Karlo Matković je magnet za nevolje. Kako drugačije objasniti da se igrač kojemu su 22 godine već toliko puta u karijeri našao u prijepornim situacijama? U regionalnoj košarci on je Helena Trojanska, osoba koja će naoko ni kriva ni dužna posvađati vojske ljudi. Kao što je trojanski princ Paris prije 3.000 godina nepromišljeno oteo neodoljivo privlačnu ženu spartanskog kralja Menelaja, zbog čega je izbio epski Trojanski rat, tako se ni vodstvo Hrvatskog košarkaškog saveza prije dvije godine nije moglo suzdržati da ne otme Matkovića iz okrilja bosansko-hercegovačkog saveza, što je ozbiljno narušilo njihove međusobne odnose.
Podsjetimo, rođeni Livnjak nastupao je za juniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine, budući da u to vrijeme nije bio dovoljno zanimljiv za hrvatsku struku, ali to se ekspresno promijenilo nakon što je u Meginu dresu zabljesnuo na abaligaškoj pozornici. HKS je tada naglo krenuo u ofenzivu, a baš kao što ni Heleni nije bilo posve mrsko iz muževa zagrljaja otići u Parisov, tako ni Matkovića nije trebalo previše nagovarati da promijeni sportsko državljanstvo, što su mu jako zamjerili i navijači i vodstvo KSBiH, koje je pokrenulo sudski postupak.
Nije prošlo dugo vremena prije nego što se Matković našao u još kontroverznijoj situaciji. Nakon jako dobrog debija u hrvatskom dresu u kvalifikacijskim utakmicama za Mundobasket, toliko je očarao Damira Mulaomerovića da se tadašnji izbornik odlučio na potez kojem se nitko nije nadao: uvrstio je neiskusnog Matkovića na popis putnika za Eurobasket nauštrb Ante Tonija Žižića, renomiranog euroligaškog centra. Hrvatska je zbog tog čina ne samo vjerojatno na duže vrijeme ostala bez Žižićevih usluga, nego je usto kod većeg dijela javnosti buknulo nepovjerenje u stručni stožer uoči odlaska na veliko natjecanje.
Hrvatska je na Eurobasketu odigrala kao i inače, toplo-hladno u grupi pa s neslavnim ispadanjem u osmini finala, ali Matković je ostavio vrlo dobar dojam i činilo se da je reprezentacija dobila mladog modernog centra na kojeg će se moći čvrsto osloniti u godinama koje dolaze. Ni ta priča nije prošla bez kontroverzi — od šest reprezentativnih akcija koje su se odigrale nakon što je stekao pravo nastupa, Matković je otkazao sudjelovanje na čak četirima, i to odaslavši odbijenice svoj trojici izbornika: Mulaomeroviću, Aleksandru Petroviću i Josipu Sesaru. Nekad su u pitanju bile ozljede, nekad zamor, a najspornija su bila otkazivanja zbog igranja Ljetne NBA lige dvije godine zaredom.
Ono što je ranije bio obećavajući sirovi materijal, sve više postaje fino brušena forma
A za slučaj da sve to nije bilo dovoljno problematično, dogodila se bizarna situacija s proglašenjem MVP-ja mjeseca u ABA ligi. Naime, iako je u studenome odigrao samo dvije utakmice uz znatno slabiji indeks korisnosti od Luke Božića, Matković je osvojio MVP nagradu uz obrazloženje da je presudilo to što je Cedevita Olimpija imala više pobjeda od Zadra — što je, naravno, izazvalo salvu bijesa kod Zadrovih navijača, koji su abaligaško vodstvo optužili da ponovo pogoduje igračima pod skrbi menadžera Miška Ražnatovića.
Uglavnom, oko Karla Matkovića stalno se lome koplja, a jasno je da se to ne bi događalo da nije riječ o jako nadarenom igraču.
Promjena iz korijena
Međutim, nakon što je pretprošle sezone nenadano eksplodirao, za Matkovića je uslijedila godina stagnacije. Iako su ga New Orleans Pelicans uzeli kao 52. odabir na NBA Draftu 2022., nije želio sljedeće razdoblje u karijeri provesti maksimalno posvećen pripremama za odlazak u NBA, što bi bio slučaj da je ostao u Megi ili da je otišao igrati razvojnu G ligu.
Umjesto toga odlučio je napraviti klupski iskorak, što je odlazak u Cedevitu Olimpiju, redovitog sudionika Eurokupa, svakako predstavljao.
