Prvo poluvrijeme je prošlo u relativno izjednačenoj igri; Osijek je bio bolji prvih 20, 25 minuta, nakon toga je Dinamo sve više i više preuzimao konce igra. Finalna statistika potvrđuje ujednačeni, ali ipak nešto bolji gostujući dojam nakon 45 minuta: Dinamo je imao pet udaraca, Osijek četiri, Dinamo dva u okvir, Osijek niti jedan.

Mario Gavranović i Kristijan Jakić imali su dobre šanse za golove, ali na odmor se otišlo bez pogodaka.

Osijek je u 54. minuti prvi puta šutirao u okvir gola i odmah poveo. Ramón Mierez je otvorio prostor Marinu Pilju, a Osijekov veznjak neobranjivo je pogodio za 1-0. Dinamov nešto konkretniji dojam iz prvog poluvremena rasplinuo se u manje od 10 minuta nastavka.

Osijek je, pod Bjeličinim uputama ili instinktivno, spustio linije nekoliko metara unazad nakon postignutog gola (ne preduboko, niti preplitko), a Dinamo je imao dosta problema s razbijanjem tog srednjeg bloka. Luka Ivanušec i Arijan Ademi šutirali su opasno u 65. i 77., ali Ivica Ivušić, kao i u prvom poluvremenu, dobro brani.

Ali većim dijelom drugog poluvremena igralo se kao i u prvom; grubo, intenzivno, agresivno, ali bez dovoljno sofisticiranosti u izgradnji napada, s puno pogrešaka u predaji i kroz milijun faulovima isprekidanim napadima.

Pet žutih kartona slaba su ilustracija žestine susreta, koja je u nastavku nakon Piljeva gola uglavnom išla na mlin domaćinu. Sukladno tome, ne treba čuditi da je odlučujući pogodak pao iz prekida, kada je Mihael Žaper s druge stative nadskočio sve i zakucao loptu iza leđa Dominika Livakovića.

Susret starih ‘prijatelja’, dakle, završio je Bjeličinim slavljem, koga niti širenje koronavirusa koje je poharalo domaću klupu nije zaustavilo. Sljedeći korak, dokazati da ovo nije bljesak i ostati u utrci za naslovom. Lakše rečeno nego učinjeno…