Nastaje novi Super-Bayern

Usred polagane smjene generacija bavarski gigant udara temelje za novu dominaciju

Zadnja izmjena: lipanj 18, 2017 Profimedia

Bayern je peti put zaredom osvojio Bundesligu. Ništa novo i ništa neuobičajeno, reklo bi se, iako je Bavarcima to prvi takav niz u povijesti. Carlo Ancelotti je samo nastavio ondje gdje je temelje udario Jupp Heynckes, a nadogradio Pep Guardiola. Bayernova je momčad, uostalom, superiorna svima kako igračkim talentom, tako i staturom kluba, ali i znanjem koje je akumulirala kroz godine upošljavanjem samo najboljih stručnjaka iz cijele Europe (a Pep i Carlo svakako spadaju među takve).

Međutim, kako se često u povijesti dogodilo, čak se i u tako dobro organiziranom kolektivu pojave pukotine. Često su one uzrokovane nizom faktora – od kadrovskih problema preko odnosa u momčadi – što dovodi do barem privremene smjene nogometne vlasti. Bundesligaški je pehar kroz povijest podijeljen gotovo ravnomjerno; pola Bayernu, pola svima ostalima. A sve upućuje da bi sljedeća mogla biti jedna od ‘svima ostalima’ sezona.

Upravo ćemo testirati tu tezu – je li sljedeća sezona upravo ona u kojoj će svi ostali imati pravu šansu?

Odlazak legendi

Jer pukotine se naziru zbog problema koji su bili neminovni. Naime, u mirovinu su otišla dva iznimno bitna igrača, Xabi Alonso i Philipp Lahm. Španjolac je doveden kao onaj koji garantira pravu distribuciju lopte u drugoj (po nekima trećoj) fazi, onoj u kojoj se trebaju spojiti obrana i vezni red ili brzo prebaciti jednu liniju dijagonalnom loptom. Obrambeno je bio odgovoran, u zraku solidan te odličan izvođač prekida. Na tržištu koje jako oskudijeva kvalitetnim holding veznjacima nemoguće je pronaći nekoga sa sličnim kvalitetama. Pogotovo kada to netko radi na povijesno dobroj razini, kao što je radio ovaj Bask.

Još će biti teže nadomjestiti Philippa Lahma. Ne samo igrački, nego i simbolički. Jer Philipp Lahm nije samo cijelo desetljeće bio jedan od najpouzdanijih i najkvalitetnijih bekova na svijetu, već je dobrim dijelom simbolizirao ovaj moderni Bayern, koji se gotovo pa potpuno odmaknuo od mentaliteta FC Hollywooda, kako ga je nekoć zvao njemački tisak. Lahm je u jednoj osobi utjelovio novi Bayern; maksimalno racionalnu momčad koja se uzda u sustav te spada među najdiscipliniranije momčadi u Europi, među rijetke koje nisu u ligi dobile niti jedan crveni karton. A Lahm je tako (bez crvenog kartona) igrao cijelu karijeru.

Pronaći igrače koji će popuniti njihove kopačke očito je nemoguće. Kada bi bilo moguće, oni ne bi bili toliko dobri i povijesno značajni igrači. Moguće je drugačije modelirati sustav, prebaciti malo više odgovornosti drugdje, te dovesti igrače koji možda s godinama mogu doći do iste ili barem slične razine ovih dviju legendi.

Što je Bayern napravio?

Kako su znali da ostaju bez dva važna igrača sljedeće sezone, Karl-Heinz Rummenigge i ekipa nisu ostali sjediti na rukama. Za sljedeću su sezonu već sada osigurane usluge četvorice igrača; to su branič Niklas Süle i veznjak Sebastian Rudy pristigli iz Hoffenheima, Corentin Tolisso, vezni igrač Lyona, te krilni napadač Werdera, Serge Gnabry. Svi su osim Rudyja igrači od 21/22 godine te su i dalje u formativnoj fazi. Postavlja se dakle logično pitanje – je li to dovoljno kako se titula ne bi prepustila nekom drugom?

Kod svih igrača vidi se obrazac. Dovedeni su kako bi se uklopili ne samo igračkom kvalitetom, nego i unutar prilično specifične kulture te stila igre. A prvi koji se ističe s obje stvari je Niklas Süle.

