Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

El Chucky

Hirving Lozano ima raskošni talent, ali i mračnu stranu. Nijemcima je svakako priuštio horor

Zadnja izmjena: 18. lipnja 2018. Profimedia

Ovaj tekst objavljen je u sklopu The Guardianove medijske mreže za Svjetsko prvenstvo 2018., čiji je i Telesport član. Rodrigo Mendoza radi za TV kanal Televisa Deportes.

Neki kažu da je nadimak dobio jer se kao dečkić volio skrivati ispod kreveta i strašiti drugu djecu, poput lutke iz horora Child’s Play. Drugi tvrde da je istina jednostavnija — kad se nasmije, Hirving Lozano naprosto podsjeća na Chuckyja.

Bilo kako bilo, Nijemci će itekako pamtiti taj pomalo jezivi osmijeh nakon što im je zabio za pobjedu Meksika 1-0. No, taj je gol samo novi detalj u rastućoj fami o mladom meksičkom krilu senzacionalnog talenta i divljeg temperamenta zbog kojeg su ga u Nizozemskoj, gdje danas igra, prozvali ‘novim Luisom Suarezom’.

Prvi je put šira meksička javnost vidjela njegov široki osmijeh 8. veljače 2014. Samo nekoliko dana ranije Lozano je postao otac kćerkice Ane, a tada je zakoračio na sveti travnjak na kojem su i Pele i Diego Maradona podizali pehar svjetskog nogometnog prvaka. Estadio Azteca pozdravio je mladića koji je stajao na aut liniji i pripremao se ući u igru za svoju Pachucu te ispuniti svoj dječački san — zaigrati kao profesionalni nogometaš. Bilo mu je 18 i pol godina.

Samo pet minuta kasnije, taj je san postao još uzbudljiviji. Ušavši u 83. minuti utakmice, u 88. je punom snagom odsprintao u napad i ispalio raketu koja je donijela pobjedu najstarijem meksičkom klubu. Zvijezda je bila rođena. I od tada će Chucky nastaviti plašiti ljude, barem one u suparničkim obranama i njihove navijače.

Jedne novine sugerirale su da je Lozanu potrebna profesionalna pomoć u nošenju s bijesom koji nosi u sebi

U Rusiju je stigao nakon izvanredne debitantske sezone u PSV Eindhovenu tijekom koje je u 29 prvenstvenih nastupa zabio 17 golova i kao velika nada selekcije koju vodi Juan Carlos Osorio. Nakon pobjedničkog gola svjetskim prvacima, postao je i heroj u domovini.

“Ponekad nije bilo lako ni meni ni mojoj obitelji”, rekao je, prisjetivši se svojih nogometnih početaka. “S 10 godina života otišao sam od kuće i pridružio se svom prvom klubu, ali to je bilo ono što sam želio.” Ozbiljnost njegova pristupa itekako se isplatila.

‘Novi Luis Suarez’

U veljači 2016. debitirao je za reprezentaciju u prijateljskoj utakmici protiv Senegala. Dva mjeseca kasnije već je drugi put postao otac, rodio mu se sin Rodriguito. Od tada je postao neizostavni dio nacionalne momčadi, zarađujući iskustvo na Copi Americi, Kupu konfederacija — na kojem je zabio protiv domaćina Rusije — te u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.

U međuvremenu su njegovi nastupi za Pachucu privukli pozornost mnogih europskih klubova i PSV Eindhoven je prošlog ljeta platio osam milijuna eura za njegove usluge. Stigao je ondje malo prije svog 22. rođendana i predstavio se kao mladić koji je prije svega spreman učiti i naporno raditi. “Davat ću sve od sebe, svako dana ovdje”, poručio je navijačima na predstavljanju. “Nisam nervozan, ali osjećam se jako uzbuđeno i pucam od adrenalina.”

Ti su osjećaji eksplodirali kad je nakon 31 minutu svoje prve utakmice zabio gol — još jeno predstavljanje iz snova, ključno u prilagodbi na novo okruženje. S obzirom na to kako je igrao i koliko zabijao, nije pretjerano pretpostaviti da bi već ovog ljeta mogao krenuti dalje, u još veći klub i još jaču ligu. Njegovi golovi i općenito odlični nastupi pojačali su zanimanje europskih velikana koji ga prate još iz Meksika.

Međutim, bez obzira na sav njegov izvanserijski talent i izvrsnu formu, Lozano ima jednu poprilično veliku slabost. Svoj temperament.

Zbog njega ga u Nizozemskoj žestoko kritiziraju, a osobito je to bio slučaj u nekoliko navrata kad je nenadano otkrio svoju mračnu stranu. Dvaput je isključen iz igre nako što je izrazito burno reagirao na provokacije, a bio je umiješan i u još nekoliko drugih incidenata kada je napao suparničke igrače, ali je to ostalo nekažnjeno crvenim kartonima. Mediji su se puno bavili njime i ubrzo su krenule usporedbe s Luisom Suarezom — kako zbog raskošnog talenta, tako i zbog neukrotive naravi, odnosno psihološke neuravnoteženosti.

Jedne novine sugerirale su da je Lozanu potrebna profesionalna pomoć u nošenju s bijesom koji nosi u sebi, kako bi svu tu neobuzdanu energiju koju posjeduje kanalizirao u pozitivnom smjeru, a ne trošio na nepotrebnu agresiju. I PSV-ov trener Philip Cocu pokušao je utjecati na njega i podučiti ga da bude oprezniji nakon što se nekažnjeno izvukao iz jednog duela u kojem je Pablu Mariju, braniču NAC-a iz Brede, zabio lakat u lice skočivši za loptom.

Možda će ti problemi biti izglađeni kako El Chucky bude sazrijevao, vidjet ćemo. U međuvremenu, još se jednom u stilu predstavio sada i najširoj javnosti, a njegov osmijeh ovaj put se razvukao isključivo zbog zadovoljstva i sreće.

Ne propusti top članke