Trener Phil Jackson iznimno je pametan čovjek i vrlo dobar učitelj koji obraća pažnju na svaki detalj, Michael Jordan savršen sportaš i natjecatelj i sjajna osoba koju smatra prijateljem, Scottie Pippen savršeni suigrač koji mu je mnogo pomogao, nesebičan u žrtvovanju za kolektiv, Dennis Rodman iznimno inteligentan košarkaš sa sličnim karakteristikama kao i Pippen, a Ron Harper blizak prijatelj koji za igru Chicago Bullsa nije imao važnost poput trojice navedenih košarkaša, ali je sve shvaćao i njega smirivao kad je to bilo potrebno.
Tako je neke od svojih suigrača i trenera iz šampionske generacije čiji je bio član opisao nekadašnji košarkaš Bullsa, danas posebni savjetnik Michaela Reinsdorfa, Toni Kukoč.
Legenda hrvatske košarke, bivši najbolji ‘šesti’ igrač NBA lige i bitan član trofejne generacije čikaške košarkaške franšize nije, naravno, propustio dvije uvodne epizode dokumentarne serije The Last Dance, o šampionskoj momčadi iz sezone 1997./98. Imao je štogod za reći o njima.
“Nadam se da će sljedeće biti pozitivnije, da će više slaviti košarku umjesto baviti se pitanjima tko je kriv i koga kriviti te zašto nismo osvojili osam ili deset naslova prvaka. Svijet je bio tako sretan kada se to događalo. Ne shvaćam zbog čega su ljudi ljutiti”, veli Kukoč koji je u spomenutoj sezoni sudjelovao s prosjecima od 13,3 poena, 4,4 skoka i 4,2 asistencije za pola sata igre po utakmici.
Kukoč je intervju dao za NBC Sports Chicago koji ga u tekstu imenuje važnim igračem Bullsa u drugom three-peatu. Malo ga čude neke negativnosti izvučene u dokumentarcu, a posebno je, piše izvor, zastupao stranu preminulog Jerryja Krausea, GM-a franšize od 1985. do 2003.
Caught up with Toni Kukoc, who offered some humble advice: Focus on the beauty of the dynasty, not the breakup. Story: https://t.co/fqdGFH1zKt
— K.C. Johnson (@KCJHoop) April 21, 2020
Baš Krause zaslužan je za Kukočev dolazak u NBA ligu budući da ga je draftirao u drugom krugu 1990., a onda proveo i tri godine nagovarajući ga dolazak u najjaču košarkašku ligu svijeta. Prisjeća se Kukoč svega što mu je Krause pričao u tim danima, o sjajnom treneru, nevjerojatnim sportašima Jordanu i Pippenu “koji mogu sve”, veteranima Johnu Paxsonu i Billu Cartwrightu koji su sjajni. Dodaje ʻsedmicaʼ Bullsa da je Krause uvijek bio radostan kad je pričao o franšizi te da nikad nije rekao da je on gradio momčad, već samo koliko je organizacija Bullsa sjajna.
Štitio je Kukoč Krausea — kojeg se apostrofira kao negativca koji je u sukobima sa zvijezdama i razmimoilaženjem s trenerom razbio dinastiju — i u nastavaku razgovora tvrdeći da ljudi ne poštuju ono što je napravio, da ga on ne bi trebao braniti jer nema se tu što za braniti, prije no što je poentirao:
“Bio je GM šesterostrukih prvaka. Imenujte mi petoricu na svijetu u bilo kojem sportu koji to za sebe mogu reći.”
“Možda je na sve nisam obraćao pažnju, možda sam bio okupiran svojim poslovima. Svjesni ste da se nešto događa, ali uz vlastite obveze ne obraćate pažnju na takve stvari. No, znalo se da Michael neće ostati među Bullsima pod novim trenerom i da neće biti ni Scottieja. Bio je to kraj. Nadao sam se da će doći do sporazuma, da bismo se trebali vratiti i braniti naslov. Sad čujem da su neke veze bile potrgane do točke s koje nema povratka. Tužno je to. Ali ono što smo radili je bilo sjajno.”
Svjestan je Kukoč da su i druge franšize mukotrpno radile nadajući se svom komadiću slave na kraju sezone pa tako spominje Indiana Pacerse i Utah Jazz koji su “vjerojatno radili isto što i mi — naporno trenirali, imali zajedništvo, posvetili sve pobjeđivanju. I onda izgubili od nas. Nitko o njima ništa ne govori”, objašnjava, dodajući kako su neke serije bile guste, onako na onoj finoj crti između pobjede i poraza.
Prokletstvo poraženih? Samo ih rijetki pamte. Povijest ispisuju pobjednici…
“Pobijediš i 25 godina kasnije o tebi postoji 10 televizijskih epizoda.”