Još je tijekom prethodne sezone, kada je s 21 godinom bio jedan od ključnih igrača Hoffenheima – momčadi koja je završila na četvrtom mjestu Bundeslige i tako ostvarila povijesni uspjeh – pokazao koliki mu je potencijal. Samo su braniči koji nastupaju za Bayern, BVB i PSG prošle sezone imali više preciznih dodavanja od Sülea, koji je na račun svojih sposobnosti već odigrao dvije utakmice za seniorsku reprezentaciju, a bio je iznimno važan igrač olimpijske njemačke momčadi, koja je tek nakon jedanaesteraca izgubila finale protiv Neymarova Brazila.

Skoro da nema dvojbe, to je savršen igrač za savršeni sustav. Branič koji zbog visine (195 cm) daje dodatnu sigurnost u zraku, dodatne taktičke mogućnosti igre s tri igrača u zadnjoj liniji (što je često radio Guardiola) te još jednu vrlo pouzdanu opciju u procesu iznošenja lopte u prvoj ili drugoj fazi distribucije. Ako se nastavi razvijati te se uspe za stepenicu ili dvije, morao bi biti jedan od top 5 centralnih braniča narednog nogometnog desetljeća. Dobiti takvog igrača za 20-ak milijuna eura čini se kao čista premija.

Tolisso je bio meta gotovo svih velikih europskih klubova. Liverpool i Chelsea, ako je vjerovati medijima, bili su jako nesretni što nije potpisao za njih. Riječ je o 22-godišnjem mladiću koji je dosad nastupao za Lyon, a Bayern je koštao 40 milijuna eura, što je rekordna odšteta za bavarski klub (iako je zapravo najskuplja akvizicija Renato Sanches, čiji transfer uz premije može otići do 75 milijuna eura). Na Francuzu je posebno inzistirao sam Ancelotti, koji ga je uočio dok je još bio trener PSG-a. Uprava je odlučila vjerovati treneru te dovela igrača koji bi trebao preuzeti dio odgovornosti koje je imao Xabi Alonso, iako je prilično drugačiji igrač od Španjolca.

Bundesliga ostaje Bayernovo igralište, a Liga prvaka nije daleko. Bayern ima sve što mu treba. I to prije nego što je prijelazni rok i počeo

Baš kao i Süle, čini se kao savršeni igrač za savršeni sustav. Tolisso nema Alonsovu preciznost, smirenost ili kvalitetu dodavanja. Nije ono što se popularnim nogometnim rječnikom zove holder, nego je puno prije box-to-box veznjak, sposoban pokrivati veliki komad terena te biti jako opasan pred samim golom. Nije niti loš dodavač lopte, iako više riskira kod proigravanja suigrača. Prilično je nalik na Artura Vidala u mladim danima, samo s boljim živcima. Uostalom, prošle je sezone za Lyon, igrajući u 46 utakmica postigao čak 13 golova, što je iznimno mnogo za igrača iz centralnog dijela vezne linije.

Tolisso je i dalje ne sasvim izbrušeni dijamant ogromnog potencijala u svim fazama igre. Takav je, uostalom, bio i Thiago kada je došao u Munchen. Treba raditi na mirnoći, igri u obrani te sigurnosti predaje lopte. Taktički dio igre je područje u kojem bi morao dosta napredovati da bi postao vrhunski igrač. Je li sposoban napraviti takav iskorak, tek će se vidjeti.

Druga dvojica, Serge Gnabry i Sebastian Rudy, drugačija su priča. Gnabry će biti posuđen Hoffenheimu, kako bi Bayern održao dobre odnose s klubom kojem je oteo dva ponajbolja igrača, kako to već u Njemačkoj Bayern čini. Rudy je doveden kao svojevrsna Katica za sve, igrač koji će biti na raspolaganju kada bude trebalo uskočiti ili odmoriti kojeg prvotimca. Imati povremenog njemačkog reprezentativca za takvu ulogu pravi je luksuz. A kad ga dovedete bez odštete, onda je to premija.

Kako će Bayern izgledati?

Bayern je još jednom odradio sjajan prijelazni rok. Iskorištava sve pogodnosti Bundeslige te ustrojstva njemačkog nogometa kako bi njegov novac više vrijedio. Kontinuirano je odnos potrošenog na tržištu i kvalitete igrača nešto što ide u njegovu korist. Istina, relativno jednostavno otima najbolje igrače najvećem rivalu, ali to je jednostavno način na koji funkcionira Bundesliga te dobar dio razloga zašto je i reprezentacija toliko uspješna.

Što se same momčadi tiče, ona je gotovo pa potpuno definirana. Baš kao što svaki trener voli, gotovo i prije nego li je prijelazni rok počeo. Odlasci Lahma i Alonsa tako ne bi smjeli biti (pre)veliki problem.

