Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Bayern u padu

Domaći poraz od BVB-a u njemačkom kupu ogolio je probleme Bavaraca

Zadnja izmjena: 27. travnja 2017. Profimedia

„Kada očarate ljude“, kaže marketinški guru Guy Kawasaki, „vaš cilj nije zaraditi novac od njih, nego ih ispuniti trajnim zadovoljstvom“. To je otprilike filozofska odrednica po kojoj se ravna njemački nogomet, koji nas je davno očarao – što uređenjem po mjeri navijača, što orijentacijom na proizvodnju mladih i potentnih igrača, što istinski napadačkim nogometom i taktičkom avangardom. No, globalno gledano, njemački klupski nogomet marketinški zaostaje za engleskim, tako da zarađuje mnogo manje novca i privlači mnogo manje publike.

Šteta, jer za sve one koji su gledali fantastičnu utakmicu polufinala DFB Pokala u Münchenu nije ostalo puno mjesta za nezadovoljstvo.

Bilo bi pretjerano reći da Bayern ima ozbiljne probleme, ali svakako je riječ o značajnom padu. Borussia Dortmund je pobijedila u gostima rezultatom 3:2 i otkrila puno više problema nego što smo navikli gledati kod Bavaraca. Uostalom, ovo je bila peta utakmica bez pobjede, niz kakav Bayern ne pamti od travnja 1995. i kakav bi inače u većini drugih sredina zvonio na uzbunu. Ispali su iz kupa u polufinalu, izbacio ih je Real Madrid iz Lige prvaka, a u prvenstvu imaju komotnih osam bodova prednosti pred drugoplasiranim RB Leipzigom.

Ako usporedimo ovu sezonu s erom Pepa Guardiole, očito je kako Carlo Ancelotti ima male probleme u održavanju razine momčadi. U protekle tri sezone, Pep je uvodio Bayern u polufinale Lige prvaka sva tri puta, osvojio je dva Kupa, a prvenstvo je matematički osiguravao debelo prije Uskrsa. Don Carlo neće ponoviti kiks kakav je napravio u Francuskoj, gdje je na PSG-ovoj klupi izgubio prvenstvo od Montpelliera, ali mora razmisliti o nekim stvarima.

Genijalni Dembele

Za početak, bilo bi sasvim pošteno reći kako je Bayern imao sasvim dovoljno šansi da ubije utakmicu. Imao je prednost od 2:1 i terensku inicijativu iz koje je zaredalo nekoliko šansi koje Robert Lewandowski i Arjen Robben inače iskoriste zatvorenih očiju. Ovaj put nisu i stigla je kazna u vidu fantastičnog, zbilja genijalnog Ousmanea Dembéléa.

Dembélé igra centralno i spušta se po desnom half-spaceu sve do centra kako bi primio loptu. Pierre-Emerick Aubameyang drži stopere, a Erik Durm na krilu okupira pažnju Davida Alabe. Pošto je dotad Bayern više puta iskusio moć koju Dembélé ima u driblingu, na njegov prodor reagiraju tri igrača: Thiago Alcântara koji ga je trebao ranije preuzeti, Arturo Vidal koji zonski brani prostor ispred obrane, a „zamku“ im pomaže zatvoriti i Franck Ribéry.

Nevjerojatan je napredak koji Dembélé prikazuje u čitanju igre i donošenju ispravnih odluka u odnosu na početak sezone. Dok bi prije bez ikakvih problema krenuo u dribling protiv trojice i vrlo vjerojatno izgubio posjed, ovaj put racionalno iskorištava ono što mu obrana pruža. Kao relej preko kojeg će prenijeti loptu u zadnju četvrtinu terena koristi beka kojeg je samog ostavio Ribéry. Međutim, on i dalje nastavlja akciju.

Kako Alaba pazi na Durma, a Jérôme Boateng na Aubameyanga, Dembélé koristi što mu obrana pruža. Prvo nastavlja trk i oslobađa se čuvara zato što je Vidal orijentiran na lov za loptom, te zato  što su se Thiago i Ribéry isključili čim zamka nije uspjela i čim je lopta otišla na beka. Xabi Alonso ne preuzima i Dembélé napada kanal između stopera i beka. Na to kretanje mora reagirati Boateng, Aubameyang se oslobađa prema drugoj stativi i Dembélé mu servira zicer na koji se može samo nakloniti.

Sjajna akcija Dembéléa, koji uz nevjerojatnu brzinu i dribling pokazuje i sve bolje čitanje igre. Time uzima ono što mu pruža obrana, olakšava si stvaranje viška, ali imponira lakoća kojom sve to radi. Zapravo, pomalo podsjeća na ono kako to radi Leo Messi, kad se nogomet čini najjednostavnijom stvari na svijetu. Pa iako Dembélé ima potencijal za buduću Zlatnu loptu, kroz ovu akciju ogoljeni su problemi koji muče Bayern.

