U trenutku kada je Tudor donio odluku da Nejašmić nije ono što traži od svog veznjaka i nakon što je prednost dao mladom Jakovu Blagaiću te Hamzi Barryju kojem je isticao ugovor, Transfermarkt je igrača procjenjivao na dva milijuna eura. Kod Burića je propustio samo dvije utakmice zbog ozljede, a u ostalih 17 je počeo u prvoj postavi, dok je kod Siniše Oreščanina u početnoj jedanaestorici igrao u svim prvenstvenim utakmicama osim u jednoj kada je ušao s klupe.

Zbrojimo li Oreščaninovu proljetnu sezonu i Burićevu jesensku, Hajduk je ostvario drugi najveći broj bodova, a Nejašmić je bio najbolji veznjak lige po InStat Indexu. U tom je razdoblju u cijeloj Europi samo Jorginho imao veći broj dodavanja po minuti posjeda vlastite momčadi, što jako dobro pokazuje koliko je ubrzavao igru vlastite momčadi i koliko je dobar dodavač lopte. U HNL-u, pogotovo nakon što je Nikola Moro otišao u Rusiju, nije bilo boljeg.

Nejašmićevo je buđenje počelo Bjeličinom spoznajom da je u njemu dobio igrača koji može organizirati igru na Osijekov način

Uostalom, u trenutku kada je Tudor preuzeo Hajduk, Nejašmić je bio standardni U21 reprezentativac u selekciji koju je čekalo Europsko prvenstvo i samo na račun toga je imao solidnu poziciju na tržištu.

To što ga Tudor nije vidio kao nositelja bila je legitimna trenerska odluka. Možda mu nije trebao metronom, možda je želio okomitijeg igrača, možda mu se Nejašmić samo nije sviđao iz raznih razloga. Sve je to legitimno, ali Hajduk ga je onda trebao prodati još na zimu kada su Mario Stanić i Ivan Kepčija preuzeli sportsku politiku jer je Nejašmić imao maksimalnu vrijednost koja se mogla unovčiti. Ovako je šest mjeseci neigranja učinilo svoje i odšteta koju je Hajduk mogao dobiti se osjetno srozala.

Rizik koji to i nije

Čak i kada je nakon šest mjeseci hlađenja ulazio u igru, Nejašmić je izgledao kao igrač čije je samopouzdanje potpuno uništeno. Griješio je u osnovnim čitanjima igre, ispao je iz ritma jednostavnih dodavanja kojim bi podizao tempo igre i previše je razmišljao, a rijetko se uopće odlučivao na riskantnija proigravanja kojima bi stvarao višak i još rjeđe ih je pogađao. U toj fazi raspada više se nije radilo ni o Tudorovoj taktičkoj ideji ni o korištenju u krivoj ulozi, Nejašmić je i najjednostavnije stvari radio loše do te mjere da je u posjedu lopte od metronoma postao uteg. Nakon što je eskalirao slučaj s Mijom Caktašem kojemu je njegov otac bio agent, postalo je sasvim jasno da je Nejašmićeva epizoda u Hajduku gotova.

Ostalo je samo pitanje tko će uložiti u Nejašmića kako bi ga pokušao vratiti u stanje u kojem je na momčad imao učinak sličan onome koji ima Jorginho.

Nenad Bjelica je odlučio riskirati. Doduše, nije to bio neki poseban rizik. Suočen s padom vrijednosti prodajnog eksponata, Hajduk je pristao na to da Nejašmić ode na jednogodišnju posudbu s opcijom da NK Osijek aktivira otkupnu klauzulu i za milijun eura kupi igrača. U suštini, Osijek je dobio bivšeg U21 reprezentativca kojeg je, u najgorem slučaju, za godinu dana mogao vratiti odakle je došao i završiti priču. Početno ulaganje je bila jedna godišnja plaća, a potencijalni dobitak igrač za kojeg su u jednom trenutku dolazile ozbiljne ponude iz inozemstva.

Nejašmić je sada dvije godine stariji nego što je bio kada su te ponude dolazile i konačna cijena će biti manja jer se iz HNL-a prvenstveno prodaje potencijal, ali Bjelica je na putu da pogodi sa svojom investicijom, jer Nejašmić u Osijeku igra jako dobro.

