Uzmite onda olovku i presijecite crtu X jednom potpuno ravnom crtom – crtom Y – i to u visini točke koja bi predstavljala realnu točku u kojoj je posao Slavena Bilića kao menadžera Čekićara, u odnosu na rezultate, ugrožen. Ako ste za parametre, kako smo i rekli, uzeli stvarna očekivanja navijača nakon fantastične prošle sezone, proširenja stadiona i obećanja klupskih čelnika, i ako ste se vodili slikom o Bilićevom statusu koja se stvorila u medijima tijekom godine, onda su vam se dvije crte spojile gotovo na samom početku, a Slaven je u crvenom bio veći dio proteklih sedam mjeseci. I tek je pred samim njenim krajem – u praksi, prije mjesec dana – crta X ponovno iznad one druge.

Dakle, jednostavan zaključak ovoga je da je West Ham United veći dio sezone bio daleko od svojih očekivanja i onog što smatra vlastitim mogućnostima, a Slavena Bilića je sve to zamalo koštalo posla.

Međutim, hajde da pokušamo malo proširiti ovaj eksperiment i njegove parametre staviti u drugačiji kontekst.

Na isti papir, pored onoga što ste nacrtali, odgovorite s ‘da’, ‘ne’ ili ‘možda’ na ova jednostavna pitanja. Je li West Ham iz ove ili prošle sezone kvalitetom bolji od klubova iz Manchestera ili svojih londonskih rivala? Je li West Ham iz ove ili prošle sezone bolji od Chelseaja ili Liverpoola? Je li je bolji od Leicestera, Southamptona, Evertona ili Stokea?

Očekivanja su se napuhala i poletjela u nebo. A onda su se, kao što to s balončićima uvijek, pa i u pjesmi biva, rasprsnula s početkom nove sezone

Ako je odgovor na prva dva pitanja negativan – a trebao bi biti – i ako ste na treće pitanje odgovorili s ne ili možda, onda će vam dijagram koji ste nacrtali djelovati baš onako kako i treba djelovati.

Potpuno besmisleno.

Jer, ako uzmemo sve parametre, ako priču stavimo u pravi kontekst, početak crte X na potpuno je pogrešnom mjestu, postavljen daleko više nego što bi trebao biti, pa je i pad mnogo drastičniji nego što bi realno trebao biti. A automatski je i Bilićeva crta Y na pogrešnom mjestu i njegov posao u mnogo je većoj opasnosti nego što bi realno trebao biti.

Iznad realnih mogućnosti

Paradoksalno je i bezobrazno to nazvati tako, ali Bilić je ustvari imao nesreću da je njegov West Ham prošle sezone napravio rezultat kakav jest. U isto ovo vrijeme, dakle 6. ožujka prošle godine, Hammersi su bili na petom mjestu s 49 bodova; bili su na bod od Lige prvaka i 11 iza prvoplasiranog Leicestera. Recimo da trenutno na ljestvici Mourinhov Manchester United – kojega se ove sezone percipira kao relativno uspješnog – ima isto toliko bodova, samo je na tri boda od Lige prvaka, a velikih 14 daleko od prvog mjesta. I usto je šesti.

O čitavoj prošloj sezoni već odavno je previše i napisano i analizirano.

Bila je to čudna godina, u kojoj su tradicionalno najbolje momčadi igrale lošije, u kojoj je jedna prosječna ekipa bila u super formi, u kojoj su se poklopile i neke slučajnosti i neke nelogičnosti i koja je završila kako jest. West Ham se uklopio u čitavu situaciju i ispod radara je prošla činjenica da je zapravo igrao slabije nego što su to rezultati pokazivali. Imao je Dimitrija Payeta, koji je bio na svom životnom vrhuncu; imao je sreću da je na početku sezone u nekim utakmicama zabio rane golove, a onda znao apsorbirati pritisak i pretvoriti ga u dobre rezultate.

U toj ranoj fazi sezone West Hamov je odnos postignutih golova prema upućenim udarcima bio nevjerojatan; do kraja sezone se smanjio, ali i dalje je 18. najbolji otkako Opta vodi prati ovaj statistički element.

Stvari su se poklopile, Bilićev West Ham je odigrao iznad realnih mogućnosti – završio je kao sedmoplasirani, s najviše bodova otkako je u Premier ligi, s najviše postignutih golova i s najboljom gol razlikom. Očekivanja su se napuhala i poletjela u nebo – poput onih balončića od sapunice na kojima se insistira prije svake utakmice. A onda su se, kao što to s balončićima uvijek, pa i u pjesmi biva, rasprsnula s početkom nove sezone.

Spuštanje na zemlju

Usto je West Ham svoj maleni i za mnoge zastrašujući Boleyn Ground zamijenio Olimpijskim stadionom. Malo je primjera momčadi koje su na takvu promjenu reagirale pozitivno; čak i najboljima su trebale godine dok su se adaptirale na nove uvjete i potpuno novu atmosferu. West Ham je s novim stadionom postao moderniji, donekle i bogatiji, ali je i dalje u prijelaznoj fazi koja bi mogla potrajati i duže nego što su u klubu nadali.

“Ne bih ovu sezonu mijenjao za neku stabilniju”, rekao je Bilić u razgovoru za službenu klupsku internetsku stranicu. “Smatram da je ova sezona odlična za sve nas. Za mene osobno, za momčad i za klub. Prošli smo kroz neke negativne stvari, kroz neke pozitivne, ali u principu kroz mnogo novih stvari”.

I tu je Bilić, možda i nesvjesno, u potpunosti u pravu. Bila je ovo sezona kakvu je West Ham – onaj West Ham koji je ljetos poletio visoko u nebo – u suštini najviše trebao.

Bila je ovo sezona u kojoj su se Hammersi polako spuštali na zemlju i na kraju, barem se tako čini u ovom trenutku, s obje noge čvrsto ugrabili tlo. Sezona u kojoj su shvatili koje su trenutno realne mogućnosti kluba i kako im se, ako žele preživjeti, moraju prilagoditi. I zato je za Bilića ona bila mnogo teža od prošle, a – ako se završi u ritmu u kojem je West Ham posljednjih par mjeseci – i teža od one koja dolazi.

West Ham danas svakako ima bolje uvjete nego ikad prije – novi i veliki stadion, donekle je atraktivniji igračima, ima i novac. Može li u budućnosti doista postati klub koji će parirati onima na vrhu ili će zauvijek ostati puhati balončiće koji se rasprsnu čim ih netko dotakne, pa i bez toga? Možda i može, ali ovisit će to o mnogim stvarima. Put je dug, ali sada je barem bogatiji za vrijednu lekciju.