“Sam, znam da si u dvorani’”, rekao je čovjek osvijetljen reflektorima na sredini terena. “Ti i R.C. Buford bili ste ispred svog vremena. Stavili ste sve na kocku kako biste me doveli u San Antonio, a na prvom treningu uoči drafta bio sam užasan”, izjavio je Tony Parker prilikom umirovljenja dresa pred okupljenim mnoštvom. Naklonio se ljudima iz sjene, koji su i te večeri bili iza reflektora, kao mnogo godina prije toga, kad su u gluho doba noći vodili razgovore i smišljali kako uvjeriti Gregga Popovicha da treba draftirati Parkera.
Te 2001. godine bile su drukčije okolnosti i nije bilo moguće skautirati igrače kao danas; upotreba tehnologije nije mogla dovesti do instant-rezultata i pronalaženje talenata je ponekad bilo kao traženje igle u plastu sijena. Spursi su bili malo tržište i morali su pronalaziti alternativne metode, nerijetko se oslanjajući na neameričke igrače i Europu, dotad slabo istraženo područje. Sam Presti tada je bio 24-godišnji San Antonijev skaut, koji se znao pojaviti u Bufordovoj kući kasno navečer s ruksakom punim VHS kazeta, sanjajući o pronalasku novog velikog igrača kojeg će smjestiti uz Tima Duncana. I pronašao ga je u 19-godišnjem Francuzu koji je podbacio na prvom draft workoutu.
Ništa nije jamčilo da će Parker postati Hall of Fame igrač, a još je teže bilo namamiti zvijezde u San Antonio. Postojala je i sumnja hoće li uopće ostati do 28. izbora. Popovich u tom trenutku više nije želio čuti o njemu, ali nakon brojnih Bufordovih uvjeravanja na temelju Prestijeva istraživanja odlučio mu je dati još jednu šansu, još jedan trening uoči drafta. I Parker je uspio pokazati da može postati playmaker kakvog traže.
Kao košarkaš, Presti se toliko dojmio svojih suigrača da je dobio nadimak ‘Bob Sura’, po bivšem igraču Florida Statea i 17. izboru drafta Cleveland Cavaliersa, koji je odigrao ukupno 10 sezona u NBA-u. Sura je ostao upamćen kao najbolji strijelac Florida Statea svih vremena (2.130 poena) i drugi po broju ubačenih trica. Prestija su krasile timska košarka i obrana, bio je voljan bacati se za ničije lopte i postavljati se za prekršaje u napadu. U jednoj utakmici na koledžu tako je uspio iznuditi šest prekršaja u napadu. Bio je igrač izražene radne etike, toliko predan da je na sveučilištu Emerson nagovorio suigrače onoga tko ne bude dovoljno trenirao ostali mogu glasanjem izbaciti iz momčadi.
On radi prema scenariju koji još nitko nije pisao, u čije stranice nemamo uvid, jer i nisu dokraja ispisane
Kako je Presti došao u Spurse? Njegov suigrač na Emersonu ozlijedio se i razmišljao o tome da odustane, ali Presti ga je nekako nagovorio da nastavi. Igrom slučaja, otac tog igrača bio je upravitelj škole u Aspenu, u Coloradu, gdje je San Antonio svakog ljeta održavao košarkaški kamp. Jedne je godine Popovichu i Bufordu zatrebao pomoćnik, a iz zahvalnosti što je pomogao njegovu sinu upravitelj je predložio Prestija. S obzirom na to da je tada još bio student, morao je skupiti novac da ode na put, a posljednjeg dana kampa uvjerio je Buforda da ga pozove u San Antonio kao stažista. Početna plaća bila mu je 250 dolara mjesečno.
I tako je krenuo…
Njuh za igrače
Sa Spursima je kao skaut osvojio tri naslova prvaka prije nego što je izabran za generalnog menadžera Seattle SuperSonicsa, najmlađeg u povijesti (sa samo 30 godina) i jednog od devetorice koji nikada nisu igrali u NBA-u. Posao je dobio tako što ga je osobno intervjuirao vlasnik Clay Bennett, čovjek koji je u 1990-ima bio jedan od partnera u vlasništvu San Antonija i znao je koga pitati. U to se vrijeme franšiza već pripremala za selidbu u Oklahomu i neki su Prestija doživjeli kao vlasničku marionetu, dok je navijače uznemirio tradeom Raya Allena u Boston i Rasharda Lewisa u Orlando.