Još je kod Burića dokazao da nije igrač samo za jedan stil nogometa. Prilagodio se novom treneru s drugačijom metodologijom rada, drugačijim zahtjevima u iznošenju lopte i građenju napada te je zadržao prilično razinu izvedbe. Međutim, Hajduk je u polusezoni koju je vodio Burić i dalje imao relativno visok postotak posjeda lopte: držao ju je u prosjeku 57,6 posto vremena, a prosječni posjed trajao je 14,3 sekunde. To je nešto niže nego što je bilo kod Oreščanina, ali i dalje debelo iznad prosjeka.

S Osijekom je drugačija situacija. Bjeličina momčad ima 50,4 posto posjeda lopte i po tome je šesta u ligi. Prosječno vrijeme posjeda lopte je 8,9 sekundi, a broj točnih dodavanja 304 po utakmici, što je za 50-ak dodavanja manje u odnosu na Istru ili za 20-ak dodavanja po utakmici više nego što radi Slaven Belupo, koji je u 17 odigranih utakmica osvojio 13 boda. U najkraćim mogućim crtama, Osijek nije momčad koja igra na posjed lopte i u kojoj će se Nejašmić prirodno snaći. Bjelica preferira direktan nogomet, napadi traju kratko i jako se oslanja na bočne pozicije. Uostalom, Osijek je protiv Dinama na Maksimiru imao samo 19 posto posjeda lopte. A za takav pristup vam ne treba centralni veznjak koji će igrati kao Jorginho.

Alati metronoma

Nejašmićeve najjače strane su otpornost na presing, dodavanja i građenje napada, a to u ovakvom Osijeku ne dolazi do potpunog izražaja. On ove sezone ima 29,1 točno dodavanje na utakmici, što je manje od polovice onoga što je imao dok je igrao u Hajduku za Burića i za Oreščanina. Manje je i od onoga što je imao igrajući za Tudora, kada je imao 42,2 dodavanja po utakmici. Međutim, ako želite iskorištavati bočne pozicije kao što to Bjelica želi, onda trebate nekoga tko može brzo povezati linije i prebaciti težište igre na drugu stranu.

Nejašmić tu naprosto briljira.

Igrajući za Osijek, Nejašmić koristi alate tipične za ‘metronoma’ koji su mu služili u stilu igre koji je oslonjen na visoki posjed — dobro se kreće bez lopte, skenira prostor oko sebe, inteligentno se otvara za dodavanje. Međutim, kada primi loptu, Nejašmić ne odigrava kratko i ne gradi napad sa suigračima iz vezne linije, nego prebacuje na drugu stranu. Upućuje 4,6 točnih dugih lopti iz 6,6 pokušaja po utakmici, što je učinak od 69,6 posto točnosti; to je najbolji rezultat na taj volumen u cijeloj ligi i glavni zalog zašto je četiri puta bio u SofaScoreovoj momčadi kola, a koliko je Nejašmić dobar u tom segmentu najbolje pokazuje usporedba s Lukom Modrićem, koji ove sezone u La Ligi ima 2,9 točnih dugih lopti po utakmici sa preciznošću od 73,4 posto.

Dobar je i u obrani. Ima 2,1 oduzetu i 1,7 presječenih lopti, a osvaja 6,3 duela po utakmici s 55 posto uspješnosti. Također, relativno često dolazi na udarac iz drugog plana: u 15 odigranih utakmica ima 17 udaraca po golu, od čega je 10 bilo izvan kaznenog prostora. Oba su ta segmenta bitna za Bjelicu, ali ono što Nejašmića čini standardnim u Osijeku, kao i veznjakom s najvećom minutažom je činjenica da može efikasno prebacivati loptu s jedne na drugu stranu.

Nejašmićevo je buđenje počelo Bjeličinom spoznajom da je u njemu dobio igrača koji može organizirati igru na Osijekov način — kroz preciznu i pravovremenu dugu loptu koja mijenja težište igre. Tu naprosto dominira HNL-om.

Nije bio neki posebno velik rizik, ali Bjelica je Nejašmićevim buđenjem došao vrlo blizu potencijalnog dobitka.