Nakon smiraja, oluja. Lewis Hamilton je zamahnuo krilima, a na drugom kraju svijeta srušio se neboder. S obzirom na to koliko Formula 1 voli drame, bilo je samo pitanje vremena kad će dočekati novu temu kojom će držati pozornost na sebi dok bolidi ne izađu na staze i utrkivanje započne.
Nova sezona, koja će započeti u Bahreinu za nešto više od mjesec dana, bit će bez presedana u povijesti sporta utoliko što nije bilo baš nikakvih promjena u vozačkoj postavi. U odnosu na kraj 2022. sve su momčadi su zadržale iste vozače. A onda je kulu od karata srušio Hamilton, kome će ovo biti posljednja, 11. sezona u Mercedesu. Legendarni Britanac lovit će rekordnu osmu titulu u Ferrariju, momčadi za koju je i dalje sinonim Michael Schumacher, vozač s kojim trenutno dijeli rekord.
Što to znači za vozački raspored od 2025. nadalje? Prije svega, ostavimo li po strani potencijalno eksplozivnu momčadsku dinamiku između Hamiltona i Charlesa Leclerca u Ferrariju, to znači da je, barem zasad, jedan vrhunski vozač bez posla, a jedna vrhunska momčad bez jednog vozača od 2025. nadalje. Riječ je, naravno, o Carlosu Sainzu, čije mjesto preuzima Hamilton, te Mercedesu, koji ostaje bez vozača s kojim je osvojio osam konstruktorskih i šest vozačkih titula od 2014. do danas.
S obzirom da najbolje momčadi privlače najbolje vozače, naizgled najlogičniji rasplet situacije bio bi Sainzov prelazak u Mercedes. Uostalom, Sainz je tijekom svojih prvih triju sezone u Ferrariju samo ojačao reputaciju — direktno se sukobio s Leclercom, koji je na glasu kao jedan od najbržih vozača na gridu, i nije se osramotio. Pokazao je svoj vozački intelekt, uglavnom bio vrlo konzistentan (osim jednog perioda na početku 2022.) i dokazao da se može nositi i sa samom elitom. Unatoč tome što je efektivno najuren iz Maranella, Ferrari će napustiti s reputacijom koja nikad nije bila bolja.
Uzevši u obzir brzinu bolida i momčad, teško je pronaći puno vozača koji su prošle sezone napravili bolji posao od Albona
Pa ipak, ne bi Formula 1 bila Formula 1 kad bi stvari bile tako logične. Sainz možda i završi u Mercedesu, ali to bi rješenje bilo logično i predvidljivo. Možda i previše.
Flavio Briatore, nekadašnji (kontroverzni) šef Benettonove i kasnije Renaultove F1 momčadi, u jednom je intervjuu s legendarnim F1 novinarom Peterom Windsorom na sljedeći način opisao tipove koji se nalazi na najvišim rukovodećim pozicijama u sportu. Zamislite, kaže, F1 šefove na ručku u luksusznom restoranu. Nakon objeda, čaše vina i razgovora, odlaze iz restorana, ali ne kroz izlazna vrata, već pokušavajući pronaći rupu u stropu. Briatore, šoumen kakav je bio i ostao, dakako, karikira, ali implikacija je jasna i barem djelomično točna: ljudi koji vode Formulu 1 često posežu za najkompliciranijim rješenjima za najjednostavnije probleme.
U redu, ako ne Sainz, tko onda? George Russell je Mercedesova budućnost, to je bilo jasno od Bahreina 2020., ali tko će nakon ove sezone sjesti u drugi crni/srebrni bolid?
Osim Sainza, postoji nekoliko logičnih kandidata, ali i jedan potpuno neočekivani.
Alex Albon je sam po sebi zanimljiva priča i izvan konteksta Mercedesove buduće vozačke postave. Ponikao je, kao i mnogi etablirani vozači na gridu, u Red Bullovoj juniorskoj akademiji i bio je impresivan u svojoj debitantskoj sezoni 2019. Dovoljno impresivan da nakon ljetne stanke zamijeni Pierrea Gaslyja kao momčadski kolega Maxa Verstappena u Red Bullu.
Do kraja sezone se držao relativno OK, ali ga je u 2020. trostruki svjetski prvak (koji, doduše, tada još nije ni došao do prve titule) pojeo za doručak. Bio je potpuno nedorastao Verstappenu te je izgubio mjesto u sportu sve do 2022., kad je u Williamsu zamijenio Russella. U posljednje dvije sezone konačno je pokazao svoj pravi potencijal. Preklani je efektivno uništio F1 karijeru Nicholasa Latifija, a lani je isto napravio i Loganu Sargeantu.
