U drugom poluvremenu smo gledali neke potpuno drugačije Warriorse. Ne samo da su povećali agresivnost na udvajanju, nego su toliko radikalizirali pristup da su Portlandove bekove s loptom progonili sve do centra i tjerali ih na pogreške. Bila je to ekipa koja je na pauzi poprimila karakteristike svog obrambenog šefa — pa su, umjesto protiv jednog Greena, Blazersi igrali protiv njih pet. Luđačkom energijom su u trenu otopili Portlandovu prednost, vratili utakmicu u egal te na kraju i pobijedili.

Warriorsi bez Kevina Duranta, koji se još uvijek oporavlja od ozljede, definitivno nisu bolja momčad i ne treba upadati u zamku takve tvrdnje. Zbog nekoliko pobjeda bez KD-a, od kojih su neke ostvarene na fantastičan način, lako se zaboravlja da je čovjek dvostruki MVP finala i lik koji je do ozljede predvodio Warriorse u playoffu s 34 poena prosječno uz šut iz igre od 51 posto i za tricu 41 posto.

S povećanom Draymondovom rolom Golden State je u napadu opet seksi, ali segment u kojem istinski dominira je obrana

Možda nisu bolji i margina za pogrešku im je manja, ali su zato zabavniji. Gotovo da smo zaboravili koliko je dobar originalni Big Three kod Warriorsa: Green, Steph Curry, Klay Thompson. Dodaj im Duranta i imaš nepobjedivu mašineriju i možda najbolju ekipu svih vremena, ali imaš i ekipu koja stilom igre na terenu odstupa od ideologije koja ju je činila posebnom kad se pojavila. Nije tajna da su se Warriorsi dosta prilagodili Durantu i da im je njegovim dolaskom igra izgubila na estetici jer igrač Durantovog tipa zahtijeva više izolacija i spuštanja u post. Lopta sporije ili manje kruži, a superuzbudljivi igrači poput Curryja i Thompsona ipak su nekako pali u drugi plan.

Bez Duranta u zadnjih pet utakmica Warriorsi su konačno dočekali moment da se pročiste i vrate korijenima. Opet igraju košarku kojoj smo se divili. Lopta i igrači su non-stop u pokretu, smanjen je broj iso napada a povećana pick and roll kreacija, tranzicija je ubitačna, a bezbrojnim cutovima opet marširaju kroz reket zabijajući zicere i hvatajući obrane na krivoj nozi.

Playmaker u tijelu krilnog centra

Očekivano, bez Duranta napadački su se posjedi morali drugačije raspodijeliti. Curryju, Thompsonu i Greenu je potrošnja lopti porasla za nekoliko posto u odnosu na period kada je Durant još igrao. Najočitije je to kod Curryja, koji je u playoffu s Durantom imao usage rate od 25 posto, a bez njega je u pet utakmica na čak 35 posto. Slične su brojke i kod Thompsona (s 18 posto na 28 posto potrošnje svih napada ), ali ipak daleko najveći pobjednik je Green. Njegova potrošnja je skočila najmanje (16:19) — što je u osnovi nebitno, jer Green nikada nije bio egzekutor poput Splash braće.

Važnije je to da Greenova sposobnost da bude motor i srce ekipe opet dolazi do izražaja.

Teško je osporiti 36 poena koje Curry trenutno prosječno ubacuje Portlandu i njihovu važnost, ali ono što trenutno igra Green je također druga dimenzija. Moment kada će se pojaviti u punom sjaju je savršeno tempiran jer su njegova forma i pristup utakmicama odlična zaštitna mreža za Dubse i nadomjestak za Durantov talent.

Green je protiv Portlanda na prosjeku od 16 poena, 11 skokova, 8 asistencija i tri blokade, što je poprilični skok u odnosu na regularnu sezonu i po sedam poena, skokova i asista u prosjeku. Bez Duranta se napadačka igra opet počela puno više vrtjeti kroz Greena kao primarnog i sekundarnog kreatora. I dok je u regularnoj sezoni pored trojice (i četvorice, ako ubrojimo DeMarcusa Cousinsa) često bio sveden na promatrača, u doigravanju bez Duranta puno više sudjeluje u akciji s loptom u rukama kreirajući za druge, što je upravo ono što je činilo posebnima one izvorne Warriorse iz sezona 2015. i 2016.

Pick and roll akcija Curry-Green ponovo je jedna od najubojitijih u ligi, ona zbog koje je suparnik doveden pred zid da mora birati kako želi umrijeti: od Curryjeve trice ili od Greenove kreacije. Najbolji primjer toga je završnica druge utakmice protiv Portlanda, kada su Dubsi samo vrtjeli Steph-Draymond pick igru. Portland je udvajao Curryja da mu oduzme tricu, što je Greenu ostavilo prostora da kreira za druge, prvenstveno zicere za Kevona Looneyja, kao što možete vidjeti ovdje.

