Nesalomljivi Luka Žorić

Cibona je užasna. Kakva bi tek bila da nema veteranskog centra koji ide prema tituli MVP-ja?

Zadnja izmjena: veljača 1, 2018 Srdjan Ilic/PIXSELL

Cibona igra još jednu otužnu sezonu. Nalazi se pri dnu ABA Lige; doduše, prilično daleko od opasnosti od ispadanja. Rijetka svijetla – ali izrazito svijetla – točka u njenoj momčadi je Luka Žorić.

Zadarski centar doveden je u Cibonu prije godinu dana da se malo ublaži naprasni odlazak Ante Tonija Žižića. Nitko nije očekivao da će Žorić nastaviti tamo gdje mu je prethodnik stao. Došao je u veteranskim godinama (33), k tomu su slabašne izvedbe u Cedeviti i Sevilli sugerirale da je postao tek sjena starog sebe. No, Žorić je odlučio dokazati svima da je to bila samo prolazna epizoda. Nije mu trebalo previše vremena za prilagodbu – odmah je postao prva opcija u napadu i vodio Cibonu sve do majstorice finala hrvatske lige u kojoj je Cibona tek nakon žestoke borbe poklekla protiv Cedevite. Svojim igrama izborio je i povratak u reprezentaciju, gdje je pružio toplo-hladne predstave, ali treba istaći da je jedan od rijetkih koji se nije preplašio nokaut-susreta s Rusijom.

Danas je Žorić uvjerljivo vodeći u MVP poretku ABA Lige i drži Cibonu glavom iznad vode.

On je jedan od zadarskih talenata koji su nekako promakli Zadru. Svoje prve košarkaške godine proveo je u Boriku Puntamici, manjem gradskom klubu. Ondje su ga prvi zapazili Cibonin skauti te ga kao 17-godišnjaka doveli u Zagreb. Iduće četiri godine bile su vrlo teške – Cibona ga je prvo slala na posudbu, pa ga se odrekla, pa ga opet vratila, pa ga poslala na novu posudbu, i na koncu opet odbacila. Uglavnom, Draženovog doma jedva da je vidio, sezone je provodio u Zaboku, Karlovcu, Dubravi, Dubrovniku i njemačkom Braunschweigu, gdje se prvi put okušao u inozemstvu, neuspješno.

U ljeto 2005. činilo se da mu se konačno osmjehnula sreća. Potpisao je za slovensku Olimpiju, koja je tada bila respektabilni euroligaš. Ali sudbina se odlučila s njim grubo našaliti. Nije dugo trebalo da ga i Ljubljančani pošalju na posudbu, ovaj put u Postojnsku jamu. Takav rasplet mu se, naravno, nije svidio, stoga završava sezonu ponovo u Dubrovniku, a potom prelazi u Šibenku. Ondje je odigrao vrlo dobro, zato Cibona odlučuje priznati grešku pa ga još jednom vraća u svoje redove. Premda je ovog puta dobio priliku, čak i u Euroligi, minutaža je bila vrlo mala i nije trebalo dugo da se ponovo rastanu.

Jednostavno, on i Cibona bili su krivi spoj.

Drugi rođendan

Završio je na ljeto 2008. u Zagrebu, koji ga je po već uhodanoj shemi smjesta poslao na posudbu u Zabok. Bili su to teški udarci za samopouzdanje ovog centra. Navršio je 24, bližio se zenit njegove fizičke moći, ali karijera je uporno stagnirala. Nakon svakog koraka naprijed uslijedio bi korak natrag i činilo se da od njega nikada neće biti nešto više od centra za A-1 ligu.

Dok mnogima takva situacija ubije vjeru u sebe i volju za radom, Žoriću nije bilo ni na kraj pameti da odustane. Sve tegobe shvatio je kao kušnju i radio krvavo na sebi, što se konačno i isplatilo – dominirao je nad konkurencijom u hrvatskom prvenstvu. Kad su u Zagrebu čuli da njihov igrač trga obruče u Bedekovčini, brže-bolje su ga pozvali natrag u Trnsko. Taj dan se može nazvati Žorićevim drugim rođendanom.

U Zagrebu ga je dočekao Ante Tomić, strahovito talentirani dubrovački centar koji je taman počeo pružati najbolje izvedbe. Žorić je trebao biti njegova zamjena, ali je bio toliko dobar da ih je trener počeo gurati zajedno u petorci. Činilo se da Zagreb igra staromodnu košarku, ali Žorićeva konkretnost dobro se slagala s Tomićevom finoćom i uskoro su postali Twin Towers od kojih je strahovala regija.

Cibona ne ide nikamo, ali Žorić ide po još jedan naslov MVP-ja ABA Lige

Tomić je bio MVP ABA lige 2009. i u siječnju sljedeće godine napunio klupsku blagajnu transferom u Real Madrid. Pojavile su se bojazni da će to značiti kraj Zagrebovih dobrih igara, ali dogodilo se upravo suprotno. Žoriću se otvorilo još više prostora i izgledao je kao pušten s lanca, što se vidjelo odmah u veljači. Lucidna dodavanja Damira Mulaomerovića mehanizirano je pretvarao u poene i odveo Zagreb do Kupa Krešimira Ćosića preko Cibone. Nakon podizanja trofeja narugao se bivšem klubu, zahvalivši struci što je prepoznala potencijal u njemu.

