Najkraći sažetak uzvrata protiv Shkupija bio bi taj da je imperativ uspješno ispunjen. Bila je to utakmica u kojoj Čačićeva momčad ponovo nije izgledala niti blizu onoliko dominantno koliko bi trebala kad se u obzir uzme razlika u igračkoj klasi, utakmica u kojoj se Dinamo u jednom dijelu prvog poluvremena ponovo mučio sastaviti smislenu akciji kojom bi došao pred suparnički gol. Bila je to utakmica koja je ponovo nametnula neodgovorena pitanja selekcije kadra i taktičke pripremljenosti momčadi. Ali bila je to i utakmica u kojoj je Dinamo dobio. Kad povučemo crtu, pokazao je da zaista ima puno kvalitetniji kadar i europsko iskustvo. Igra nije bila idealna, ali imperativ je ispunjen i Dinamo ide dalje.

Međutim, ispunjenje jednog imperativa ne znači da je Čačić završio posao. Pobjedom protiv Shkupija osigurao je jesen u europskom natjecanjima, ali to samo otvara novi imperativ koji će trebati ispuniti. Dinamo cilja Ligu prvaka, a Europska liga je u tom rasporedu snaga zadovoljavajuća utješna nagrada. Konferencijska liga, koju je Čačićeva momčad izborila pobjedom u Skopju, nikad nije bila prihvatljiva opcija u planovima klupskog vodstva.

Dinamo je veći dio utakmice samo čekao. Lopta ne smije biti toliko spora, pristup mora biti agresivniji, a ideja kako stvarati višak mora biti preciznija

Na kraju krajeva, igrati barem Europsku ligu i jest realno postavljen cilj. Dinamo iza sebe ima odlične četiri europske sezone u kojima je skupio ogromni koeficijent i bit će nositelj u ždrijebu svih triju kvalifikacijskih faza. U praksi to znači da je objektivni favorit protiv svih suparnika koji će mu se naći na putu, jer će protiv svih imati kvalitetniji kadar i veće europsko iskustvo. Igrati Konferencijsku ligu u takvim uvjetima znači ispasti dvaput zaredom protiv slabijih suparnika, a to ulazi u sferu neuspjeha i Čačiću otvara novi imperativ.

“Hrvatski mediji najavili su Dinamo kao favorita, ali bili su u krivu”, prebacio je Čačić nakon utakmice krivicu za neuvjerljivu igru na medije, zaboravljajući da je i on sam prihvatio ulogu favorita. “Nismo se trebali tako postaviti protiv jednog prvaka. Nije bilo lako igrati protiv ovakve momčadi. Shkupi ima kvalitetu i u hrvatskoj se ligi sigurno ne bi borio za ostanak.”

Ozbiljan problem s lijevim bekom

Nije bilo lako igrati jer Dinamo još uvijek ima neodgovorena pitanja vezana uz selekciju kadra i taktičku pripremljenost, a najopasnije se odnosi na bočne pozicije. Stefan Ristovski je na desnom beku demonstrirao da je obrambeno neusporedivo stabilniji od Sadegha Moharramija i to ga betonira kao prvu opciju za sve ozbiljnije utakmice; Ristovskom se ne događaju pogreške kakve je Moharrami napravio kod prvog gola u Zagrebu, a tu svaka priča staje.

Shkupi je ponovo dokazao da Robert Ljubičić nije lijevi bek. Problem je u tome što mu se događaju iste pogreške. Ponovo je dvaput zaplivao na isti način na koji je pogriješio kod drugog gola u Zagrebu i ponovo je pustio igrača kraj sebe, ali Renaldo Cephas ovaj put u izlasku na Dominika Livakovića nije iskoristio poklon kakav bočni igrač ne smije dati. Svi problemi koje je Dinamo imao u fazi obrane došli su preko Ljubičića. Postavljanja u obrani bila su mu loša, nema osjećaj za držanje linije i sužavanje prostora, a doprinos napadu kroz centaršut jednostavno ne postoji. Ljubičić je dobar u izravnim duelima kada se nađe jedan-na-jedan sa suparnikom i tu može dobro parirati, ali dosta se muči s pokrivanjem dubine. Čovjek je navikao da za leđa ima nekoga tko će pokupiti loptu kad je suparnik gurne u for, a ovdje nema i zato ga krila pretrčavaju.

