Nakon što je Virgil van Dijk zabio drugi gol za Liverpool, gol koji je značio da Bayern mora dati barem još dva kako bi prošao dalje, očekivana reakcija Bayernovih igrača bi bila da krenu naprijed. Igraju doma i imaju publiku iza leđa, upali su u zaostatak u kup-sustavu natjecanja koji više ne nudi popravni ispit, vremena lagano nestaje i u takvim bi uvjetima instinktivna reakcija igrača trebala biti da pokažu snagu i pokušaju čim prije okrenuti stvari na svoju stranu u zadnjih 20-ak minuta utakmice da bi izbjegli ispadanje. Uostalom, sve kalkulacije su u tom trenutku pale u vodu i više stvarno nisu imali što izgubiti.
Dogodilo se nešto sasvim drugačije.
Bayern je već pri izvođenju lopte s centra izgubio posjed i idući put je prešao centar tek za tri i pol minute igre. U tom vremenu – neposredno nakon gola koji mu je pružio osjetnu prednost – Liverpool je izveo dva kornera i imao još tri dodavanja u Bayernov kazneni prostor. Dakle, kad je trebalo pokazati najveću dozu karaktera, Bayern se povukao i dopustio Liverpoolu da dominira. I u tom je trenutku sve što trebate znati o utakmici sažeto u tu jednu reakciju i te tri i pol minute. Iako je imao rezultatsku prednost kojeg se isplatilo čuvati, Liverpool je izašao naprijed i pokušao ostvariti kontinuirani pritisak iz kojeg će zabiti i treći gol. S druge strane, Bayern je reagirao mlitavo i dekoncentrirano.
Bayern nije imao opcija za ugroziti Liverpoolov gol. Momčadi nedostaje sistemskih rješenja i zato je bila toliko ranjiva na Kloppov plan igre
“Bayern je uvijek imao izvanredno jake momčadi s odličnim igračima, ali mi smo ih držali daleko od našeg gola koliko je god to bilo moguće”, izjavio je Jürgen Klopp nakon utakmice. “Nismo imali puno teških situacija oko našeg kaznenog prostora i to je jako dobar znak.“
Te činjenice su vjerojatno bili svjesni i Bayernovi igrači, zato su reagirali tako mlako nakon što je Van Dijk zabio drugi gol. Naprosto su morali znati da kroz cijelu utakmicu nisu bili zapravo opasni po Liverpoolov gol, da do te točke utakmice nisu imali nijedan udarac u okvir gola ni udarac unutar kaznenog prostora i da je jako mala šansa da u zadnjih 20 minuta zabiju dva gola.
Kloppov plan bez pravog odgovora
Liverpool je izašao u svojih klasičnih 4-3-3, s jasnom namjerom da napravi pritisak na Bayernov vezni red. Zanimljivo, Klopp se ovaj put nije odlučio za visoki izlazak prema Bayernovim stoperima, nego je čekao da zatvori zamku u sredini terena puštajući zadnju liniju da nesmetano kruži loptom i održava lažni dojam kako kontrolira utakmicu. Posljedica takvog pasivnijeg pristupa je činjenica da je Bayern imao 12,4 dodavanja na jednu defenzivnu akciju Liverpoola, a ta brojka kod Redsa u Premier ligi rijetko prelazi osam dodavanja.
Međutim, to je sve bilo dio plana.
Fabinho čeka da James Rodríguez primi loptu okrenut leđima i pritiskom ga tjera duboko u svoju polovicu terena, a Mohamed Salah se pozicionira tako da ga onemogući da vrati loptu Matsu Hummelsu. James pod pritiskom odigrava prema Thiagu Alcântari i Liverpool s trojicom igrača oko njega zatvara kavez te prekida Bayernov napad.
Bayernova zadnja linija je napravila 220 točnih dodavanja, gotovo polovicu od 467 cijele momčadi. Međutim, s obzirom da je sredina terena bila zagušena, Bayern je u 105 posjeda koliko je imao samo 51 put uspio prijeći loptom na suparničku polovicu. Jednostavno nije bilo ideje u igri, a to odlično opisuje podatak da je Bayern u cijeloj utakmici napravio samo tri ključna dodavanja kojima je došao do udarca — i ta su uputili Niklas Süle, Javi Martínez te Kingsley Coman, koji je ušao s klupe. Niko Kovač nije dobio ama baš ništa od Jamesa, Thiaga ili Francka Ribéryja, koji bi trebali biti nositelji kreacije i slomiti Kloppov pritisak u sredini terena. S druge strane, Van Dijk i Joël Matip stavili su u džep Roberta Lewandowskog koji je dobio samo osam od 27 duela u koje je ušao i to je bio kraj priče.
Kontrolom Lewandowskog Kloppovi su stoperi onemogućili Bayernu da preskače igru dugim loptama na njega, a Fabinho, Georginio Wijnaldum i James Milner pomeli su kreativni dio veznog reda i Bayern nije imao opcija za ugroziti Liverpoolov gol. To je bilo to, tu je završila utakmica. Veći dio utakmice su domaći igrači bili potpuno bezopasni i onda je ona depresivna reakcija poslije gola Van Dijka možda i sasvim logična.
Međutim, ta reakcija bez obzira na sve govori puno toga i u njoj se vide gotovo svi problemi ovog Bayerna.
U tom je kontekstu simbolična promjena koju je Niko Kovač povukao kad je izvadio Jamesa i stavio Renata Sanchesa. Kombinacija Jamesa i Thiaga traži drugačiji sustav igre, traži puno više pozicijske igre i fluidnosti u posjedu, sistemskih rješenja koje Bayern sada nema i zato je bio toliko ranjiv na Kloppov plan igre. Ništa to ne pokazuje više od te Kovačeve reakcije kad je zamijenio finog tehničara koji je trebao povezati redove s energetskom bombom koja je trebala podignuti ritam momčadi kako bi došla bliže onome što on želi igrati, kako se ne bi povlačila pred problemom. Stoji činjenica da je ovo momčad koju je Kovač dobio bez da ju je selektirao i da je manji dio krivice na njemu, ali u trenutnom rasporedu snaga Bayern naprosto nije imao šanse protiv Liverpoola.
