Ramsi su osvojili naslov dok su boravili u St. Louisu sa svojim napadom nazvanim The Greatest Show On Turf, koji je mogao i morao osvojiti više od toga i tako postao svojevrsni pandan onoj strašnoj obrani Chicago Bearsa iz 1985. koja je također uzela samo jedan naslov. Nakon raspada te momčadi Ramsi su godinama bili beznadna ekipa. Ili su ćužili na dnu divizije (između 2007. i 2009. upisali su samo šest pobjeda) ili bili monumentalno osrednji, mijenjajući trenere i viziju.

Bengalsi su bili još gori. Izgubili su dva Super Bowla u 1980-ima, dali su jednog jedinog Hall Of Famera, i to na poziciji ofenzivnog tacklea; njihov najbolji napadački dvojac iz tog razdoblja, Boomer Esiason i Chris Collinsworth, ući će u Kuću slavnih kao par komentatora a ne igrača, a kroz proteklih desetak sezona postali su sinonim za mediokritetstvo s pet uzastopnih ispadanja iz doigravanja u Wild Card utakmici. Nevjerojatno je kako je momčad koja je na rosteru imala Chada Johnsona, T.J. Houshmandzadeha i A.J. Greena uspjevala biti tako, tako… tako prokleto mlaka.

Bengalsi imaju nevjerojatnu kvalitetu u svom napadu, ali obrana Ramsa kao da je skrojena da zaustavi Cincinnati

Uspjeh u NFL-u određen je osvajanjem Super Bowla, a ove dvije franšize u kombiniranih 139 godina postojanja imaju jedan jedini Lombardijev trofej. Ok, Ramsi imaju i dva naslova u pre-Super Bowl eri iz 1945. i 1951. i bilo bi nepošteno ne ubrojiti ih na njihov konto, pa stvari za njih izgledaju malo bolje nego za jadne Bengalse.

To će se promijeniti kada osvane ponedjeljak. Ramsi i Bengalsi spremaju se za najveću utakmicu sezone.

Jedni su u nju ušli očekivano. Ramsi su prije početka sezone bili četvrti favoriti za osvajanje naslova iza Chiefsa, Bucsa i Billsa te su u doigravanje ušli igrajući konzistentno kvalitetan football (osim u prosincu, u kojem su izgubili tri utakmice prilagođavajući se na igru bez veteranskog hvatača Roberta Woodsa). Bengalse je, s druge strane, malo tko očekivao u finalu (samo su Texansi i Lionsi imali lošije šanse po kladionicama) u koje su ušli na valu vrućeg niza od šest pobjeda u sedam utakmica, dokazujući još jednom kako je u NFL doigravanju forma često važnija od same kvalitete momčadi. Kroz čitavu sezonu činilo se kako će iz AFC-a isplivati netko od trojca Bills/Chiefs/Titans, ali na kraju nitko nije mogao stati na kraj Bengalsima.

Rezultiralo je to Super Bowlom u kojem će se susresti dvije ekipe koje su po rezultatima slična jedna drugoj kao jaje jajetu, ali koje do tih rezultata stižu na potpuno drugačiji način. Ramsi i Bengalsi ove su sezone zabili isti broj poena u regularnoj sezoni — njih 460, s tim da su Ramsi osvojili točno 180 jarda više. Dakle, razlika između ovih dvaju napada bila je manje od 10 metara osvojenog po utakmici. Isti su bili u defenzivi: Ramsi su primili tri poena manje kroz 17 utakmica regularne sezone te su dopustili 99 jarda manje. To je suluda sličnost. Ne događa se često da ekipe koje se nađu u Super Bowlu budu susjedi i na listi postignutih i na listi primljenih poena, ali unatoč tome valja biti jasan i reći kako tu sličnosti uvelike staju. Ima ih, da se razumijemo, ali u njihovoj suštini ovo su dvije različite ekipe.

Napad Ramsa

Ramsi su ispolirana napadačka mašina bazirana na vertikalnim zonskim konceptima. Premda su modificirali sistem od dana Todda Gurleyja, ovo je i dalje ekipa čiju igru obilježava mobilna ofenzivna linija, probijanja oko tackleova, play-action i, u slučaju Los Angelesa, zgusnute formacije.

Neke stvari su se promijenile, ali Ramsi i dalje ogromnu većinu svojih akcija započinju iz 11 personnela. Probijanja su uglavnom bazirana ili na čistoj zoni ili na tzv. duo probijanju u kojem unutarnji hvatač pomaže liniji kao bloker — obično se u takvim akcijama koristi tight end, ali Ramsi preferiraju u takve situacije bacati Coopera Kuppa, koji je vrhunski bloker za jednog hvatača. Duo akcije omogućavaju puno prostora za eventualni rez prema unutra, što dotatno stvara pritisak na obranu, a ubacivanje motion jet sweepa (hvatač fintira da će probijati) s Kuppom u glavnoj ulozi konstantno izbacuje linebackere iz kvalitetnih defenzivnih pozicija.

