Jer ako je nekad u ovih osam godina postojala momčad koja djeluje spremna srušiti Bayern s vrha, onda je to ova Borussia. Teško se sjetiti nekog prijelaznog roka u kojem je dortmundski klub toliko nadmašio münchenski. Teško se sjetiti vremena kad je Borussia Dortmund raspolagala širim i kvalitetnijim kadrom od današnjeg. Teško se sjetiti kad je Bayern u svojoj svlačionici imao toliko malo igrača. Ne vrhunskih igrača, nego — igrača.

Već dan nakon završetka prošle sezone žuto-crni su objavili dolazak trojice sjajnih igrača iz Bundeslige, koja je sve donedavno bila stalni Bayernov regeneracijski bazen. Trojice reprezentativaca u svojim najboljim godinama, Thorgan Hazard (Borussia Mönchengladbach), Nico Schulz (Hoffenheim) i Julian Brandt (Bayer) bili bi vrhunska nadogradnja čak i za Bayernovu svlačionicu, koja već dvije godine vapi za svježom krvlju.

K tome, otkupili su od Barcelone ugovor sjajnog strijelca Paca Alcacera i sve to za novac koji su dobili od prodaje Christiana Pulisica Chelseaju i Abdoua Dialloa PSG-u. A kruna je stigla kad su istovarili čak 30 milijuna eura za drugi povratak Matsa Hummelsa u žutu svlačionicu.

Stoper koji sve više osjeća godine, iako to ne želi priznati, nije doveden samo kao igračko pojačanje, nego još više kao gazda i vođa svlačionice u kojoj je uz Marca Reusa i Marija Götzea gomila golobradih klinaca koji ne znaju kako se nositi s Bayernovim pritiskom. Hummels je vraćen kako bi ih uvjerio da mogu, ali i kako bi otkrio treneru Lucienu Favreu sve tajne Bayernove svlačionice. Jer Hummels i Bayern nisu se baš rastali u ljubavi. A svaki detalj može biti presudan. Svaka sitnica, svaka informacija.

Već tri sezone u Leipzigu slažu kockice momčadi koja bi godinama trebala bacati rukavicu šampionskog izazova. Najmlađoj svlačionici pridružili su i najmlađeg trenera

Prošle sezone Borussiju je pregazio vlastiti žestoki tempo koji je nabila. Ove sezone u Dortmundu su iskusniji, uigraniji i što je posebno bitno — imaju na raspolaganju dvije i pol sjajne momčadi za novi žestoki ritam koji će pokušati nametnuti od samog starta. Na svakoj poziciji imaju barem dva klasna rješenja i Favrea, za razliku od Nike Kovača, čekaju slatke brige u slaganju i tempiranju.

Bayern, s druge strane, i dalje ima 16 sjajnih, vrhunskih igrača. Ali pročitajte još jednom tu brojku. Šesnaest. Svaki karton ili ozljeda palit će sirene za uzbunu. Na nekim pozicijama Kovač uopće nema zamjenu. Primjerice, za Davida Alabu i Roberta Lewandowskog ne postoji alternativa!? Nikakva.

Ozljedama sklone Sergea Gnabryja i Kingleya Comana prošle sezone mijenjali su umirovljeni Franck Ribery i Arjen Robben, ove će ih obojicu odmarati u zadnji tren posuđeni Ivan Perišić. Situaciju bi donekle mogla pokrpati još jedna posudba, ona Philippea Coutinha, ali Kovač i dalje ima nekoliko izrazito kritičnih pozicija.

Nakon prošlosezonske muke koju je prouzročio već tad prilično tanak kadar, očekivalo se da će ovog ljeta münchenski klub srušiti sve rekorde po potrošnji. Jer realno, Bayern je jedini njemački klub koji se može financijski nositi s prvom razinom engleskih, španjolskih ili talijanskih giganata.

