Samo su tri momčadi u povijesti Bundeslige uspjele prebaciti 84 osvojena boda u sezoni: Bayern 2013., 2014. i 2016., u eri između Juppa Heynckesa i Pepa Guardiole. Čak niti Bayern iz 1972. s Gerdom Müllerom, koji je tada zabio 36 golova, ne bi prebacio 84 boda ako bismo uračunali da pobjeda nosi tri boda umjesto dva, kako je tada bilo.
Bayer Leverkusen u petak je odigrao 23. kolo u kojem je pobijedio Mainz, a time je napravio dvije bitne stvari. Prvo, upisao je 33. utakmicu u nizu bez poraza i tako ušao u povijest njemačkog nogometa jer je preuzeo rekord neporaženosti koji je dosad držao Bayern. Drugo, Leverkusen je došao do 61. boda u sezoni, što znači da je na putu da nakon 34 odigrana kola dođe na granicu od 90 bodova.
To je rezultat koji je prebacio samo Bayern u sezoni 2012./13. kada je osvojio 91 bod. Ali tu se vraćamo na podatak da se u Bundesligi samo triput išlo preko 84 boda i to svaki put praktički ista momčad, jer Bayern je te bodove osvajao s istim igračima kao nositeljima. Sve da se i dogodi podizanje noge s gasa na kraju prvenstva ili da Leverkusen upiše poraze — koji su i realna opcije jer ga do kraja sezone čekaju tri kola u kojima će uzastopno igrati protiv Stuttgarta, Borussije Dortmund, Eintrachta iz Frankfurta i Werdera; redom momčadi koje drže mjesta u top 7 i konkuriraju za europska natjecanja — to ne mijenja činjenicu da Bayer Leverkusen igra jednu od najboljih sezona u povijesti Bundeslige.
A neočekivana sezona je ponudila neočekivanog junaka. Granit Xhaka zabio je Mainzu za vodstvo na samom početku utakmice. To mu je bio tek prvi gol ove sezone, ali Xhaka se pretvorio u jednog od najvažnijih igrača momčadi i potpunog lidera.
Teško je ove sezone pronaći efikasnijeg organizatora igre od Xhake. U Bundesligi ga nema ni blizu
Nema sumnje da je Florian Wirtz najbolji Leverkusenov igrač. Zabio je pet golova i podijelio 10 asistencija, a ima 2,7 uspješnih driblinga i 2,4 ključna dodavanja po utakmici. Leverkusenova nepredvidljivost počiva na tome da Wirtz u prostoru između linija može izmisliti neočekivano rješenje kojim će iznenaditi suparnika. Njega je naprosto gotovo nemoguće zaustaviti. Ali ako sve karte bacite u zaustavljanje njega, kao što je napravio Thomas Tuchel u međusobnoj utakmici prije par tjedana, onda do izražaja dolaze druga oružja koja Xabi Alonso ima na raspolaganju.
Bočni igrači su ogromna koncepcijska prednost na koju se Leverkusen oslanja. Rotacije u sredini terena i mobilnost trojice stopera omogućavaju Jeremieju Frimpongu, Alejandru Grimaldu i Josipu Stanišiću da se priključuju napadu i da završavaju akcije u suparničkom kaznenom prostoru. Grimaldo je zabio osam golova, Frimpong sedam, sve iz sistemskih rješenja koja ih izbacuju u šanse. Još je Frimpong uz tih sedam realiziranih promašio osam velikih prilika. Bitan faktor je i Victor Boniface koji je nosio ekipu u prvom dijelu sezone. U prvih sedam kola imao je sedam golova i dvije asistencije, a njegovo napadanje dubine donosilo je čvrstu prvu opciju u kontranapadima, ali i način na koji može promijeniti ritam utakmice i pozicijski napad koji se kreće u širinu u dva poteza pretvoriti u okomiti pokušaj.
Organizator napada
Svi oni se ističu više od Xhake. Doduše, zasluženo su u prvom planu jer odrađuju sezonu na najvišoj mogućoj razini. Ali i Xhaka zaslužuje prvi plan.