Ramsi su tijekom doigravanja mahom bili neuspješni u probijanjima, ali cilj ovakvog napada ne mora nužno biti osvajanje jarda po zemlji, iako to svakako koristi. Primarni cilj ovakvog koncepta igre je natjerati obranu da pokaže karte. Natjerati je da spusti safetyja bliže liniji, da pokaže tko je pokriven samo jednim igračem, da razotkrije igra li zonu ili ‘čovjeka’. U prijašnjim inkarnacijama napada Ramsa takva filozofija nije bila optimalna zato što nisu imali quarterbacka koji može iskoristiti otvorene informacije koje obrana nudi, ali s Matthewom Staffordom to se debelo promijenilo.

Stafford je po mnogočemu savršen igrač za ofenzivni sustav Seana McVaya. Iskusan, priseban u pocketu, dovoljno mobilan da kupi sekundu ili dvije kako bi se razvile sve rute, sa snažnom rukom kojom može eksploatirati mekše secondaryje. Staffordov najveći problem kroz karijeru bilo je često mijenjaje sustava i nesposobnost čitanja obrana, ali McVayev sustav, kao što smo već rekli, tjera obranu da razotkrije svoje tajne i Stafford je to dobrano iskoristio. Ovo je sezona u kojoj je zabio najviše touchdowna, treća po bačenim jardima i prva po prosjeku dodavanja.

Dva su razloga za ta statistička dostignuća. Prvi je taj što se igrala jedna utakmica više, tako da su mnogi igrači nabili impresivne brojke kroz ovu sezonu. Drugi su njegovi hvatači. Konkretno, njih dvojica. Na stranu Van Jefferson koji se pretvorio u stabilnu vertikalnu opciju, Tyler Higbee koji je stabilna opcija na poziciji tight enda (iako ga Ramsi često koriste u slotu u bunch formacijama), pa i Robert Woods koji je izgledao odlično prije ozljede kojom je završio sezonu.

Dvojica igrača učinila su napad Ramsa ubojitim: Cooper Kupp i Odell Beckham Jr. dva su stupa na kojima u ovom trenutku počiva sistem.

Kupp je nevjerojatan jer nema rute koju ne može istrčati. Poput bolida Formule 1 savrreno prilagođenog stazi po kojoj juri, on predstavlja tehnički vrhunac svoje pozicije. U njegovim potezima nema viška, svaki pokret napravljen je precizno i odmjereno, a stvaranje separacije od suparnika njegova je specijalnost. Kupp je proglašen ofenzivnim igračem godine i trećim čovjekom u MVP glasanju u sezoni u kojoj je umalo srušio rekord za najviše jardi hvatanja, koju sa 17 jardi više drži nekadašnji Staffordov suigrač Calvin Megatron Johnson. Kuppov napadački arsenal Ramsima donosi dubinu — on je jedini hvatač ove sezone koji na svih pet ruta ima preko 200 jarda i postignut touchdown.

Gledajte, football ljudi često krivo uspoređuju sa šahom, ali on je više kao nekakva vrsta pokera u kojem pokušavate inferirati što će suparnik napraviti zahvaljujući limitiranom setu podataka. Igrate li protiv igrača koji je sjajan u istrčavanju određene vrste rute i znate da te rute trči u 85 posto akcija, samim time možete prilagoditi svoju obranu tim podacima, a čak i ako pogriješite, ne brinete previše jer igrač očito nije dobar u trčanju ostalih ruta, pa se samim time povećava šansa da će pogriješiti. No, ako s druge strane imate igrača koji je fantastičan u apsolutno svemu što radi, vaša je obrana automatski slabija jer ima puno manje podataka iz kojih može prokužiti što će napad raditi. Kupp je u tom slučaju džoker koji možete koristiti umjesto bilo koje druge karte; on je enkripcija koja sprječava suparnike da razbiju vašu napadačku šifru.

Beckham je, s druge strane, nož koji traži put do vitalnih organa suparnika. Otkako je stigao u momčad, njega su koristili kao primarnog hvatača na izolacijama. Beckham je kroz čitavu karijeru bio izvrstan ball winner na visokim, okomitim loptama, čak i kada bi bio izazvan na najvišoj točki hvatanja. Od Beckamovih suvremenika samo mu je Julio Jones mogao parirati po eksplozivnosti i skočnosti. I premda Beckham već neko vrijeme nije onaj stari, zadržao je dio svojih sposobnosti te je u samo 10 utakmica s Ramsima postigao šest touchdowna, a u doigravanju je u prosjeku hvatao 83 jarda po utakmici uz bolesni postotak od 82 posto hvatanja. Čovjek je bio usisavač i Ramsi se s pravom nadaju da će nastaviti u istom ritmu protiv Bengalsa.

