Demokratska Republika Kongo površinom je druga najveća zemlja u Africi i 11. najveća na svijetu. U njoj živi 112 milijuna ljudi i izuzetno je bogata prirodnim resursima, ali se po UN-ovu Ljudskom razvojnom indeksu (HDI) nalazi na 179. mjestu od 191 države. Posljedica je to desetljeća političkih nestabilnosti, oružanih sukoba, korupcije i nedostatka infrastrukture koji su se samo nastavili na prethodnu brutalnu kolonijalnu eksploataciju. Poginuli su miiljuni ljudi, milijuni drugih izbjegli, a danas je u DR Kongu oko dva milijuna djece u opasnosti od umiranja od gladi. Jedno istraživanje kaže da je svake godine u toj zemlji silovano oko 400.000 žena.
Takva katastrofalna situacija traje već jako dugo i rijetko se probija među vijesti u svjetskim medijima. Objasniti što se tu sve događa, tko tu ratuje s kim i zašto nije lako, a čini se da na Zapadu nema ni puno interesa za takvo što.
Nogometni reprezentativci DR Konga iskoristili su jučerašnju polufinalnu utakmicu Afričkog kupa nacija protiv domaće Obale Bjelokosti kako bi skrenuli pozornost javnosti na situaciju u svojoj zemlji. Tijekom intoniranja himne hjednom su rukom pokrili usta, a drugom prstima oblikovali ‘pištolje’ i uperili ih u svoje sljepoočnice. Bio je to prosvjed protiv nasilja, mučenja, ubojstava i šutnje koja prevladava po pitanju situacije u zemlji. Možda nije puno, ali prosvjed je to koji govori: “još uvijek smo tu i još uvijek patimo”.
Na fotografiji je Gaël Kakuta, koji igra za francuski Amiens. DR Kongo je izgubio 1-0 od Obale Bjelokosti, koja je prošla u finale s Nigerijom.
