Njihova prva prepreka bila je talentirana, ali još uvijek neiskusna ekipa Golden State Warriorsa. Dubsi su uzeli 51 utakmicu kroz regularnu sezonu, što bi im na Istoku te godine jamčilo treće mjesto, ali na jakom Zapadu bili su tek šesti.

Volio bih vidjeti kako dokazuju svijetu da im Durant zapravo ne treba

Bili su mladi. Steph Curry navršio je 25 godina, ali je zbog ozljeda imao praktično sezonu manje. Klay Thompson i Draymond Green bili su mulci od 23 godine. Harrisonu Barnesu bilo je 20 i još se privikavao na NBA. Dubsi su pokušali anulirati te probleme integracijom iskusnih veterana — David Lee je igrao jako dobar basket, ali Andre Iguodala nije igrao sjajno pošto se nosio s posljedicama ozljede. Povreda je izvan stroja izbacila i Andriju Boguta, što je nagnalo tradicionalnim postavama i zastarjelom košarkom opsjednutog trenera Marka Jacksona da u startnu postavu ubaci Jermaina O’Neala.

Tijekom serije dogodile su se dvije stvari koje su promijenile povijest NBA lige. U ogromnom skandalu vlasnik Clippersa Donald Sterling ostao je bez kluba nakon što su u javnost procurile njegove rasističke snimke, zbog čega je bio prisiljen prodati franšizu za rekordne dvije milijarde dolara. Clippersi su tako dobili novog gazdu Stevea Ballmera, a financijski uzlet lige koji je par godina kasnije rezultirao udvostručenjem salary capa potvrđen je nedvosmisleno — dolarima. Paralelno sa skandalom dogodila se i puno ljepša stvar — posađeno je sjeme šampionskih Warriorsa, koji su možda izgubili seriju s Clippersima u sedam utakmica, ali su potvrdili ne samo svoj talent nego i izrazitu sinergiju najvažnijih dijelova momčadi.

Godinu dana kasnije i s drugim vrtlarom, sjeme je naglo izraslo u gigantsku sekvoju.

Kroz sljedeće dvije godine Dubsi su osvojili naslov, igrali finale i postavili rekord po broju pobjeda u regularnoj sezoni. Promijenili su dominantnu napadačku paradigmu lige zacementirajući pace and space kao novi korak u taktičkom razvoju pritom popularizirajući small ball postave i gurajući ligu prema totalnoj košarci u kojoj tradicionalno pozicioniranje i uloge igrača gube na važnosti. Njihova igra nije bila samo efikasna, bila je i estetski privlačna (koliko god estetski užitak bio subjektivan), negdje na pola puta između Seven seconds or less Sunsa i kasnijih verzija Spursa čija je igra bila bazirana na brzinskom kretanju lopte.

Premda je nepošteno izbacivati iz priče igrače koji su dali svoj obol uspjehu Dubsa, prvenstveno Iguodalu koji se u više navrata dokazao kao totalni šef, jasno je da je glavnina zasluga za estetsko-rezultatske trijumfe otišla na račun terceta Draymond Green-Klay Thompson-Steph Curry. Sva trojica ponaosob su sjajni igrači.

Curry će do kraja karijere biti daleko najbolji tricaš u povijesti ne samo po količini ubačenih trojki, ne samo po nevjerojatnoj efikasnosti uparenoj s nevjerojatnim volumenom, nego i po načinu na koji do njih dolazi. Iz trka, iz driblinga, iz okreta, iz stepbacka, iz catch and shoota, iz kuta, s krila, s vrha trice, s centra — Curry stavlja sve. Naravno, on je puno više od najboljeg tricaša svih vremena — on je i sjajan drive and kick play, majstor p’n’r-a i odličan penetrator koji uspijeva završavati akcije oko obruča koristeći čudne kutove, floatere i obruč kao zaštitu od eventualnih blokova.

Green je njegov savršeni partner. Njihov pick ’n’ roll je savršeno oružje zbog toga što je Draymond još bolji asistent od Stepha. Agresivno zatvarati njihovu međuigru znači prepustiti loptu u ruke nekadašnjoj zvijezdi Spartansa, što je rijetko kada dobra odluka. Green trančira obrane kao mesar s 30 godina iskustva, pronalazi rupe u obrani i spušta lopte suigračima koji u međuvremenu rade backdoor cutove ili prolaze kroz blokove tražeći otvorenu situaciju. Njegova dodavanja nisu samo precizna, nego su i snažna — Green je sposoban s bilo kojeg mjesta na terenu prebaciti loptu do otvorenog čovjeka, bez obzira na to stajao on dva metra dalje ili stajao na suprotnom kraju. Switchanje pri tom ne pomaže jer će Green kazniti nižeg suparnika bilo tricom, bilo leđnom tehnikom, bilo guranjem lopte do Stepha koji jedan-na-jedan prolazi gotovo svakog visokog u ligi.