Očekivalo se da će Matković biti udarna snaga momčadi Jurja Golemca, ali hrvatski se stručnjak usprkos prvotnim najavama nikako nije odvažio dati mu ključeve momčadi. Dapače, prva opcija na petici bio je iskusni Alen Omić, dok je Matković na raspolaganje dobivao tek 10-15 minuta u kojima se nije uspijevao do kraja razmahati, izuzevši sporadične bljeskove. Situacija se blago popravila nakon što je pretkraj sezone Golemca zamijenio Miro Alilović, ali suštinski se izbor Cedevite Olimpije pokazao kao promašena destinacija za nastavak karijere.
No, dolazak Simonea Pianigianija promijenio je stvari iz korijena i Matković se u tekućoj sezoni prometnuo u najboljeg igrača ekipe. U ABA ligi je na prosjeku od 14,3 poena (69 posto uspješnosti šuta za dva), šest skokova i 2,6 blokada; to ga s indeksom korisnosti 19,5 stavlja na četvrto mjesto u MVP poretku (računajući samo igrače koji imaju barem 50 posto odigranih utakmica). U Eurokupu, pak, bilježi prosječno 11,8 poena (62,2 posto za dva), 6,8 skokova i 2,1 asistenciju, a u oba natjecanja provodi gotovo 30 minuta na parketu.
Ovakvom su Matkovićevom iskoraku, osim novog trenera i Omićeva odlaska, svakako pogodovale i promjene na bekovskim pozicijama. Umjesto Yogija Ferrela, Josha Adamsa i Matica Rebeca, koji su se se pretežito služili centrima da si otvore prostor za vlastite šutove, u Stožice su stigli Justin Cobbs i Klemen Prepelič, bekovi koji mnogo više u pick igri hrane centre loptama na ziceru, a izuzetno čvrsti, pokretni i skočni Matković predstavlja im idealnog čovjeka za suradnju. Osobito je ubojita bila kombinacija Prepelič-Matković, stoga je prava šteta što je skupocjeni slovenski reprezentativac napustio Ljubljanu nakon što mu je istekao dvomjesečni ugovor.
No, izgleda da Matkoviću to ne smeta previše, jer netom nakon Prepeličeva odlaska odigrao je dvije najefikasnije utakmice u sezoni. Prvo je zatrpao Mornarov koš s 24 poena, a potom je uništio Krku s 23 poena, osam skokova i čak devet blokada, što predstavlja novi rekord ABA lige.
Ako ostane zdrav…
Ples na rubu raritetnog triple-doublea impresivan je sam po sebi, ali još više oduševljava atraktivnost njegove igre. Koliko je Matković moćan igrač najbolje će dočarati sekvenca u kojoj je lupio bananu Krkinu centru Juriju Macuri, pokupio loptu i munjevito povukao kontru, udijelio pas D.J. Stewartu, zaletio se na obruč, pa jednom rukom brutalno zakucao alley-oop.
Ono što je ranije bio obećavajući sirovi materijal, sve više postaje fino brušena forma. Matković je moderni centar koji ne igra na tehniku, nego na silinu i brzinu; pretrčat će i nadskakati svoje čuvare, neumorno postavljati granitne blokove, krasti lopte bekovima, centre lijepiti o tablu, a povrh svega će nesmiljeno zakucavati i zakucavati. Najveći je iskorak napravio u vođenju lopte, što mu je omogućilo da pokreće kontranapade i probija čuvare s perimetra, a tu i tamo će pogoditi koju tricu, mada se skok šutom i dalje rijetko služi.
No, da stvari ipak ne budu bajkovite pobrinuli su se uistinu grozni rezultati Cedevite Olimpije. Pianigianijeva ekipa upisala je svih 11 poraza u svojoj skupini Eurokupa, a njenoj se agoniji ne nazire skori kraj, budući da ke očekuje još sedam kola u situaciji u kojoj je pogođena odlascima i ozljedama. Što se tiče ozljeda, ni Matković na njih nije imun, štoviše, jer ponekad se čini da je jednako svilen koliko i kršan. Prošla mu je sezona bila isprekidana zbog raznih ozljeda i ozljedica, a kraću je pauzu imao i ove jeseni.
Bez obzira na to, Matković si je ovakvim izvedbama već osigurao neku prestižniju destinaciju za iduću sezonu, pitanje je samo na kojoj razini. Poznato je da je njegova želja odlazak u NBA, ali ondje bi se trebao itekako pomučiti da dobije pravu priliku, dok bi u Euroligi već sad mogao imati značajnu ulogu. Uglavnom, glavni preduvjet za novi iskorak u karijeri je da ostane zdrav, jer Matković je pokazao da je igrač oko kojeg će se s razlogom mnogi pomamiti i posvađati.