Međutim, to je tek bio početak njegovih vizionarskih poteza.
Samo tri tjedna nakon što je dobio posao glavnog GM-a u Seattleu, na draftu je izabrao Kevina Duranta. Od 2007. do 2009. uspio je draftirati Duranta, Russella Westbrooka i Jamesa Hardena, kojeg je Memphis propustio zbog Hasheema Thabeeta, koji se pokazao kao trula jabuka. Presti je izabrao trojicu budućih MVP-ja. Nijedan generalni menadžer nikad nije uspio postići nešto slično.
Njegov OKC je 2012. došao do finala NBA-a i bio na glasu kao momčad koja bi mogla uzeti nekoliko naslova. Imala je sve što je bilo potrebno za to, ali ipak se nije ostvarilo. Velika pogreška bio je trade Hardena u Houston iste godine. Presti je tada htio izbjeći dodatni porez i smatrao je Sergea Ibaku potrebnijim. Ibaka je bio ponajbolji bloker lige i neizostavan član Thunderove petorke, inače 28. izbor drafta na kojem je izabran i Westbrook. Ali Oklahoma više nikad nije stigla do finala.
Bez obzira na lošu odluku da se riješi Hardena, Presti nije izgubio njuh za pronalaženje igrača. Štoviše, otišao je korak dalje i odlučio složiti momčad koja će biti još impresivnija u pogledu draft kapitala i talenta koji posjeduje. Vođen prijašnjim iskustvom, sebi je zacrtao novi plan, biti još strpljiviji i nepokolebljiviji tijekom drugog preoblikovanja momčadi, prikladnog za suvremenu košarku. Naučio je na vlastitim pogreškama i stekao mudrost, ne obazirući se pritom na kritike i tuđa mišljenja. Ostao je vjeran sebi i svojim postulatima. Ako bismo samo pogledali povijest njegovih draft izbora, ne postoji operativac koji je toliko pronicljivo pronalazio igrače prikladne za sustav koji želi igrati, pritom se i rješavajući nekih igrača — ne zato što nisu bili dobri, nego jer je mislio da može pronaći prikladnije od njih.
Gledajući samo prvih 12 izbora prve runde, Presti je od 2007. draftirao Duranta, Jeffa Greena, Westbrooka, Hardena, Colea Aldricha, Stevena Adamsa, Domantasa Sabonisa, Josha Giddeyja, Cheta Holmgrena, Jalena Williamsa i Casona Wallacea. U toj skupini igrača samo se Aldrich pokazao promašajem. Naravno, o nekima je još prerano suditi, ali sama činjenica da su četvorica spomenutih dio preporođene Oklahome dovoljno govori. Među igračima koje nije zadržao — kao, recimo, Sabonisa — tu su Eric Bledsoe (18. izbor), Brandon Clarke (21.), Immanuel Quickley (25.) i Alperen Şengün (16.). Presti je onaj tip koji u Riziku osvaja kontinente, dok vi još niste ni posložili vojsku i ne znate otkud sve prijeti napad.
Žetoni za all-in
Da je voljan odreći se dobrog kako bi došao do izvrsnog, pokazao je i nakon uspješne Oklahomine sezone s Chrisom Paulom i Shaijom Gilgeous-Alexanderom. Momčad koju je složio nakon što se riješio nezadovoljnih zvijezda Westbrooka i Georgea završila je na petom mjestu Zapadne konferencije te ispala u prvoj rundi doigravanja od Houstona. I dok bi većina tu sezonu označila kao uspješnu, s jezgrom koju treba nadograđivati, Presti je procijenio da treba ciljati više od toga. Za njega je to bila samo prolazna faza. Vidio je što je trebao vidjeti: Gilgeous-Alexander imao je odlike superstara. Ostalo je valjalo promijeniti iz temelja, jer to nije bila najbolja momčad koju Oklahoma može imati. To naprosto nisu bili igrači koji su se uklapali u njegovu viziju.