Nakon što je u Arsenalu proživio bolje i lošije dane, Xhaka je prošlog ljeta došao u Leverkusen za 15 milijuna eura. Vjerojatno je iza njega i iza kluba bilo previše nakupljenih frustracija iz vremena u kojem je bio glavna meta navijača, koji su mu neko vrijeme slali prijeteće poruke. To je jedino objašnjenje zašto ga je Arsenal pustio za relativno mal iznos jer Xhaka se nametnuo kao jedan od važnih igrača u sustavu koji je Mikel Arteta prošle sezone isprofilirao oko lijeve strane napada. Jako dobro je čitao situacije, micao se iz sredine kada je tamo ulazio Oleksandr Zinčenko, napadao je dubinu kad je Gabriel Martinelli ostajao uz liniju i konstantno je pazio na leđa Martinu Ødegaardu, koji je zbog toga imao dodatnu slobodu. No, više od svega, Xhaka je preuzimao odgovornost i nametao se kao lider. Istu stvar je napravio i u Leverkusenu.
Xhaka ima prosječno 115,2 dodira s loptom po utakmici. Ne samo da je to više od bilo kojeg Leverkusenova igrača; to je na razini koju ima Rodri u Manchester Cityju. Čovjek je preuzeo ključeve momčadi u svoje ruke. Ima 94,3 točna dodavanja po utakmici i u toj je kategoriji uvjerljivo prvi igrač Bundeslige. Prvi iza njega je Min-jae Kim s gotovo 10 dodavanja po utakmici manje. S tim da Xhaka igra u gužvi, pod pritiskom, a kod čak 42 posto njegovih dodavanja suparnik je na udaljenosti do tri metra od njega, što je isto prvi rezultat u Bundesligi i broj u rangu najboljih izdanja Luke Modrića.
Xhaka zapravo organizira Leverkusenove napade i to radi sjajno.
Sve ide preko njega i on je taj koji spaja Wirtza s obranom. Ima 4,2 točne duge lopte i pogađa ih s nestvarnih 79 posto uspješnosti, što je standard kojeg se u ligama Petice može držati još samo Toni Kroos. Suigračima je namjestio tri velike prilike, u prosjeku ima 1,5 ključnih dodavanja po utakmici, a na takav promet krivim dodavanjima, lošim primanjima i neuspješnim duelima izgubi tek 11 posjeda po utakmici.
Pomalo bizarno za igrača koji je u Arsenalu nosio križ katastrofalnih pogrešaka, Xhaka ove sezone nije napravio nijednu koja je dovela do suparničkog udarca. Nijedan izgubljeni duel, nijedno loše primanje, nijedan ishitreni dribling, nijedna žuta minuta; apsolutno ništa.
Uvijek je bio lider
Kad se podvuče crta, teško je ove sezone pronaći efikasnijeg organizatora igre od Xhake. U Bundesligi ga nema ni blizu, a u ligama Petice mu po protočnosti posjeda i osvojenim metrima terena konkuriraju samo Kroos, Rodri i Hakan Çalhanoğlu.
A obrambeni dio priče ne pati. Dapače, dobar je kao što je uvijek bio. Xhaka uzima 7,6 ničijih lopti po utakmici, u izravnim duelima suparnicima oduzima 1,1 loptu, prosječno otklanja 1,2 opasnosti po vlastiti gol i osvaja preko četiri duela po utakmici, držeći sredinu terena na svojim ramenima.
U suštini, Xhaka je uvijek bio lider. Kao relativno mlad igrač bio je kapetan u Borussiji Mönchengladbach, bio je kapetan i u Arsenalu usprkos tome što je bio neselektivno kritiziran, a i u Leverkusenu je preuzeo ulogu vođe. Glavna je poluga u zatvaranju sredine terena, veliki dio Leverkusenove agresivnosti dolazi preko njega i kroz njegovo iskustvo u biranju trenutaka kad pritisnuti, a primarni je organizator napada.
Pomalo u drugom planu iza mlađih suigrača, Xhaka odrađuje gomilu nevidljivog posla i promiče se u neočekivanog junaka povijesne sezone koju Leverkusen igra.
