Londonska lekcija prvaku

Analiza: Tottenham je odigrao odlično, Real Madrid je u vrlo ozbiljnoj krizi

Zadnja izmjena: studeni 2, 2017 Profimedia

Najbolju ilustraciju utakmice ponudila je akcija u kojoj, premda pri rezultatu 3:0, Real Madrid više od minute nije mogao doći do lopte. Tottenham je imao savršenu pozicijsku formu, igrači su imali dovoljno mirnoće i sabranosti, a Realova sredina terena je ostala bez ikakve pomoći i šanse da napravi kvalitetan pritisak. Da nisu krenuli naprijed po četvrti gol, činilo se kako bi Spursi mogli držati loptu do kraja utakmice, bez ikakvih problema.

Ovaj su put jednostavno bili bolji. Potpuno su pregazili Real Madrid u sredini terena, pretrčali su osjetno više, dobili više duela, a sa 67 posto dobivenih zračnih duela su bez problema kontrolirali skok. Pokazali su iznimnu taktičku spremnost, poštivali su postulate pozicijske igre, imali su jasne ciljeve u igri i bez velikih problema su ih ispunjavali. S druge strane, Real Madrid je bio jalov i sve što su njegovi igrači radili izgledalo je kao mučenje.

Zinedine Zidane je do osvajanja drugog uzastopnog naslova Lige prvaka došao kroz igru u rombu. Što zbog ozljeda Garetha Balea, što zbog sjajnih Iscovih igara, Zidaneova je ideja bila staviti Casemira da štiti leđa Luki Modriću i Toniju Kroosu, a ispred njih je u prostoru među linijama ordinirao Isco, koji je igrao divan nogomet. Zapravo, u svemu nije bilo neke veće taktičke dubine i kompliciranih koncepata igre. Zidane je stavio vrhunske igrače u poziciju da pokažu svoj maksimum i oni su pružali vrhunske partije. Kao i obično, Cristiano Ronaldo je preuzeo svjetla pozornice svojim golovima, ali duša Realovih pobjeda je u veznom redu.

Veznom redu koji je Mauricio Pochettino potpuno anulirao.

Lopta iz zadnje linije s tri stopera ide na bočnu poziciju prema Kieranu Trippieru. Real Madrid je u svojoj standardnoj formi, igra 4-4-2 s rombom u sredini koji se pomiče prema lopti. Međutim, Tottenham ima plan kako to iskoristiti. Dele Alli se spušta i okupira Modrića, koji ga mora pratiti.  Moussa Sissoko se zabada između Kroosa i Isca, pružajući Trippieru opciju za dodavanje i situaciju za stvaranje viška, tako da ga Kroos mora pratiti kako Tottenham ne bi stvorio situaciju dva-protiv-jedan na bočnoj poziciji. Time što Kroos prati Sissoka, ostvaruje se Pochettinov plan za stvaranje viška.

Odvlačenjem prednjeg igrača u rombu, Trippieru se otvara linija dodavanja prema Christianu Eriksenu. Ovaj se spustio na svoju polovicu kako bi se otresao Casemira, koji u ovom trenutku ne čuva nikoga. Dele je blokirao Modrića, on ne može iskočiti prema bočnom igraču na suprotnoj strani i time je Tottenham praktički prepolovio teren, izoliravši bočnog igrača na širokom prostoru visoko u suparničkoj polovici. Postavljanjem i izmjenom mjesta planski je omogućeno da Eriksen po primitku lopte može prebaciti težište igre i dovesti suigrača na lijevom boku u izglednu poziciju za stvaranje viška.

Navlačenje Realovog romba na desnu stranu napada, Deleovo dijeljenje terena na pola, dijagonalna rotacija između Eriksena i Sissoka, otvaranje linije dodavanja i lagana dijagonala na slobodnog igrača na drugoj strani. Jednostavna suradnja nekoliko igrača koji imaju jasno definiran plan, znaju zone u kojima stvaraju višak i znaju zone u kojima realiziraju višak. Linije surađuju, kretanja su sinkronizirana, a improvizacija je svedena na onaj savršeni začin igri koji daje nepredvidljivost, nije sam plan igre dati igračima da svojim talentom lome utakmice.