Mnogi su već počeli sumnjati u to je li Presti pretjerao. Otišao je dalje od Sama Hinkieja — što će mu svi ti izbori drafta, pickovi su precijenjeni i tako nikad neće složiti dobar roster. Zabrinutost je bila sve veća, jer smatralo se da se našao pred zidom. Međutim, niti je Presti bio nervozan, niti je odavao osjećaj nesigurnosti, a bome nije ni dvojio oko svojih odluka.
Kako vrijeme prolazi, Oklahoma sve više postaje savršen konj za utrku. Druga je najmlađa momčad NBA-a, ima top 5 igrača današnjice, idealnu drugu opciju u Chetu Holmgrenu i prirodno nadarenog košarkaša u Jalenu Williamsu. I svoj trojici tek slijede najbolje godine. Cilj je bio okupiti što više igrača koji mogu igrati sve pozicije, ili barem veći dio njih. Shai je kompletan paket, Holmgrenu se divimo ne znajući što još može postati, a Williams je u svojoj rookie sezoni branio svih pet pozicija, ovisno o utakmici.
Oklahoma je stigla na veliku pozornicu prije vremena i već se postavlja pitanje treba li krenuti u trade za još jednog igrača koji bi mogao biti nadogradnja za Luguentza Dorta. Njegovu produkciju i ugovor (nešto više od 15 milijuna za ovu sezonu) najlakše je nadomjestiti. Međutim, Presti se i tu osigurao.
Na posljednjem draftu mijenjao je 12. izbor (Dereck Lively) za Wallacea, u kojemu je već sada dobio igrača koji može uskočiti u petorku zahvaljujući tome što igra obranu i trica mu je na 53 posto. Štoviše, posjeduje blago u vidu draft izbora koje je skupio tijekom rekonstrukcije momčadi. Thunder bi, naime, mogao imati čak 37 pickova do 2030. Njih devet do 15 mogli bi završiti kao izbori u prvoj rundi, dok bi 21 do 27 mogli biti izbori druge runde. Postoji hrpetina kompliciranih zaštita uključenih u te izbore, ali poanta je u tome da Thunder ima žetona da ide all-in ako to želi.
Umijeće upravljanja
Budući da je Oklahoma iznimno mlada momčad izgrađena na rookie i prihvatljivim ugovorima, posjeduje zavidnu fleksibilnost.
Njeni ključni igrači zajedno zarađuju 77,2 posto salary capa ove sezone i procjenjuje se da će iduće godine zarađivati 75,7 posto. To je otprilike 36, odnosno 34 milijuna dolara slobodnog novca na raspolaganju. Iznos za iduću sezonu ne uključuje potencijalni novi ugovor za ograničenog free agenta Alekseja Pokuševskog, ali i da ga odluče zadržati, sigurno neće biti preskup.
U biti, Presti može eksperimentirati ili apsorbirati velike ugovore do offsezone 2026., kada će Gilgeous-Alexander, Giddey, Jalen Williams i Holmgren prvi put biti u mogućnosti opteretiti salary cap. To su gotovo tri cijele sezone u kojima Thunder može dati priliku ovoj skupini igrača i vidjeti gdje to može odvesti i što momčad u njima ima. U povijesti NBA-a ne postoji primjer ovako posložene momčadi, podjednako talentirane, uzbudljive i opremljene kapitalom da može raditi što hoće. U poziciji je da istovremeno bude kompetitivna i kontrolira tržište, skupo naplaćujući loše poteze drugih GM-ova.
Od 1976., kad su se spojile ABA i NBA, nije bilo uspješnijih prvih 15 godina nove ili preseljene momčadi. A sad je Presti složio još napredniju konstrukciju, ne gledajući na sat nego razmišljajući gdje ga to može odvesti za 10 godina. Jedno vrijeme su mu se rugali nazivajući Oklahomu nekonkurentnom ili čak smiješnom. Međutim, on radi prema scenariju koji još nitko nije pisao, u čije stranice nemamo uvid, jer i nisu dokraja ispisane. Tu nije riječ o namjernom gubljenju utakmica kako bi se dobio što bolji izbor drafta, o otpuštanju trenera jer nije po volji igrača ili o trčanju pred rudo.
Ovdje je riječ o procesu. Pa, rekao bih, i o kreiranju umijeća upravljanja franšizom — o genijalnom umu koji je ispred svoga vremena.
