Da se zovem Luka Jović, ne bih mogao zamisliti boljeg suigrača od Ante Rebića

Što Rebić i Jović imaju zajedničko s Xavijem i Iniestom?

Na kraju, jedan pogodak nije bio dovoljan. Eintracht je odigrao 1-1 protiv Chelseaja na Stamford Bridgeu, došao do jedanaesteraca i ispao. Ali…

Kažu da se najbolji nogometaši razumiju telepatski, bez potrebe za komunikacijom kroz uobičajene kanale. Andrés Iniesta i Xavi Hernández prvoloptaški su primjer, ali ima ih još: način na koji Lionel Messi bez pogleda zna da se treba spustiti na povratnu loptu dok Jordi Alba, pognute glave i galopirajućih nogu, maršira lijevim krilom. Dupli pivot Xabija Alonsa i Javiera Mascherana, u kojem su oboje zatvorenih očiju znali kada jedan pokriva, a drugi pritišće, poput podmazane klackalice. Uostalom, zašto ne: Ben Mee i James Tarkowski, koji drže zadnju liniju Burnleyja u geometrijski savršenoj liniji.

Zašto ne i Ante Rebić i Luka Jović? U redu, priznajem, hrvatski i srpski reprezentativac nisu još dosegnuli tu razinu nogometne sinkronizacije, ali su zato svladali osnovne mehanike kvantne fizike. Ili jednostavno jedan drugome toliko vjeruju da bez trunka sumnje jedan počne slaviti prije nego li je drugi pospremio loptu u mrežu. Jer upravo se to sinoć dogodilo. Na prepunom Stamford Bridgeu. Protiv Chelseaja. U polufinalu Europske lige.

Da sam Luka Jović, ne bih mogao zamisliti boljeg suigrača od Ante Rebića.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.