Njih dvojica zajedno sa Staffordom, probijačkim konceptima i ostatkom jedinice — unatoč upitnicima oko zdravlja Tylera Highbeeja, čiji status još uvijek nije riješen, iako se u trenutku pisanja ovog teksta čini da neće igrati — trebali bi ozbiljno namučiti obranu Bengalsa.

Obrana Bengalsa

Srećom po defenzivnog koordinatora Bengalsa Loua Anaruma, on na rosteru ima igrače koji su kao stvoreni za rasturanje napada Ramsa. Ili bar koncepta kojim se Ramsi služe. Ili bar jednog dijela koncepta kojim se Ramsi služe.

Anarumo je tijekom doigravanja pokazao da se ne boji kreativno koristiti igrače na raspolaganju, a to će biti itekako potrebno u Super Bowlu. Kako bi zaustavio vertikalna zonska probijanja i grananje akcija koje iz njih proizlaze, Anarumo će vjerojatno spuštati safetyja Vonna Bella u box. Bell je iznimno mobilan i pouzdan safety koji je sjajan kada treba postaviti edge obrane i zatvoriti probijanja oko tackleova, što će biti izuzetno važno u ovoj utakmici. Ramsi ne moraju osvojiti ni jarda probijanja da bi dobili ovu utakmicu, ali kako bi bili uspješni, moraju imati mogućnost prijetnje probijanja koju će Bell pokušati ako ne oduzeti, a onda ublažiti. Anarumo će na taj način biti prisiljen igrati obranu Cover-3, ali i tu ima prostora za kreativnost.

Bengalsi su u drugom poluvremenu utakmice protiv Chiefsa često napadali quarterbacka sa samo trojicom igrača, spuštajući osmoricu u coverage. Nisam siguran koliko je to pametno raditi protiv Ramsa koji imaju kvalitetnu ofenzivnu liniju što se tiče zaštite QB-a, a i sam Stafford je jako dobar protiv pritiska, ali svakako predstavlja opciju ukoliko Kupp i društvo budu nezaustavljivi.

Mobilnost Jessieja Batesa koji igra nešto proput libera iz 1980-ih i 1990-ih u sredini terena također bi trebalo oduzeti neke dulje rute. Njihova kombinirana igra olakšat će posao Loganu Wilsonu, Germainu Prattu i ostatku linebackera da zadrže svoje pozicije i na taj način lakše pokriju kako probijanja, tako i crossing rute; no, bez obzira na sve, trebat će im dosta sreće da nadigraju napad Ramsa. Defenzivna linija, koja je sjajna i protiv runa i u pass rushu sa Samom Hubbardom, B.J. Hillom i Treyom Hendricksonom u formi trebala bi pomoći, ali ne bi bilo loše za Anaruma da zapali koju svijeću u svetištu po izboru. Ovo je drugačiji napad Ramsa od onog koji je u Super Bowlu LIII zabio svega tri poena nakon što se Gurley raspao.

Napad Bengalsa

Anarumu i društvu bi svakako pomoglo kada bi napad odigrao utakmicu na razini.

Bengalsi su potentna napadačka ekipa koja je kroz sezonu najviše problema imala s konzistentnošću. Ne samo izvedbe, koja je očekivana za momčad bez velikog iskustva na najvažnijim pozicijama, nego i u pripremi utakmica. Bengalsi si ne mogu priuštiti da sastave pogrešan plan igre protiv Ramsa; žele li imati uspjeha, mislim da će morati agresivnije uposliti Joea Mixona ne samo kao probijača, nego i kao hvatača iz backfielda. To je itekako moguće u bastardnoj shemi trenera Zaca Taylora koji je oženio zonske koncepte Mikea Shanahana (koje koristi i McVay) s West Coast napadom i spread konceptima koje su LSU Tigers vrtili pod Steveom Ensmingerom kad su 2019. osvojili naslov.

Jedno od obilježja tog sustava i ono što su Bengalsi čitave godine sjajno radili je olakšavanje čitanja obrana. Ramsi su to, kao što sam rekao, radili i sa Staffordom, ali pristup Bengalsa je drugačiji — njihov je cilj prerezati polje napola što je češće moguće i ponuditi Joeu Burrowu mete na sve tri razine terena koristeći levels koncepte. To omogućuje mladom quarterbacku da koristi svoje najveće kvalitete – preciznost i na kratkim i na dugim loptama i brzo donošenje odluka. Burrow najviše voli gađati igrače uz aut liniju, primarno Ja’Marra Chasea koji je izgledao brutalno protiv Raidersa i Titansa i nešto slabije protiv Chiefsa, ali prođe li par ranih lopti na njega, to bi moglo totalno iznerediti obranu Ramsa.

