Spominjao se Virgil van Dijk, koji je imao sjajnu godinu sa Liverpoolom i Nizozemskom. Spominjali su se Sadio Mané i Cristiano Ronaldo, koji izgleda automatizmom ulazi u ove izbore kakvu god sezonu imao*…
*Što je, izgleda, prepoznao i sam Van Dijk, koji je na pitanje o tome što misli o tome da Cristiana nema rekao ovo:
– “Cristiano won’t be here, so that’s already one 1 rival less.”
Van Dijk: “Was he a rival then?” [@RTL7]
Pff, Virgil. 😳 pic.twitter.com/cdPvjxkTL7
— 𝐀𝐅𝐂 𝐀𝐉𝐀𝐗 💎 (@TheEuropeanLad) December 2, 2019
Ali na kraju, čak i nakon Barceloninog kolapsa na Anfieldu, čak i nakon još jedne argentinske kolektivne neuroze u Brazilu, Leo Messi je zasluženo proglašen najboljim nogometašem svijeta. I zapravo, Barcelonini i Argentinini neuspjesi su, paradoksalno, samo naglasili koliko je Messi individualno iznad svih drugih, budući da su se te momčadi pronašle u prilici doći do trofeja zato što ih je on primio za šiju i doveo tamo gdje (zbog ovih ili onih razloga) zapravo ne pripadaju.
Večeras je u Parizu šesti put okrunjen nagradom Ballon d’Or. Sada ima jednu titulu više od Ronalda.
Jučer je, prikladno, donio Barceloni pobjedu nad momčadi koju je vjerojatno najteže pobijediti na svijetu. Snagom volje je srušio Atlético na njegovoj Wandi, iako su domaći vjerojatno bili bolja momčad na terenu. Generalno, ovakve nagrade nam ne govore puno; one predstavljaju prestiž, ideologiju spektakla i brzopotezne medijske pakete za hitru konzumaciju.
Ali u Messijevom slučaju vjerojatno jedino ima smisla kruniti najboljeg igrača svijeta; nogometaša koji je napravio ono što je u teoriji bilo nemoguće: individualno promijenio paradigmu u kolektivnom sportu.
Lionel Messi is the 2019 #ballondor winner 🤚☝️ pic.twitter.com/5nNZXl05vY
— Ballon d'Or (@ballondor) December 2, 2019
