Erik Spoelstra je od 2001. do 2008. obavljao dužnost pomoćnog trenera i direktora skautinga u Miami Heatu. Za svakog trenera koji prolazi kroz trnovit put NBA lige to je idealna prilika da počne razvijati odnos s igračima i učiti kako pristupati svakome pojedinačno. Košarkaško znanje samo je jedan od niza segmenata u trenerskom zanatu, osnovni da bi se uopće mogli baviti tim poslom. Ona druga osobina, ponekad podjednako važna, jest emocionalna inteligencija. Poštovanje se ne stječe bez razloga, za takvo što treba znati inspirirati, kritizirati i voditi. Pritom je važno voditi primjerom kako biste nadahnuli druge. Ako kao trener ne pristupate motivirano svome poslu, neće vas ni igrači slijediti, bez obzira na to što ste prije toga postigli.
Mukotrpan rad odvija se iza reflektora, kad se ugase kamere i nema mase koja će vam klicati, kad ste prepušteni sebi i svojim uvjerenjima. Kako je Spoelstra na početku svoje trenerske karijere bio posvećen individualnom radu s mladim igračima, morao je znatno prije ostalih dolaziti na trening uoči utakmice, jer najbolji su termini bili rezervirani za glavne zvijezde i veterane. Jednog običnog radnog dan tako je otišao na trening s Rasualom Butlerom, 53. izborom druge runde drafta 2002. Ušli su u dvoranu četiri i pol sata prije utakmice računajući da ondje neće biti nikoga.
Međutim, Kobe Bryant već je bio na terenu. Butler i Spoelstra su na trenutak zastali i zagledali se u Bryantov trening impresionirani njegovom predanošću, a onda nastavili s radom. Za obojicu je to bilo nesvakidašnje iskustvo. Jedan je tek zakoračio u svijet velikih, drugi je bio mladi trener na svome početku. I onda nadrealna scena, Bryant je po završetku svog treninga došao, sjeo i počeo mentorirati Butlera. Nije sjeo sa strane kako bi se pravio važnim ili dijelio lekcije svisoka, već kako bi ohrabrio mladog igrača koji tada uopće nije igrao.
Nekoliko godina poslije, krvavih očiju nakon neprospavane noći, Spoelstra je ušao u istu dvoranu, ovaj put zasutu konfetima od proslave naslova prvaka. Bio je utučen i emocionalno potrošen, jer Dallas Mavericks su došli do pobjede 4-2 u finalnoj seriji. Bio je još nedokazan trener koji je u ruke dobio veliku trojku predvođenu LeBronom Jamesom i nije uspio. Frustrirao ga je osjećaj da je podbacio, kao da su u jednoj večeri sve godine uloženog truda otišle u vjetar. Za razliku od inspirirajućeg trenutka s Bryantom, ovo je bilo najbolnije iskustvo u njegovoj dotadašnjoj karijeri.
Spoelstra nijednom nije u ozljedama tražio izliku za poraz. Njegov princip je: imaš 15 igrača na rosteru, svakoga možeš iskoristiti
“To je vjerojatno bila najduža noć u njegovu životu”, izjavio je poslije Spoelstrin dugogodišnji prijatelj i asistent David Fizdale.
Istina je da je svako iskustvo jedinstveno i da iz svakog događaja možemo nešto naučiti. Spoelstra je tog dana odlučio da više neće biti isti i da ga bolni trenuci neće toliko pogađati. Očeličio je kako bi se ubuduće mogao bolje nositi s predbacivanjem samome sebi. No, trebalo se vratiti onamo gdje sve počinje: u dvoranu.
Najveći trenerski ugovor
Svoju je frustraciju pretvorio u još žešći rad i pristup poslu. Počeo je češće ulaziti u sukobe zbog nerazriješenih dvojbi (poput incidenta s Dwyaneom Wadeom u trećoj utakmici finala protiv Oklahome), zahtijevati jednak pristup od svojih igrača i mariti samo za jedno: pobjedu. Osnovna premisa Spoelstrina nauka bila je prevencija manjkavosti. Počeo je izazivati igrače da izvlače više od sebe i da testiraju svoje granice. Međutim, nije postao emocionalno krut. Empatija, natjecateljski duh i izdržljivost osobine su koje su ga izgradile kao trenera.
Spoelstra je imao sreće da je na početku karijere mogao voditi momčad superstarova. Neki to nikad ne dožive. Ali kao što se onog dana divio Bryantu, tako je znao da ne može nastaviti ni živjeti na lovorikama zasluženima 2012. i 2013. Godinama je odbijao davati intervjue jer se htio maknuti iz fokusa javnosti; samopromocija se kosi s njegovim načelima. Podredio se momčadi, posvetio svakom pojedincu zasebno i počeo učiti igrače da skupina mora doći prije svega. Svakim danom težio je poboljšanju, nije se zadovoljavao mrvicama ni mediokritetstvom, ali nije više ni pokazivao slabosti ili sumnju u sebe kao onog tmurnog jutrog nakon poraza od Dallasa.