Chase je prvi čovjek lige po jardaži na vertikalnim rutama uz aut liniju i to je opasnost koju morate zatvoriti. Vjerojatnije je da će ga Ramsi usporiti jer su tako građeni, što bi moglo omogućiti puno prostora Teeju Higginsu i Tyleru Boydu, koji su po kvaliteti ionako pravi WR1 i WR2 i koji bi mogli imati puno uspjeha protiv slabijih cornera Ramsa. Ne treba zaboraviti ni CJ Uzomaha kojeg Ramsi nemaju kim pokriti i koji je bio iznenađujući heroj pobjede protiv Titansa. Bengalsi imaju nevjerojatnu kvalitetu u svom napadu, gotovo svi njihovi skill igrači spadaju u sam vrh lige i rekao bih da imaju ne samo šansu parirati napadu Los Angelesa nego ga i nadjačati. Kad ne bi postojao jedan mali problem.

Obrana Ramsa

Taj problem je taj što je obrana Ramsa kao skrojena da zaustavi Cincinnati.

Pod broj 1 imaju Jalena Ramseyja kojeg će zalijepiti za Chasea kao magnet za frižider i natjerati ga da ga markira po čitavom terenu. Čak i ako dopusti jednu ili dvije velike akcije, Ramsey je garancija da Ramsi ne moraju žrtvovati više igrača kako bi pokrili najbolju opciju Bengalsa, a to ih nužno ne mora udaljiti od zonskih koncepata koje mogu vrtjeti i s desetoricom, dok Ramsey pokriva hvatača jedan-na-jedan. Ramsey ove sezone nije bio onako dominantan kao lani, ali i dalje je jedan od rijetkih igrača koje možete ostaviti na otoku s elitnim hvatačima.

Drugi razlog zašto se Ramsi imaju pravo nadati da će začepiti Bengalse je njihov pass rush. Cincinnatijeva ofenzivna linija dopustila je 55 sackova u regularnoj sezoni i još 12 u tri utakmice doigravanja. Desna strana linije je toliko kriminalna da bi njeni pripadnici trebali imati nove kriminalne nadimke — predlažem Isaiah ‘Privatizacija’ Prince i Hakeem ‘Prodaja INA-e MOL-u’ Adeniji.

Ne znam kako Bengalsi planiraju zaustaviti Vona Millera, Leonarda Floyda i Aarona Donalda; ne znam bi li im magija bila dovoljna da ih spriječe u gaženju jadnog Burrowa. Ramsi ne samo da imaju individualnu kvalitetu, nego i igraju u velikim paketima s petoricom igrača na LOS-u, što im garantira matchupove jedan-na-jedan odmah na startu, a s kvalitetnim pozicioniranjem tjerat će čitavu liniju da se kreće bočno, što samo otežava blokiranje. Bengalsi nisu ekipa koja je građena za max protection — žrtvovanje tight endova i running backova u blokiranju — i jedini način na koji mogu doskočiti ovoj falinzi je brza screen igra koja, pak, oduzima vertikalne rute i opet olakšava posao Ramsima. No, što im dugo preostaje?

Bengalsi će morati igrati na duge posjede i kratke rute, nadati se dobrom danu Mixona i Uzomaha, te izbjegavati treći down za više od pet jardi jer inače nisam siguran da će Burrow preživjeti Super Bowl. Likovi su toliko loši da cjedilo ima više šanse zaustaviti vodu nego oni ovaj trojac Ramsa.

Na kraju…

Samim time, teško je reći išta drugo osim da su Ramsi debeli favoriti, puno veći od jadna četiri poena prednosti koje im Las Vegas trenutno daje. Imaju jednako kvalitetan napad, bolju obranu, bolji matchup, boljeg trenera, više iskustva. Čak i domaći teren. Očekujem da će rasturiti Bengalse koji su super zabavna mlada momčad, ali su daleko od onoga što mogu postati. Ali hej, i Titansi i Chiefsi su bolje momčadi od Cincinnatija i nije im pomoglo. Bengalsi su vrući, a ponekad je samo to dovoljno da dođete do pobjede. Bilo kako bilo, jedno je sigurno: jedna od ovih franšiza skinit će sa sebe omotač neuspješnosti koji ju je godinama pratio. Ja bih stavio pare da će to biti Ramsi, ali sve je moguće na umjetnoj travi SoFI Stadiuma.