Zidane ne pokazuje da ima rješenja za nagomilane probleme u igri

Sličan mehanizam se dogodio i kod prvog gola. Izvođenje auta navuklo je Real na lijevu stranu napada, Sissoko je blokirao Kroosa jednako kao Dele Modrića, Eric Dier je okrenuo stranu, a desno je izoliran Trippier koji je bez problema stvorio višak i dodao dobru loptu na peterac. Nogomet iz Pochettinova laboratorija koji izgleda vrlo jednostavan zapravo u svojoj srži ima jako puno planiranja i suradnje među igračima koja je ovaj put bila savršeno izvedena.

Pochettino je znao da igranje u rombu otvara bočne pozicije. Imajući na umu da su Ronaldo i Karim Benzema prilično neaktivni u fazi obrane, smislio je plan u kojem je trebao samo zaljuljati obranu Reala i brzim prebacivanjem težišta igre stvarati višak.

Na prvoj slici, Eriksenovo spuštanje bi bilo anulirano da Ronaldo ima u sebi dovoljno defenzivne odgovornosti spustiti se i markirati igrača iz veznog reda i Tottenham je u izvedbi svog plana računao na tu neaktivnost. Međutim, usprkos tome, zabrinjavajuće za Real Madrid nije to što je izgubio još jednu utakmicu, nego to što Zidane nije imao odgovor na ove jednostavne mehanizme. Da, mogli su Benzema i Ronaldo više trčati i pomoći momčadi, ali ostaje činjenica da Real nije imao sistemski odgovor na nešto što ga je mučilo čitavu utakmicu.

Ne samo da je izostao sistemski odgovor u obrani, nego ga nije bilo niti u napadu. Dapače, Tottenham je stajao toliko dobro da do izražaja nije dolazila niti superiornost talenta koji Zidane ima na raspolaganju. Tottenham je kombinirao pristup.

Izlazili su Spursi u visoki presing, zatvarajući zamke uz aut liniju ili napadajući Casemira po primljenoj lopti kada je leđima bio okrenut Modriću ili Kroosu. Okidači su bili jasni, povoljne situacije u kojima su mogli doći do lopte, s obzirom na to da Casemiro ima lošiji pregled igre i tehničke sposobnosti, a da igranje uz aut liniju oduzima čitavu stranu i skraćuje paletu opcija koje se mogu izabrati. Pritiskali su s više igrača, a visoko postavljena zadnja linija bila je korektor – u ovom slučaju Davinson Sánchez kao osigurač ako Benzema probije prvu liniju presinga.

Međutim, svega 20-ak sekundi kasnije, nakon što pokušaj presinga nije realiziran, spuštali su se u zonu u kojoj su izvrsno poništili sve opcije koje je imao Real Madrid. Trojica stopera su kontrolirala dvojicu napadača, bočni igrači su imali izravni okršaj s Marcelom i Achrafom Hakimijem i nisu mogli biti brojčano inferiorni, a sredinu terena kontrolirali su svojom inačicom romba. Real je imao jalovi posjed lopte, nekoliko centaršuteva i kornera, sijaset individualnih pokušaja, ali prave ideje kako slomiti organiziranog suparnika nije bilo. A to već postaje pravilo. U prvenstvu imaju dva poraza i dva remija, u Ligi prvaka su u dvije utakmice protiv Tottenhama osvojili tek bod i lagano se naziru pukotine u igri.

Zinedine Zidane nikad nije niti razvijao sustav koji će tražiti neka komplicirana sistemska rješenja, uzdao se u superiornost talenta i stavljanje igrača u pozicije u kojima mogu dati svoj maksimum. Dao je igračima slobodu i tako je osvojio dvije Lige prvaka. Međutim, s padom forme i godinama na leđima ključnih igrača, Real izgleda prilično ranjivo. Široki kadar koji je iznosio protekle dvije sezone više ne donosi toliku prednost, jer igrači s klupe pokazuju ili zasićenje ili nezadovoljstvo, prvotimci su ispod svog standarda i stvari ne izgledaju nimalo dobro.

Tottenham je odigrao odličnu utakmicu, ali Zidane ne pokazuje da ima rješenja za nagomilane probleme u igri. Kriza u Realu je ozbiljna stvar.

Ne propusti top članke