Green je playmaker zarobljen u tijelu krilnog centra. Izuzetno lucidan dodavač koji nevjerojatnom brzinom bira prava rješenja, zbog čega su Warriorsi tako ubojiti kada se napad vrti kroz njega. I ne samo u pick and rollu nego i kroz post split cut akciju koja je standardna za Warriorse gdje Green iz posta proigrava suigrače koji se (lažnim) kretnjama križaju i utrčavaju u prazan prostor. Davši Draymondu loptu u ruke u velikom dijelu posjeda, Warriorsi su puno lakše maskirali njegov problematičan šut za tricu, koji ga nakon regularne sezone ne sluša ni u doigravanju (20 posto).

Ultimativni helper

Još jedan specijal po kojem je Green specifičan u ovom periodu kada Warriorsi igraju bez Duranta je tranzicija, gdje po osvojenom skoku u obrani (često i nakon primljenog koša) odmah vuče suparniku u leđa i tako zarađuje lagane poene za momčad. Tranzicijska igra je posebno bila izražena u trećoj utakmici protiv Trail Blazersa u kojoj je ostvario triple-double, i nakon koje ga je Kerr prozvao “kuglom za rušenje”.

“Uništavao je sve pred sobom”, rekao je Kerr. “Tempo kojim je igrao bio je nevjerojatan, a činilo se da se nikada neće umoriti. Ovo je jedna od najboljih utakmica koje je odigrao.”

Tako je s povećanom Draymondovom rolom Golden State u napadu opet seksi, ali segment u kojem istinski dominira je obrana. Nisam imao pojma da će mi jednom igranje nečije obrane biti uzbudljivije čak i od potentnog napada kao što je ovaj Warriorsa.

U seriji protiv Trail Blazersa do izražaja dolazi Greenov košarkaški IQ, fajterski duh i nevjerojatni defenzivni instinkti. Čovjek doslovno može odraditi bilo koju defenzivnu rolu, a razvoj akcije vidi brže od ostalih i uvijek je korak ispred. Posao mu je protiv Blazersa olakšan jer vrijeme uglavnom provodi “čuvajući” Moea Harklessa i Al-Farouqa Aminua koji su nekonstantni tricaši, pa ih Green na momente može besramno ignorirati ako vidi da opasnost prijeti negdje drugdje.

Green je nenadmašan u ulozi korektora i ultimativnog helpera. To što ne mora striktno čuvati svog čovjeka omogućuje mu da se slobodno kreće po obrani i zatvara rupe, što se najbolje može vidjeti u primjerima kada Blazersi pokušavaju odigrati pick and roll. Greena ima po cijelom parketu, u stanju je u jednom defenzivnom posjedu odraditi nekoliko prljavih poslova i na kraju blokadom ubiti svaku nadu suparniku. Zbog njega Warriorsi mogu agresivno igrati na Lillardu i McCollumu jer znaju da, ako i ispadnu iz igre, Green je tu da se pojavi ispred Portlandovih bekova i oteža im šut ili ih natjera da odustanu od namjere da uopće šutiraju prema košu. Također, nije uputno driblati Greena ili pokušati podvaliti loptu pored njega jer je izrazito dobro upoznat s tendencijama u igri svojih suparnika i ima superbrze ruke.

Nekoliko različitih rola

Na odlične igre dobro se nadopunilo i uzorno ponašanje Greena koje se, evo, proteže kroz cijeli playoff. Zaradio je samo četiri tehničke u 15 utakmica i uspješno se suzdržava od prljavih poteza i grubih faulova. I dalje se ponekad prema sucima ponaša kao da im je instruktor koji ih podučava pravilima, ali to se može podnijeti. Čak je i sam osvijestio svoju manu: “Shvatio sam da sam došao do točke gdje više plačem nego što igram. Siguran sam da je bilo odvratno za gledati.”

Osim toga, malo je poznata priča da je Green pred doigravanje smršavio 10 kg, kao da je znao da ga čeka veća rola i da kao nekad mora biti motor bez kojeg šampioni ne mogu. Početkom ožujka Warriorsi su mu pripremili poseban režim prehrane i treninga da ga dovedu u optimalno stanje.

“Znao sam da nisam u dobroj formi”, kaže Green. “Ali isto tako sam i znao da, ako se netko može dovesti u formu, i to brzo, da sam to ja. Radim to cijeli život.”

Optimalni Green nam je svima trebao da nas podsjeti kakva je zapravo igračina i koliko različitih rola popunjava: najbolji dodavač, najbolji defenzivac, trenerova produžena ruka, energetska bomba koja diže kompletnu momčad. Sve to, a često ga se smatra tek četvrtim najvažnijim igračem u Golden Stateu. Njegovo prihvaćanje takve situacije, ali i spremnost da podmetne leđa i iskorači kad zatreba čine ga nezamjenjivim i unikatnim.