Green tako gura ekipu, daje joj ritam, daje joj kičmu s koje se granaju ubojiti udovi. Ne samo u napadu, nikako, još više u obrani. Postoje igrači koji su tijekom povijesti bili bolji u raznim defenzivnim segmentima — obrani perimetra, obrani posta, help defenseu, obrani p’n’-a, ali Green je vjerojatno najsvestraniji defenzivac u povijesti*, igrač koji može čuvati svih pet pozicija, igrač kojem treba minimalna pomoć da zatvori čitavu stranu, igrač koji je omogućio da Dubsi budu dominantna obrambena jedinica unatoč tome što golema minutaža završava na kontu poroznog defenzivca kakav je Steph Curry.

* Postoji samo jedan čovjek koji može ući u istu rečenicu, a to je Dennis Rodman iz dana u Detroitu. No, tada su se igrali drugačiji napadi i drugačije obrane, pa ih je nespretno uspoređivati.

Thompson tu itekako pomaže. Kao izuzetan jedan-na-jedan branič uvijek preuzima boljeg od bekova, a njegova visina u kombinaciji s lateralnim kretanjem omogućava mu da čuva razne profile igrača i tako dodatno pokriva Curryja. U napadu je teško zamisliti boljeg partnera prethodnoj dvojici. Dok su Green i Curry opasni kad imaju loptu, Thompson je opak kada je nema. Jurca kroz blokove poput Redicka ili Ripa Hamiltona te stvara ogroman pritisak na obrane koje moraju odlučiti hoće li ga čuvati striktnim markerom koji će se trošiti jurcajući za njim, ili će ga preuzimati pritom riskirajući ili da ostanu u mismatchu, ili da pogriješe u komunikaciji i Dubsima poklone lagane poene. Pritom je Klay sposoban preuzeti ili čitavu utakmicu ili određene periode igre, tvoreći tako posebnu vrstu igrača koju bismo najlakše mogli opisati kao pouzdani X-faktor.

Integrirani u slobodarski sustav kojeg je u momčad instalirao Steve Kerr nakon odlaska nesposobnog Marka Jacksona*, Dubsi su pokorili ligu. U dvije godine upisali su 140 pobjeda i 24 poraza. Izgubili su finale protiv Cavaliersa u seriji u kojoj je Curry igrao na 70 posto sposobnosti zbog posljedica ozljede, ali i dalje je bilo jasno da se radi o sjajnoj ekipi.

*U kuloarima se pričalo puno koliko je ovaj licemjerni propovjednik unio razdora u svlačionicu Warriorsa, izolirajući određene igrače i uvaljujući svoje pomoćnike u neprilike, baš kao što je to radio u igračkim danima. Koliki je lik hohštapler može se osvjedočiti svaki ljubitelj košarke slušajući ga u prijenosima kako konstantno koristi opća mjesta i potpune nebuloze kako bi objasnio stanje na terenu, rijetko se dotičući strategije, taktike ili bilo čega smislenog. Stephen A. Smith među (srećom, bivšim) trenerima.

Bilo je momčadi s boljim igračima od Warriorsa. Kvragu, Heat je imao LeBrona, Wadea i Bosha samo par godina ranije, ali Miami nikada nije dosegnuo sinergiju koju su imali Warriorsi. Miamievi igrači kopirali su jedan drugoga po svojim sposobnostima, nudeći malo raznovrsnosti i fleksibilnosti, zbog čega je trener Erik Spoelstra morao osmisliti sustav koji će ih prisiliti da dijele loptu i zbog kojega je Bosh morao naučiti šutirati tricu. Oklahoma s Kevinom Durantom, Russellom Westbrookom i Jamesom Hardenom je imala sličan problem, sva trojica su imala skillsetove koji su se preklapali.

Dubsi ponaosob možda nisu mogli konkurirati velikoj trojci Miamija ili Oklahome, ali su savršeno komplimentirali jedan drugog. Green je bio sjajan sekundarni kreator, Curry je odlično funkcionirao s njim u p’n’r-u, Klayu nije trebala lopta. Bili su kao vrhunsko jelo u kojem si sastojci odgovaraju bez da se preklapaju.

Onda je u priču upao Kevin Durant.

Zahvaljujući naglom porastu u salary capu i relativno jeftinim ugovorima najvećih zvijezda, Dubsi su odjednom imali mogućnost potpisati igrača koji je osam uzastopnih sezona bio top 5 igrač lige. Ljudi su popizdili. Navijači su Duranta zvali zmijom jer je izabrao lakši put i otišao po sigurni prsten. Žalili su se što liga omogućava ovakvo gomilanje talenta. Njurgali su da će liga postati dosadna. Warriorsi su od simpatične ekipe koja obećava postali moćni, neutralnim ljudima dragi šampioni, da bi sezonu ili dvije kasnije postali najomraženija ekipa lige. Greenovo flopanje i udaranje ljudi nogama u mošnje nije pomoglo.