I srušili su jedan, 80 milijuna za stopera Lucasa Hernandeza najviše je što je ijedan njemački klub ikad platio. Uz zimus dogovorenog Benjamina Pavarda — tu je sve stalo. Dva stopera i kraj priče, a prema naprijed municije kronično nedostaje. Sve svoje karte bacili su na Leroya Sanéa, ali sudbina je htjela da njegova teška ozljeda u dresu Manchester Cityja (zasad) zaustavi taj transfer. Zato su se okrenuli posudbama. Iz Bundeslige nikoga nisu doveli, a baš je Bundesliga uvijek bila temelj njihove široke i bogate svlačionice.

I usprkos svemu što je svojim šefovima isporučio prošle sezone, Kovač je za nagradu opet ostavljen na streljani. Ambicije i ciljevi su uvijek isti, a kadar još tanji, još godinu izraubaniji, zasićeniji i stariji. Usprkos činjenici da je s tri trofeja prošle sezone začepio usta mnogih kritičara, Niku će i u novoj sezoni čekati isti protivnici i isti ratovi. I na terenu i izvan njega.

Srećom, taj je na giljanje i borbu navikao kroz čitavu svoju karijeru. Stoga nema ni zrna sumnje da će i u novoj sezoni iz kadra koji mu je ostavljen izvući maksimum. Pitanje je samo koliko će se iz tako uskog kadra moći iscijediti na tri paralelna fronta.

Što se ostalih tiče, u šampionski maraton Bayerna i Borussije Dortmund teško će se bilo tko umiješati. Ali ako postoji netko tko bi možda mogao uz njih trčati onda je to klub najsmiješnijeg imena — RasenBallsport Leipzig. Crveni Bikovi koji su crvena krpa za navijače velikog dijela ostatka lige prošle su sezone bili najbliže trofeju, a ako je suditi po njihovu desetljetnom usponu, iduća stepenica trebala bi biti trofejna.

Prošlogodišnja momčad ostala je čitava na okupu, tek je Portugalac Bruma prodan PSV-u. Nisu željeli prodati Bayernu svoje prvo ime Timu Wernera, riskirajući da ga već na zimu izgube besplatno. Za klub čija je filozofija “kupi jeftino i mlado, prodaj skupo i malo manje mlado”, takva odluka puno govori o njihovim ovosezonskim ambicijama.

Jer već tri sezone u Leipzigu slažu kockice momčadi koja bi godinama trebala bacati rukavicu šampionskog izazova pred Allianz i Signal Iduna Arenu. I ovog su ljeta nastavili s istom filozofijom. Otkupili su mladog engleskog reprezentativca Ademolu Lookmana od Evertona, mladog francuskog reprezentativca Christophera Nkunkua od PSG-a, mladog austrijskog reprezentativca Hannesa Wolfa od prijateljske i nesvrstane salzburške podružnice i mladog brazilskog reprezentativca Luana Candida od Palmeirasa.

Najmlađoj svlačionici u ligi iz koje pršti potencijal pridružili su i najmlađeg trenera Juliana Nagelsmanna, u kojem Nijemci vide budućeg izbornika Elfa. Klikne li sve na pravi način, sjedini li se mlada, ali već prilično iskusna svlačionica s mladim, ali već prilično iskusnim trenerom, Leipzig bi mogao biti jedna od najuzbudljivijih momčadi u Europi za gledanje.

Ostatku lige bi trebala pripasti bitka za posljednje mjesto koje još vodi u Ligu prvaka. U Leverkusenu računaju da imaju najbolju momčad ostatka lige, a kiks s klauzulom Juliana Brandta od samo 25 milijuna eura pokušat će nadomjestiti četiri godine mlađim Moussom Diabyjem kupljenim od PSG-a. Sredinu terena za Ligu prvaka značajno su pojačali tandemom iz Hoffenheima, Keremom Demirbayem i Nadiemom Amirijem.

Kriminalnu prošlu sezonu u Schalkeu nisu odlučili izbrisati iz memorije tako što će rastjerati pola svlačionice koja je klub dovela gotovo pred drugoligaški ponor. Upravo suprotno. Breela Embola su prodali Borussiji Mönchengladbach, Sebastiana Rudyja posudili Hoffenheimu, ali rotaciju su ojačali Stuttgartovim stoperom Ozanom Kabakom i Fortuninim napadačem Benitom Ramanom. Okosnica momčadi ostala je ista, ali zato je trener novi: 47-godišnji David Wagner će nakon četiri godine u Huddersfieldu prvi put biti glavni trener u Bundesligi.

