Jedna godina, devet mjeseci i 14 dana.
Točno toliko bilo je prošlo od posljednjeg puta kad je Marko Pjaca zabio gol, tada u domaćoj utakmici za Torino protiv Empolija. Bilo je to, dakle, u prosincu 2021., a od tada do sinoć nije više pogađao. Da bi zatim protiv Osijeka pogodio ne samo jednom, nego dvaput i riješio utakmicu.
Nakon što je otišao iz Dinama za Juventus, Pjaca je bio po posudbama u Schalkeu, Fiorentini, Anderlechtu, Genoi, Torinu i Empoliju; njegov neupitni talent je poslije teške ozljede, zadobivene prije sad već šest i pol godina na bezveznoj i nepotrebnoj prijateljskoj utakmici reprezentacije u Estoniji, zabljesnuo samo povremeno i mjestimično. Onaj plamen koji ga je svojevremeno izbacio u nogometnu orbitu još je bio tu, ali je tinjao; Pjaci je, više nego išta drugo, trebalo mjesto i okruženje na kojem će se ponovno rasplamsati.
Da bi se to moglo dogoditi baš u Rijeci, Pjaca je jučer pokazao dvama izvanrednim pogocima, a široki osmijeh na njegovu licu govorio je ne samo o radosti, nego i o velikom olakšanju.
“Moram priznat da sam se jedva čekao vratiti doma”, govorio je nakon utakmice. “Kad je prva lopta ušla u mrežu prošle su me emocije i osjećao sam se puno lakše. Pao je teret s leđa.”
Iako njegov trener Željko Sopić kaže da je trenutno tek na “60 posto”, Pjaca je pokazao istinsku klasu. Ponovno je jedan bivši dinamovac bacio Rujevicu u delirij.