Sljedeće će sezone na desnom beku Lahma zamijeniti Joshua Kimmich, koji se toj poziciji priučio kroz njemačku reprezentaciju. Nije idealno rješenje, ali mogao bi funkcionirati vrlo dobro, pogotovo uz tri braniča u zadnjoj liniji. S obzirom da je desni bek trenutačno deficitarna pozicija u nogometu, imati nekog s Kimmichovim sposobnostima nikako nije slabost pozicije. Ako nastavi napredovati, mladi bi Joshua mogao postati klasni igrač, kakav je i njegov prethodnik bio.

Süleovim dolaskom bi se Javi Martinez mogao vratiti na mjesto zadnjeg veznog (poziciju koju je igrao kada je bio u Bilbau), a Bayern bi mogao dobar dio godine igrati i u formaciji 3-4-3. Dodatno, Tolissoa će se  polako integrirati u momčad, a Rudy će također uskočiti u veznu liniju kada bude potrebno. Thiago i Arturo Vidal su i dalje u momčadi, kao garancija najviše kvalitete. Tu je i Renato Sanches, prošlog ljeta jedan od najtraženijih igrača koji će dobiti novu priliku ukoliko ne bude prodan.

Najveći bi problem mogao biti potencijalni odlazak Douglasa Coste, koji je sve bliže Juventusu, a nezadovoljan je minutažom. Time bi Bayern na krilnim pozicijama ostao prilično ovisan o Francku Riberyju i Arjenu Robbenu, koji su sve, samo ne u cvijetu mladosti. Očekuje se, doduše, da se na vrhunsku razinu vrati i Thomas Müller, koji bi konačno trebao dobiti toliko potrebno slobodno ljeto. Tu je i Kingsley Coman, kojeg je Bayern otkupio od Juventusa, a koji je bio odličan u posljednjoj Pepovoj sezoni. No, ako ode Costa, nije isključeno da Bayern dovede još jednog ekstra kvalitetnog individualca. Takvih na krilnim pozicijama ima. Robert Lewandowski će nastaviti biti Lewa i trpati kao i dosad. To sigurno neće biti problem.

Imaju li onda ostali šanse?

Ako kojim slučajem Pierre-Emerick Aubameyang ostane u BVB-u, a Marco Reus ne bude imao problema s ozljedama, onda bi Borussia mogla biti konkurenta. Ali ne zato jer bi Bayern pao, nego zato jer bi i oni sami postali nevjerojatno kvalitetna momčad. No, šanse da se te dvije stvari dogode doista su minimalne.

Bayern i dalje jedini ima dovoljno kvalitete i horizontalno (dubina kadra) i vertikalno (klasa igrača) da bi mogao računati na 85 ili više bodova. Niti jedna druga momčad to dosad nije postigla i potpuno je jasno zašto je tome tako. BVB bi mogao napraviti nešto slično kada ne bi igrao Ligu prvaka, ali uz toliko opterećenje šanse su slabe. Ostali jednostavno nisu na istoj razini kvalitete.

Što se tiče Lige prvaka, u kojoj Bayernu već četiri sezone izmiče naslov, čini se kako klub nema što drugo raditi nego čekati. Bayern nije klub koji će dovesti Neymara ili Garetha Balea, to nije dio njegova poslovnog modela. Za razliku od svih drugih klubova koji ciljaju na europski tron, Bayern neće na igrača potrošiti 100 milijuna eura. Ove je sezone jedan gol (ili jednu sudačku odluku) bio udaljen od toga da eliminira Real Madrid, kasnijeg pobjednika. Upravo je Bayern bio najbliže da ga spriječi u osvajanju dvostruke krune. Bliže od toga se niti ne može biti.

Sljedeće godine u klubu nastavljaju s procesom izgradnje nove momčadi, koja je započeta još s Guardiolom. Imaju vjerojatno najbolju liniju centralnih braniča u Europi, ponajboljeg lijevog beka, dominantni vezni red i jednog od najboljih egzekutora. Doveli su mlade igrače koji se karakteristikama i mentalitetom uklapaju u momčad te se čini kako je upravo u izgradnji novi Super-Bayern. To su redom Süle, Kimmich, Renato Sanches, Tolisso, Coman. Ako sve bude išlo po planu, period dominacije ne samo da neće biti prekinut, nego bi mogao postati i izraženiji.

Ukratko, Bundesliga ostaje Bayernovo igralište, a Liga prvaka nije daleko. Bayern ima sve što mu treba. I to prije nego što je prijelazni rok i počeo.

Ne propusti top članke