji na plaće troši četiri puta manje od Bayerna
Čemu onda nervoza u klubu i zašto se po njemačkim medijima već neko vrijeme vuku priče o tome da Tuchel pleše po rubu otkaza? Zato što je Bayer Leverkusen još bolji.
Pokazao je to i u međusobnoj utakmici. Xabi Alonso je izveo momčad u svojih klasičnih 3-4-2-1 i pomeo je Bayern s terena. Nedostajali su mu Exequiel Palacios, Odilon Kossounou i Victor Boniface koji su u prvoj postavi kombinirano bili 45 puta, što znači da se radi o standardnim igračima. Jeremie Frimpong, koji s pozicije desnog beka ima šest golova i sedam asistencija, ostao je na klupi, iako je prije derbija s Bayernom započeo 19 od 20 bundesligaških utakmica. To su četvorica igača iz prve postave u momčadi koja ima puno manju dubinu kadra, ali Xabijeva je momčad svejedno dominirala protiv Bayerna.
Tuchelov plan pao na dva detalja
Ako niste gledali utakmicu, jedini podatak koji morate znati je to da je Bayern uputio jedan jedini udarac unutar okvira suparničkog gola. Ukupno je bilo osam udaraca, od čega je pet bilo upućeno izvan kaznenog prostora, najčešće iz frustracije jer se nije došlo do bolje situacije.
Ako ste gledali utakmicu, onda je bilo jasno da je Leverkusen izdominirao obranom i napadanjem preko bokova.
Xabi Alonso prvu je taktičku pobjedu upisao prije nego što je utakmica započela. Tuchel se odlučio prilagoditi Leverkusenu i krenuti iz jako konzervativne formacije 3-4-3 umjesto iz standardnih 4-2-3-1 koje obično igra. Ostavio je Joshuu Kimmicha na klupi, baš kao i Matthijsa de Ligta, a u prvu je postavu gurnuo Erica Diera.
Tuchelov plan zapeo je na dva detalja.
Prvi je taj što na lijevoj strani nije imao ljevonogog igrača. Min-jae Kim je dešnjak, a igrao je lijevog stopera, a dešnjak je i Sacha Boey, koji je zbog izostanka Alphonsa Daviesa igrao lijevog bočnog. Jedini način na koji je Bayern imao dobar ulazak u sredinu bilo je široko postavljanje Dayota Upamecana na desnoj strani; sve ostalo je Leverkusenu nudilo previše mogućnosti za izlazak u presing. Taj detalj Tuchel možda nije ni mogao kontrolirati. Da je imao Daviesa, geometrija igre bi bila već dovoljno drugačija da bi izlazak preko centra bio nepredvidljiviji.
No, mogao je kontrolirati drugi detalj. Leon Goretzka je u 70-ak minuta na terenu imao 64 dodira s loptom i pet progresivnih dodavanja, a Aleksandar Pavlović je bio još lošiji — on je u sat vremena na travnjaku imao 57 dodira s loptom i samo jedno jedino progresivno dodavanje. Bayern naprosto nije mogao probijati kroz sredinu. Kao što možete vidjeti gore, prednja je trojka stajala usko, s Musialom i Leroyom Sanéom blizu Kanea u međuliniji. A Xabi Alonso je bio spreman na to.
Granit Xhaka i Robert Andrich agresivno su iskakali na Goretzku i Pavlovića, markirajući ih po principu čovjek-na-čovjeka. Nathan Tella, desni od dvojice iza centralnog napadača u formaciji 3-4-2-1, spuštao se nešto niže od Floriana Wirtza i štitio je sredinu, a nudio je Bayernu izlaz na lijevu stranu, gdje nije imao ljevonogog igrača. Visoko postavljena obrana smanjivala je prostor između linija i Leverkusen je s lakoćom kontrolirao Bayernove pokušaje izgradnje napada.
Kontrolirao je i širinu. Prelaskom iz formacije 4-2-3-1 u kojoj je imao krilo i beka u 3-4-3, i kojoj ima samo jednog bočnog igrača na svakoj strani, Tuchel je osudio Boeyja i Noussaira Mazraouija na individualnu borbu protiv Josipa Stanišića i Alejandra Grimalda, a Stanišić i Grimaldo su tu borbu dobili.
Pet bodova viška
Xabi Alonso u Leverkusenu ima igru koja se jako naslanja na učinak bekova. I protiv Bayerna su golove zabili baš bekovi Stanišić i Grimaldo, a onda i Frimpong kad je ušao s klupe. Međutim, puno važniji od samih golova je njihov utjecaj na utakmicu. Stanišić i Grimaldo su imali po 56 dodira s loptom, ali i po sedam ustrčavanja iza leđa suparničke zadnje linije te kombinirano 210 osvojenih metara kroz nošenje lopte ili primanja progresivnih dodavanja. Za usporedbu, Bayernovi su bekovi imali za trećinu manje, iako je Bayern imao veći postotak lopte.
Ukratko, Tuchel se kockao s prostorom koji je ostavljao bekovima s ciljem da pokuša zatvoriti Wirtza i prostor između linija. Nema drugog objašnjenja za to što je protiv Leverkusena prešao iz 4-2-3-1 u 3-4-3. No, nije mogao otključati prostor između linija bez obzira na to što je ondje imao parkiranu trojicu igrača, a potpuno je izgubio bitku na bočnim pozicijama i rezultat je jako dobra ilustracija koliko je Leverkusen bio bolji, baš kao što je to i onaj jedan jedini udarac u gol koji je Bayern uputio.
Ovom pobjedom Leverkusen bježi na pet bodova viška u odnosu na Bayern. Do kraja prvenstva je u igri ostalo još 39 bodova i Bayern će imati svoju šansu s obzirom na to da nije realno da se Leverkusenov niz neporaženosti nastavi unedogled. Ali Leverkusen se sada nameće kao favorit u utrci za osvajanje Bundeslige, jer fantastičan je ritam kojim Xabi Alonso ide prema sezoni od 90 bodova. Otkako je Bundesliga u ljeto 1992. vraćena na format od 18 klubova, toliki je broj bodova ostvaren samo dvaput, u prve dvije Guardioline sezone u Bayernu.
A činjenica da Xabi Alonso to radi s Leverkusenom, koji na plaće troši četiri puta manje od Bayerna, posebno je impresivna i utrku za titulu čini dodatno zanimljivom.