Prije nekoliko dana Spoelstra je potpisao najveći trenerski ugovor u NBA ligi vrijedan više od 120 milijuna dolara.
U 12 od ukupno 15 sezona dogurao je do playoffa i šest NBA finala. Samo su trojica trenera više puta igrala finale: Phil Jackson, Red Auerbach i njegov mentor Pat Riley. Od aktivnih trenera jedino Gregg Popovich ima veći prosjek plaće, 16 milijuna dolara po sezoni, ali na manje godina. Idući na tom popisu je Monty Williams s nešto više od 13 milijuna dolara, pa Steve Kerr s 9,5 milijuna dolara godišnje. Svi oni imaju uspjeha u karijeri, ali Spoelstra se po nečemu razlikuje — nitko od navedenih ove sezone nema pozitivan omjer niti se bavi time kako pobjeđivati.
Popovich je apsolutna legenda, ali eksperimentirao je s igrom bez klasičnog playmakera, pronalazio zadovoljstvo u rekordnom nizu poraza i korio publiku zbog negodovanja Kawhiju Leonardu. Čovjek bi ga najradije poslao da na neodređeno vrijeme uživa u svom bogatom vinskom podrumu. Kerr je, pak, dao svoj pečat u revoluciji Warriorsa, ali ove godine ne može pošteno voditi momčad jer DJ-evi tobože preglasno puštaju muziku, suci nemaju ujednačen kriterij i nitko ne voli Draymonda Greena. Naposljetku, Williams uzima milijune slažući rotacije igrača kao da ih je skupio s ulice i natječe se za rušenje vlastitoga negativnog rekorda u istoj sezoni. Za to vrijeme, Spoelstra pobjeđuje, unatoč činjenici da je Miami među momčadima s najviše ozljeda u NBA-u (čak 128 utakmica).
Od pet ozljedama najviše pogođenih momčadi, jedino Miami u nizu s Memphisom, Charlotteom, Detroitom i Portlandom ima pozitivan omjer, s time da je trojicu svojih glavna igrača imao zajedno u svega osam od 39 utakmica. Usprkos tome Spoelstra nijednom nije u ozljedama tražio izliku za poraz. Njegov princip je: imaš 15 igrača na rosteru, svakoga možeš iskoristiti.
Ne zna drugačije
Darvin Ham je u nedavnom posrnuću od desetkovanog Miamija spomenuo ozljede rotacijskih igrača, rekavši kako “ne može naći konzistentnost dok ne budu zdravi”. Teško mu je raditi dok je toliko različitih igrača odsutno, iako ima zdrave Anthonyja Davisa i LeBrona. Razumljivo, nailazi na probleme u slaganju rotacija. Spoelstra je ove sezone startao s 21 različitom petorkom, uz Dallas najviše u ligi. Miamijev etos ne dopušta razmišljanje o onome koga nema i tome kako će se bez njega, mindset je takav da momčad misli kako je danas bolja. I takva je protiv Lakersa svih 48 minuta kontrolirala utakmicu, zabila 120 poena u pobjedi protiv Houstona i razoružali Orlando bez Jimmyja Butlera, Kylea Lowryja i Tylera Herra.
Ovaj Miami ne traži pobjedu u natjecanju u popularnosti, ljepoti igre ili broju postignutih koševa. On teži jedino ljepoti grinda iliti kopanja u blatu kako bi došao do svog cilja. Uživa u jurnjavi, prilagođavanju i svladavanju prepreka. Uspješno prolazi kroz teška razdoblja, jer Spoelstra je u svojoj esenciji kompetitivan, a svoju narav uspješno prenosi na igrače. Trener je s najviše pobjeda u doigravanju od 2008. i upravo je potpisao osmogodišnji ugovor, obvezujući se da će i dalje pobjeđivati. Ne radi to da bi se nekome svidio ili da bi nekome udovoljio. Radi to jer ne zna drukčije.
Trener je to koji se neće bojati sukoba s glavnim igračem tijekom time-outa (poput okršaja s Butlerom prije godinu dana). To je ponedjeljak na treningu Heata. Postoji li neslaganje, on to rješava. Ne bježi od pogleda u oči i ne traži prečac. Koju god skupinu igrača uzeo u ruke, od nje će napraviti pobjedničku momčad; možda nedovoljno dobru za playoff, kao što je nekoliko puta bio slučaj, ali nikako onu koja će tavoriti u osrednjosti ili izvjesiti bijelu zastavu. Naći će način kako da se nosi sa zvijezdama, stvori igru s nedraftiranim igračima, prilagodi se suparniku, pronađe prave rotacije i nacrta akciju. Zato ćemo još barem osam godina gledati Miami koji ne odustaje, kojemu ne dolikuje da gubi, prigovara ili traži izlike.
Uostalom, zato će se Spoelstra ponovno vratiti u finale i dočekati konfete.