Ruku na srce, ni Latifi ni Sargeant nisu vrhunski vozači (u relativnom smislu, dakako), ali Albon je statistički u posljednje dvije sezone bio vozač s najboljim omjerom u odnosu na momčadskog kolegu. Lani je Sargeanta pomeo s 22-0 u kvalifikacijama, 14-0 u utrkama i 27-1 u bodovima. De facto je sam samcat Williamsu donio sedmo mjesto u Svjetskom prvenstvu za konstruktore, najbolji rezultat momčadi u posljednjih pet godina.
U relativnom smislu, uzevši u obzir brzinu bolida i momčad, teško je pronaći puno vozača koji su prošle sezone napravili bolji posao od njega. Verstappen, naravno. Lando Norris, vrlo vjerojatno. Hamilton? U redu, možda. U Mercedesu bi ponovno dobio priliku u top momčadi, priliku koju je prvotno dobio uvelike prerano. On i Russell činili bi relativno mladi, ali pouzdani vozački par za doglednu budućnost momčadi.
Drugi kandidat je Felipe Drugovich — trenutno, uz posljednjeg pobjednika Théa Pourchairea, jedini F2 prvak koji još nije dobio priliku u Formuli 1. Od 2017. do danas, juniorsku krunu su osvajali Leclerc, Russell, Nyck de Vries, Mick Schumacher i Oscar Piastri. Trojica su i dalje u F1, i to u Ferrariju, Mercedesu i McLarenu; druga dvojica su vozila, makar, u De Vriesovu slučaju, samo polovicu sezone.
Drugovich je F2 titulu osvojio 2022. i otada strpljivo čeka svoju priliku kao Aston Martinov rezervni vozač. S obzirom na to da je vlasnik momčadi tata Lancea Strolla, a drugo sjedalo pripada Fernandu Alonsu, dugoročno tu za njega mjesta nema. Drugovich dosad ničime nije pokazao da je Russellov, Piastrijev ili Norrisov kalibar (F2 titulu je osvojio tek u svom trećem pokušaju), ali bi poslužio kao solidni vodonoša za Russella ukoliko se Mercedes odluči ponovno primijeniti filozofiju jasno definiranog prvog i drugog vozača u momčadi.
Na spomen Kimija Antonellija kao trećeg kandidata neki od vas će sigurno podići obrvu. Tko je uopće ovaj klinac s poznatim imenom?
Antonelli je trenutno Mercedesov junior i ove će sezone debitirati u F2 kategoriji vozeći za Premu. Neće imati još niti 18 godina na plećima kad sezona započne. Lani je osvojio dvije titule, u Europskom i Bliskoistočnom regionalnom prvenstvu. U svojoj prvoj sezoni u single-seaterima je kao 15-godišnjak rasturio konkurenciju i osvojio titule u talijanskoj i njemačkoj F4, a iste te 2022. je Italiji donio pobjedu u F4 Kupu pobijedivši na Paul Ricardu, unatoč tome što je vozio sa slomljenim ručnim zglobom. Prije toga je dominirao i u raznim europskim karting kategorijama. Drugim riječima, čini se da je mali sljedeća velika F1 zvijezda, a činjenica da je već sad pod ugovorom s Mercedesom sugerira da je samo pitanje vremena kad će debitirati na elitnoj pozornici.
Pa ipak, Mercedes je, za razliku od Red Bulla, dosad imao vrlo konzervativan pristup što se tiče promocije mladih vozača. Russell je, recimo, proveo pune tri godine u Williamsu prije nego što je dobio priliku. Antonelli će 2025. na početku sezone biti 18-godišnjak i vrlo vjerojatno premlad za jednu od triju najboljih momčadi na gridu. S druge strane, nisu li isto govorili za Verstappena koji je debitirao za Toro Rosso kao 17-godišnjak, a već sljedeće sezone postao Grand Prix pobjednik u Red Bullu? Neki vozači su jednostavno rođeni da voze F1 bolid.
Osvoji li Antonelli F2 titulu ove sezone, nitko neće ni trepnuti u slučaju da ga Mercedes angažira za 2025.
A Fernando Alonso?
Ugovor s Aston Martinom ističe mu na kraju sezone. Zamijenio bi najstarijeg rivala u njegovoj momčadi. Znate da to želite. Jedan posljednji hura za svima omiljenog zlikovca Formule 1?