Zagreb je tako započeo malu nisku trofeja – sljedeće sezone obranjen je kup, ali i po prvi put u povijesti osvojeno hrvatsko prvenstvo. Final Four ABA lige za dlaku je pobjegao, ali MVP titula završila je Žorinim rukama – s 19,4 poena i 8,2 skokova u prosjeku nije mu mogla izmaknuti.

Zagreb je ušao u Euroligu, no u elitno natjecanje morao je bez najboljeg igrača – Žorića je upecala Unicaja. U španjolskom klubu odigrao je dojmljive dvije sezone, savršeno odrađujući svoje zadatke. Niz dobrih utakmica presjekla bi poneka briljantna. Najupečatljivija je definitivno ona protiv Real Madrida u sklopu Eurolige. Žorić se namjerio na svog bivšeg suigrača Tomića i naprosto ga uništio – za 32 minute na parketu ubacio je isto toliko poena, pridodao i 10 skokova, ali feštu je pokvario Nikola Mirotić, koji je u dramatičnoj završnici ubacio koš za pobjedu.

Motivacija koja ne jenjava

Takve izvedbe nisu mogle proći nezapaženo i došao je poziv kakav malo koji igrač zasluži. Veliki Željko Obradović stigao je u Fenerbahçe u ljeto 2013. i krenuo u novi projekt. Jedno od prvih must-have imena bio je Žorić, koji je imao još godinu dana ugovora s Unicajom.

Fener šalje ponudu od 650.000 eura, Španjolci glatko odbijaju jer je otkupna klauzula iznosila milijun i pol. Turci šalju podebljanu ponudu od 800.000 eura, ali u Unicaji se i dalje nećkaju. Žoriću je to cjenkanje prekipjelo i frajer dodaje vlastitih 100.000 eura da se može pridružiti Željkovoj novoj dinastiji. Tim zapanjujućim potezom pokazao je da je jedan od rijetkih sportaša kojima je izazov bitniji od novca. Za opis njegovih igara u Feneru dovoljno je citirati Obradovićev odgovor kad su ga na turniru u Zadru novinari pitali kojeg bi od hrvatskih košarkaša najradije imao u momčadi: „Već ga imam.“

Žorić je klasični primjerak modernog centra – lagan, brz i skočan, strašno snalažljiv oko obruča, majstor u pick & roll igri. Doduše, ne šutira trice, ali je vrlo ubojit s poludistance. Što je najvažnije, beskompromisno je agresivan prema obruču, iznuđuje gomilu prekršaja koje s bekovskom preciznošću pretvara u poene s crte.

On nije jedan od onih centara koji će se zadovoljiti otvaranjem prostora bekovima i čekanjem lopte na ziceru ili vrebanjem na napadačkom skoku. Najbolje sezone u karijeri odigrao je kad je bio prva napadačka opcija momčadi. Kada zna da će dobiti desetak lopti na korištenje, postoci šuta redovito su vrlo visoki. Ali u slučaju da je bio u statusu rezerve u momčadi koja se previše oslanja na vanjske igrače, kao što je bilo u Cedeviti, Žorićeva razina igre drastično pada. Spoznaja da će dobiti tek tri-četiri lopte stvarala je preveliki pritisak, zato nikako nije mogao uhvatiti formu pa se ponekad činilo da ne može pogoditi ni bunar.

To je vjerojatno bio pravi razlog njegovih slabijih igara, a ne godine. Iako je debelo zagazio u četvrto desetljeće, na njegovoj motorici se to jedva da primijetiti, tek ponekad u završnicama susreta, što je i logično budući da igra preko 30 minuta. U obrani ima problema s težim centrima, ali tako je bilo tijekom cijele karijere. Rijetko se dogodi da takvima na drugoj strani parketa ne nanese veću štetu – kao, primjerice, snagatoru Michaelu Oju iz FMP-a (216 cm, 138 kg mišića), kojemu je prošlog tjedna utrpao 31 poen.

Njegova želja za dokazivanjem zbilja oduševljava. Kada je lani u siječnju potpisao, pristao je da mu ne bude ništa isplaćeno sve do ljeta. Napravio je takav ustupak klubu koji ga je tri puta odbacio, još jedan u nizu dokaza o nesalomljivoj volji i snazi njegove motivacije koja godinama ne jenjava.

Cibona ne ide nikamo, ali Žorić ide po još jedan naslov MVP-ja ABA Lige. I čini se da ne misli tako skoro stati s vrhunskim izvedbama. Kad je već protratio prve sezone karijere po posudbama na svim stranama svijeta, zašto ih sada ne bi nadoknadio? Žorić i dalje uživa u igri i užitak ga je gledati.