To je zapravo suština cijelog problema. Ljubičić je vezni igrač. Kad se sve posloži savršeno i kad on iz pozicije lijevog beka može ulaziti u sredinu kao dodatni vezni igrač, onda izgleda jako dobro jer se nalazi u ulozi koja je vrlo slična onoj na koju je navikao. Međutim, kad se nađe u ulozi klasičnog beka i treba raditi ono što je puno lošijim igračima automatizam stečen kroz tisuće treninga, onda je izgubljen i griješi.

Petar Bočkaj također griješi. Njegov nastup protiv Lokomotive bio je horor. Prema naprijed je konkretniji od Ljubičića, ima bolji centaršut i lakše prolazi pravocrtnim kretanjima, ali dok ne uhvati odgovarajuću razinu u obrani, Čačić zapravo nema izbora. Ne može u europskim utakmicama riskirati da mu se dogodi ono što se dogodilo protiv Lokomotive i nema jasno rješenje što napraviti. Ukratko, Dinamo ima ozbiljan problem s lijevim bekom i to nije lako riješiti.

Kako posložiti napad?

Drugo neodgovoreno pitanje je kako složiti napad. Bruno Petković, Josip Drmić, Luka Ivanušec, Martin Baturina i Mislav Oršić u suštini konkuriraju za tri pozicije. Na desnom krilu se rotiraju Luka Menalo i Dario Špikić koji razvlače teren, donose okomitost i spremni su raditi bez lopte jer im je jasno mjesto koje imaju u hijerarhiji. Petković, Drmić, Ivanušec i Oršić su na vrhu momčadske piramide, ali jedan od njih mora ostati izvan početne postave.

Kratkoročno to nije problem. Čačić ne može pogriješiti za koju god trojicu se odlučio; može to biti ili dobro ili odlično rješenje, jer riječ je o sjajnim igračima koji imaju toliko individualnih kvaliteta da će odraditi posao bez obzira na to koga Čačić poslao na teren. Na poziciji lijevog beka nema pravo rješenje, a ovdje ima četiri rješenja za tri pozicije. To je nevjerojatno bogatstvo, ali dugoročno može postati problem.

Ostavimo sada po strani ljudsku prirodu, želju svakog igrača da bude na terenu i destruktivnost koja može izaći iz nezadovoljstva minutažom. Poanta je da svaki od ovih igrača ima neku svoju kvalitetu. Drugačije se igra razvija ako je Oršić na lijevom krilu u odnosu na onda kad tu poziciju drži Ivanušec. Nije ista logika napada kada je Drmić centralni napadač i kada je to Petković. Različito se momčad ponaša kada je Petković desetka i kada u sredini igra Ivanušec.

Čačić mora prvo pronaći način na koji želi da mu momčad djeluje taktički, a onda mora posložiti ovu četvoricu tako da koristi njihove kvalitete unutar tog taktičkog okvira.

Tih kvaliteta ima dovoljno i vrlo je teško pogriješiti bez obzira na koga se trener odlučio. Ali da se iskoristi potencijal u napadu, igra u prve dvije faze mora biti jasnije definirana nego što je bila protiv Shkupija, protiv kojeg je Dinamo veći dio utakmice samo čekao. Lopta ne smije biti toliko spora, pristup cijele momčadi mora biti agresivniji, a ideja kako stvarati višak mora biti preciznija i bez toliko improvizacije.

Dinamo je prošao Shkupi. Momčad ima vrhunsku individualnu kvalitetu i europsko iskustvo, a iz toga dolazi rutina na temelju koje je ispunjen prvi imperativ. Međutim, za dovršiti posao potrebno je zatvoriti sva otvorena pitanja. Tih pitanja nije puno i rješenja nisu toliko daleka, ali Čačić mora naći odgovore jer Ludogorec dolazi već idući tjedan, a s njim ide i novi imperativ.