Ovako ili slično sinoć je većinu vremena izgledala japanska bacačica koplja Haruka Kitaguchi. Kao da su joj potonule sve lađe i kao da joj je zastava na pola, hm, koplja. U Budimpeštu je došla sa statusom favoritkinje koja je ove godine popravila svoj personal best, dobacivši do 67,04m. U finale se probila trećim rezultatom kvalifikacija (63,27), identičnim onome kojim je lani u Eugeneu osvojila svjetsko srebro i očekivalo se da će, produži li to još bar malo, na kraju dana sigurno okititi još jednom medaljom. Ali ona je htjela zlato.
Već u prvoj seriji je Kolumbijka Flor Ruiz šokantno bacila 65,47, nadmašivši svoj osobni rekord, star sedam godina, za više od metar i pol. Kitaguchi se mučila, stenjala, očajavala i radila bizarne grimase koje su zabavljale kamermane i televizijske gledatelje, ali preko 63 metra nije išlo i u zadnju se rundu ušlo s prednošću Ruiz od preko dva metra ispred svih ostalih.
A onda je Kitaguchi odnekud izvukla dodatnu snagu i zafitiljila to koplje u tri pi*ke materine. S konačnim rezultatom 66,73 probila se na prvo mjesto i trijumfirala ispred Ruiz i Australke Mackenzie Little koja je, također u zadnjoj seriji, bacila 63,38.
“Sjećam se samo da sam vrisnula”, rekla je kasnije pobjednica. “Previše sam uzbuđena da bih razumjela situaciju. Osjećam se kao da lebdim tri centimetra iznad zemlje.”
