Međutim, Zvonimir Kožulj bio je generator tog preokreta.

Iako je ušao s klupe na poluvremenu — ili, uostalom, možda baš zbog toga — pokazao se kao udarna igla mostarske ekipe u utakmici koja ulazi u povijest ne samo zato što je ‘prva’ nego i po svom rezultatskom tijeku. Već dvije-tri minute nakon ulaska (umjesto Andrije Balića) Kožulj je zabio za 1-3 i pobudio slabašne nade da možda ipak nije sve gotovo — ili da se Zrinjski barem neće osramotiti pred svojim navijačima, jer prvo je poluvrijeme išlo u tom smjeru. A onda je u 81. minuti stavio točku na ‘i’ i još jednim svojim golom kompletirao domaći povratak ‘iz mrtvih’ za potpuni šok i nevjericu u gostujućim redovima.

Dvaput pucao, dvaput zabio; sjećate se, zvali su ga ‘Zolja iz Bijelog Polja’, s tim je nadimkom svojevremeno došao u Hajduk, gdje jest ostavio neki trag i odluka da ga se za 300.000 eura pusti u Poljsku možda nije bila najbolja, jer ondje je neko vrijeme zbilja briljirao. Pet godina nakon odlaska s Poljuda, evo ga u Zrinjskom, i sinoć je opet briljirao — ne samo s postignutim golovima, nego i odrađenim poslom u drugom smjeru: dobio je 4/5 svojih duela, dvaput uspješno startao na loptu, presjekao jedno suparničko dodavanje… Sve to za Sofascoreovu titulu statistički najboljeg igrača utakmice.

Ali to su suhe brojke. Zvonu je jučer — hajde, dopustimo si malo prigodne patetike — do pobjede vodilo srce.