Warriorsi su s Durantom postali još efikasnija momčad. Prošli su doigravanje s 15 pobjeda i 1 porazom. Satrali su sve pred sobom. Ali nekako to nije bilo to. Ne samo zato što je bilo teško navijati za klub s TOLIKO odličnih igrača nego zato jer… pa zato jer više nisu igrali Warriors košarku. Nestala je sinergija. Nestalo je tečnosti. Dubsi su, evolucijski gledano, napravili korak unazad.

Durant je zahtijevao loptu. Jasno. Rasni strijelac, vrhunski iso igrač, čovjek koji izvlači milijun faulova, killer u završnicama, MVP. Morate mu dati loptu. No, to je usporilo Dubse i njihova rasplesana igra odjednom je nestala. Ne treba ih kriviti. Ekipa koja ne bi žrtvovala estetiku za efikasnost i širinu je ekipa koja ne osvaja naslove.

Svejedno, bilo mi je žao. Dubsi prije Duranta su bili domaće palačinke punjene linoladom ili pekmezom, ispečene među prijateljima tijekom hladne zimske noći. S Durantom su postali palačinke iz palačinkarnice, natrackane čokoladom, ukrašene kilom šlaga, posute komadićima Snickersa i Kinder Buena, više namijenjene Instagramu nego želucu.

Naravno, Dubsi su pregazili sve pred sobom. S Durantom su uzeli još dva naslova, te su počeli marširati prema trećem. Ali KD se ozlijedio i sad… sad opet imamo Warriorse.

Bilo je sjajno gledati kako se transformiraju u onu staru ekipu, kao da nisu prošle godine otkako su vrtjeli ovaj sistem. Curry i Green počeli su opet vrtjeti svoj nezaustavljivi pick ‘n’ roll, masakrirajući prvo Rocketse, a onda i Blazerse u prvoj utakmici serije. Terry Stotts pokušao im je kontrirati vadeći presporog Enesa Kantera iz rotacije, ali to je samo eliminiralo jedinu prednost koju su Blazersi imali nad Dubsima — skok igru. Portland je konstantno odlazio na veliku prednost protiv Warriorsa, ali gledajući utakmice cijelo vrijeme ste imali osjećaj da će ih Golden State satrati.

Curry je zabijao trice, Green istrčavao tranziciju, Klay tjerao obrane da se pomiču. Iggy je bio briljantan u obrani, zajedno s Draymondom je sam zatvarao off-ball stranu, krao lopte, ubijao. Svi u momčadi su profitirali. Kevon Looney je odjednom mogao pokazati da je više nego solidan igrač, Shaun Livingston se vratio u formu u kakvoj nije bio dobre dvije godine, Jonas Jerebko je odradio par sjajnih serija, a čak su Alphonso McKinnie i Jordan Bell nagovijestili da bi u budućnosti mogli postati igrači.

Novi-stari Warriorsi pomeli su Blazerse u četiri utakmice. Posljednja utakmica serije u kojoj su slavili nakon dva produžetka bila je potpuni trijumf njihove momčadske igre. Draymond Green i Steph Curry postali su prvi dvojac koji je u doigravanju imao triple-double u istoj utakmici, preuzimajući na sebe teret odgovornosti u trenutku kada na terenu zbog ozljeda nije bilo ni DeMarcusa Cousinsa, ni Kevina Duranta, ni Andrea Iguodale.

Naravno, ne treba iz ovih pobjeda iščitavati da su Warriorsi bolja ekipa kada su svedeni samo na ovaj trojac, kada u rotaciji nema KD-a. Blazersi su jedna od najlošije strukturiranih momčadi koje su ušle u doigravanje što se tiče direktnog matchupa s Warriorsima, osobito kada su lišeni usluga Jusufa Nurkića. U gotovo svim segmentima igre Dubsi imaju prednost na papiru, što su na kraju dokazali i na parketu. Da im je Denver došao na megdan, serija bi vjerojatno trajala dulje, iako bi i tu Golden State izašao kao pobjednik. Bez obzira na to, moram priznati kako mi je bio gušt gledati Warriorse u starom izdanju, čak i toliko da sam pomalo navijao za njih.

Tko zna što nas čeka ako Durant ode ovog ljeta. Možda će ova serija utjecati na odluke svih sudionika, možda neće. Warriorsi sigurno neće biti jednako moćni ode li KD — Iggy je sve stariji, Livingstone je u par navrata došao blizu beskorisnosti, a ozljede uvijek vrebaju stari trijumvirat. No, volio bih vidjeti kako dokazuju svijetu da im Durant zapravo ne treba. Dok su njih trojica u ekipi, trojica savršeno posloženih komadića slagalice, Warriorsi će pretendirati na naslov.

Sve dok vrijeme ne dođe po svoje.