Velika očekivanja od trenera imaju i u Mönchengladbachu, gdje je ustoličen 42-godišnji Marco Rose, koji je Red Bull Salzburg doveo do polufinala Europske lige. Novac od Thorgana Hazarda potrošili su na Embola i Roseova austrijskog miljenika Stefana Lainera, a stigao je i Marcus Thuram, sin Lilianov. Koji igra na suprotnom dijelu terena od slavnog oca.

U Frankfurtu imaju barem 100 milijuna razloga za dignuti spomenik Kovaču ispred Commerzbank Arene. Toliko se eura slilo ovog ljeta u Eintrachtov klupski trezor iz Real Madrida i West Hama za usluge Luke Jovića i Sebastiena Hallera, igrača koje je Kovač doveo za ‘kikiriki’ i pretvorio u zlatne poluge.

Otprilike polovicu tog novca investirali su u desetak novih imena među kojima je najzvučniji Augsburgov stoper Martin Hinteregger. Otkupili su posuđenog vratara Kevina Trappa od PSG-a i Filipa Kostića od HSV-a, a od 19-godišnjeg Dejana Joveljića, dovedenog iz Crvene zvezde, pokušat će izbrusiti novog Jovića.

Hoffenheim je Nagelsmannovu eru službeno okončao tako što je razbucao čitavu kralježnicu prošlosezonske momčadi. Imali su, doduše, 110 milijuna razloga za to, jer toliko su inkasirali prodavši Joelintona u Newcastle, Schulza u Dortmund, Demirbaya i Amirija u Leverkusen.

Mogli su si stoga priuštiti da 30-ak milijuna zveknu na nekoliko prilično nepoznatih imena, a najviše su se ipak razveselili povratku Sebastiana Rudyja, koji se potpuno zagubio u Bayernu i Schalkeu. Nagelsmanna je naslijedio 46-godišnji Nizozemac Alfred Schreuder koji mu je jedno vrijeme bio pomoćnik, a prošlu sezonu proveo je u Ajaxovu stručnom stožeru.

Nova sezona donijet će neke nove vatrene derbije na koje je Bundesliga čekala desetljećima. Fortuna i Köln u posljednjih 20 godina samo su jednom bili u istom rangu natjecanja, a smatraju se velikim rivalima. Berlin će po prvi put nakon 1970.-ih imati gradski derbi, ali ovaj će biti neusporedivo žešći i uzbudljiviji od tih vremena kad su koplja ukrštali Hertha i Tennis Borussia. A Union će začiniti ne samo berlinski derbi, nego i čitavu Bundesligu.

Od naših, kad su zdravi, Ante Rebić (Eintracht) i Andrej Kramarić (Hoffenheim) su u statusu nezamjenjivih, Perišić će u Bayernu sigurno puno igrati, Josip Brekalo (Wolfsburg) i Tin Jedvaj (Bayer) bi trebali biti u glavnim rotacijama, a Davor Lovren (Fortuna) i Jozo Stanić (Augsburg) će vjerojatno i ove sezone skupljati mrvice.

Uz Niku Kovača koji će biti u centru pozornosti, bit će zanimljivo pratiti i Antu Čovića na Herthinoj klupi. 44-godišnji trener slabo je poznat široj hrvatskoj javnosti jer je čitavu igračku i trenersku karijeru proveo u Njemačkoj, ali nakon šest sezona vođenja druge momčadi Herthe klupski šefovi zaključili su da je vrijeme da dobije prvu momčad u ruke. A sudbina je htjela da svoju bundesligašku trenersku karijeru krsti baš kod svog kuma i prijatelja na klupi Bayerna. I da mu zagorča otvaranje nove sezone.

Krenula je nova Bundesliga. I jedina stvar na koju se mirne duše možete kladiti je — da ni ove sezone neće razočarati.