Izgubljeni identitet

Zapravo, jasno je kako je Bayern u smjeni generacija. Xabi Alonso i Philipp Lahm već su najavili svoje umirovljenje na kraju sezone. Problem za Ancelottija je što su njih dvojica zbilja standardni i ključni igrači momčadi, bez kojih teško sastavlja ekipu. A da stvar bude smješnija, njihove zamjene padaju na jedno ime. Naime, Joshua Kimmich je drugi najbolji desni bek i drugi najbolji zadnji vezni kojeg Bayern ima.

Stari su i krilni igrači, iako još čvrsto drže startne pozicije. Tako su među 11 igrača s najviše odigranih minuta i Alonso i Lahm i Robben i Ribéry, kao četiri najstarija igrača u momčadi. Za usporedbu, Kingsley Coman, Renato Sanches i Fabian Benko su zajedno skupili više od tisuću minuta manje nego Lahm. I to je ozbiljan problem. Uostalom, to se posredno vidi na primjeru gola koji je zabio Aubameyang na asistenciju Dembéléa.

Planiranje kojeg koraka unaprijed bi značilo da identitet presinga ostaje i da više minuta dobiju oni koji su planirani kao nositelji momčadi u bliskoj budućnosti

Dugo je vremena Bayernov zaštitni znak bio presing. Jupp Heynckes je presing koristio kako bi inicirao brze kontranapade po krilima, a Pep Guardiola kako bi što prije došao do posjeda po izgubljenoj lopti i stabilizirao igru. Dakle, krajnji cilj egzekucije je bio drugačiji; ali kad gledamo presing kao zaseban element igre, on je bio ključni faktor za oba trenera i oslanjali su se na njega kroz čitavu utakmicu. Toliko da je identitet momčadi bio presing i sinkroniziranost linija.

Ancelotti ne može računati na takav intenzitet iz dva razloga.

Za početak, stvar je izbora. Naime, Ancelotti preferira braniti se u zonskom bloku na svojoj polovici. A onda, postoji i druga stvar na koju teško može utjecati.  To je čista biologija koju ne može izbjeći. Uz Robbena i  Ribéryja na krilima te Xabija na zadnjem veznom koji zajedno imaju točno 102 godine na leđima, teško je očekivati da će momčad imati intenzitet kroz cijelu utakmicu i da će presing biti uspješan. Oni osjetno padaju pred kraj utakmice i to je problem u susretima ravnopravnih suparnika. Time pada kompaktnost i gubi se identitet koji je godinama određivao momčad.

A kad se identitet počne gubiti, dodatni problem nastaje jer pojedini igrači strše iz cjeline. Primjer je Vidal, koji kod gola radi ispravnu stvar i ide zatvarati drugu zamku na lopti – ovaj put uz aut liniju, gdje je još lakše oduzeti loptu s obzirom na to da suparnik ne može desno. Međutim, niti mu pomaže Ribéry, koji mora doći zatvoriti svog čovjeka, niti mu iza leđa Xabi Alonso čuva zonu u kojoj Dembélé radi višak.

Korak unaprijed

Dojam je da je Bayern pod Ancelottijem barem za oktavu niže nego godinama ranije.

Ne radi se o ispadanju protiv Real Madrida, što je sasvim u redu rezultat protiv vrhunskog suparnika, niti o porazu protiv BVB-a, koji je isto tako normalna stvar. Radi se o tome da ovaj Bayern dokazano ima kvalitetu za igrati mnogo uvjerljivije.

U redu, Robben i Ribéry su stari, a Xabi i Lahm još mjesec dana od penzije. Međutim, nije normalno platiti 35 milijuna eura za Renata i dati mu niti 800 minuta kroz čitavu sezonu. Coman koji glasi za jednog od najvećih potencijala na poziciji krila odigrao je tek 900 minuta, što je zanemarivo u usporedbi s 2.500 od prošle godine. Isto tako, jasan je pad nekoliko igrača. David Alaba više nije najbolji lijevi bek na svijetu, Thomas Müller je jako pao u formi i ne može naći svoju poziciju, dok je obrana, po imenima najjača na svijetu, sve sklonija kiksevima.

Daleko je situacija u Münchenu od alarmantne, ali FC Hollywood više nije toliko nedodirljiv. Ono što Bayern drži na vrhu je iznimno precizno planiranje, u kojem se uvijek zna korak ili dva unaprijed. Time se drži korak s europskom konkurencijom, koja troši prilično više novaca za jednak ili slabiji rezultat. Međutim, planiranje kojeg koraka unaprijed bi značilo da identitet presinga ostaje i da dio minuta koje troše oni čija je karijera blizu kraja dobiju ovi koji su planirani kao nositelji momčadi u bliskoj budućnosti. Bližoj nego što mislite.

I, za razliku od dva poraza protiv dobrih suparnika ili pet utakmica u nizu bez pobjede, to je pravi razlog za zabrinutost u Münchenu.

Ne propusti top članke