“Ne vidimo tu ništa”, rezignirano kaže Ante Čuljak, VAR sudac subotnje utakmice između Varaždina i Hajduka, na tragikomičnom audio zapisu korespondencije između njegove VAR sobe i glavnog suca Frana Jovića.

Ta nakupina nesposobnih ljudi koji se poput derišta nadglasavaju u paničnom i neartikuliranom vikanju slika je i prilika domaće sudačke organizacije. Ona godinama radi isti posao, bahato nas uvjeravajući kako nitko osim njenih ljudi ne razumije pravila nogometne igre. I to je samo dio problema — jer osim što ne znaju uopće što raditi, pa im snimke iz VAR sobe izgledaju kao oni nesretni zapisi iz crnih kutija na kojima se čuju posljednji trenuci aviona u padu, jedino u čemu će biti sigurni par dana nakon ovakve opaske nadređenih je to da je ipak najbolje donijeti odluku koja neće biti neprihvatljiva, neopravdana i neutemeljena. Naravno, kako kome i oko čega paše.

Najbolji komentar ove lakrdije izrekli su sami sudački akteri varaždinskog susreta

Jer kad nemate ni integriteta ni znanja posla koji obavljate, kad ste bahati samo preko medija, dok na terenu i u VAR sobama cvilite dok povlačite krive crte zaleđa i ne vidite očite prekršaje, onda ste idealni kandidat za ovaj nakaradni sustav. Onda je potrebna samo instrukcija u vidu priopćenja koje zapravo nalaže što je neprihvatljivo, neopravdano i neutemeljeno, pa makar to značilo da odnošenje lopte s poda rukama nije zapravo igranje rukom.

Oni koji to potvrde ovakvim odlukama poput subotnje ostaju u milosti — poput, primjerice, Igora Pajača koji je nakon kršenja svih VAR protokola u trećem kolu na utakmici Dinama i Rijeke, za nagradu dobio VAR sobu na onoj utakmicu Osijeka i Dinama. Ishod te utakmice od potonjih je napravio ono što se sada priča i nakon posljednjeg kola, momčad koja ima “šampionsko iskustvo i gard” i koja “ima ono što drugi nemaju”. Druge, za čiju su pobjedničku situaciju prestravljeni i pogubljeni suci rezignirano govorili da ne vide ništa, a onda svejedno mimo protokola potvrdili odluku koju VAR soba nije mogla dokazati, sada uvjeravaju da su naprosto, eto, loši i da su sve ostalo “bajke za malu djecu”.

Tužno je to što su u ovoj priči mala djeca ponašanjem i (ne)moći upravo suci, a da u bajke o lošim rivalima i šampionskoj patini — kao da se, zaboga, prespavalo čitavu prošla jesen — povjeruju i hajdukovci. Kao što ih se u to uvjeravalo sve ove godine. Jer, da je u subotu postojao minimum integriteta i digniteta, Hajduk bi iz Varaždina otišao s laganom pobjedom, što bi ga ujedno nakon odigranog vikenda poguralo na prvo mjesto. O kakvim bi se patinama i bajkama pričalo tada?

A o tome što ćemo vidjeti od sustava koji je već godinama takav kakav jest manje je bitno. Očekivati da bi se, kao drugdje, pojedinačna utakmica mogla ponoviti zbog ovakvih lakrdija u VAR sobi ravno je očekivanju da se, primjerice, oformi Udruga prvoligaša; onih koji inače svi imaju nešto za reći o suđenju — i pravično — ali većina očito samo do neke granice. A kad bukne neka ovakva afera, onda se vrlo brzo počne pričati o tome odakle su procurile snimke i tko je za to odgovoran, umjesto o tome na što one ukazuju ili ne ukazuju.

Zapravo, najbolji komentar ove lakrdije izrekli su sami sudački akteri varaždinskog susreta: “odite u kurac svi zajedno”.