Na kraju dana, Dommaraju Gukesh je valjda prvi i jedini put na ovom turniru barem na trenutak izgledao kao tinejdžer, što i jest.
Tijekom svih 14 kola Turnira kandidata njegovo je kameno lice, zaraslo u mrku bradu, s ogromnim prodornim očima projiciralo maksimalnu koncentraciju i ozbiljnost, djelujući možda i pomalo zastrašujuće za puno starije suparnike s druge strane ploče. Bez i najmanjeg smiješka kakav ne napušta lice Fabiana Caruane čak ni kad se ukiseli; bez Muppet Show grimasa Hikara Nakamure dok analizira poziciju; bez iznurenog izraza kakav zna imati Jan Nepomnjašči, koji katkad izgleda kao mamurni marketinški senior executive jutro nakon uredske pijanke… Samo duboki fokus, strijeljanje ploče pogledom i hrpa kalkulacija i taktika u glavi.
U jednom trenutku Gukesh se prenuo iz razmišljanja i u potpunom šoku okrenuo prema stolu na kojem su igrali Caruana i Nepomnjašči; ondje se igrala baš šokantna, suluda partija koja će potrajati dobrano preko pet sati i 109 poteza i u kojoj je Caruana u nekoliko navrata imao naizgled dobivenu poziciju, samo da bi se Rus čudotvorno izvlačio. Na kraju, kad je postalo jasno da Nakamura naprosto ne može naći načina da ga dobije, da je njihova partija potpuno zamrla i da je ništa ne može oživjeti, Dommaraju Gukesh dopustio je sebi, vjerojatno i nehotice, da pokaže natruhe emocija. Zapravo je to bio uglavnom umor i olakšanje zbog toga što će cijela stvar uskoro završiti, a on je napravio sve što je bilo u njegovoj moći.
Nije tada još znao hoće li Caruana ipak uspjeti dobiti, što bi značilo da bi sljedećeg dana s njim razigravao za osvajanje turnira. Nije uspio i Gukesh je postao najmlađi osvajač Turnira kandidata u povijesti, najmlađi izazivač svjetskog šahovskog prvaka. Krajem svibnja će navršiti 18 godina, a krajem 2024. ili početkom 2025. igrati s Kinezom Dingom Lirenom za svjetski naslov. A onda, tko zna, možda ni Magnus Carlsen neće ostati hladan na novu rukavicu izazova.
Budućnost je stigla.
