U sjeni šest osvojenih naslova prvaka, jednog trofeja Lige prvaka, dva Europske lige te desetak kupova, rasla je priča o klubu koji putem skautske mreže dovodi igrače iz svih dijelova svijeta, ali oni iz nekog razloga ne ulaze u konkurenciju za prvu ekipu. Takva politika doživjela je vrhunac prošle sezone; pomalo nevjerojatno zvuči podatak da je Chelsea došao do brojke od 41 igrača pod ugovorom koji u tom trenutku nisu bili u klubu. Istovremeno, oni koji su bili u Chelseaju uglavnom su služili samo kako bi se popunila obvezna mjesta označena za lokalno odgojene igrače i tako ispunili propise. Sve dok je zabrana dovođenja novih imena nije označila kraj takvom ponašanju.

Paralelno s tim sustavom, Chelsea je izgradio akademiju koja se danas opravdano smatra jednom od najboljih na svijetu. U šest godina otkako je uvedena UEFA-ina Liga prvaka mladih, mali Plavci su igrali četiri finala s polovičnim uspjehom, ali njihov uspjeh se vidi po tome što nijedna druga ekipa nije dolazila do završne utakmice više od dvaput. Dominaciju u mlađim kategorijama potvrdili su osvajanjem čak šest FA Cupova za igrače do 18 godina u razdoblju od od 2012. do 2018., a sezone su nerijetko završavali dvostrukim krunama i prvim mjestima u svojim kategorijama.

Bez obzira na to kako završi današnja utakmica protiv Liverpoola, Lampard je počeo opravdati svoj dolazak

Ipak, nije bilo dovoljno.

Kad bi dolazilo vrijeme da juniori postanu seniori, Abramovič se u većini slučaja odlučivao na izlazak na tržište i politiku koja bi težila instant-rezultatu dok bi klinci upali u kružni tok i malo je bilo onih koji su pronašli izlaz. Luksuz imanja najtalentiranijih pojedinaca u zemlji, odgajanih u istom domu i školovanih u jednom sustavu postajao je samo neiskorišteni potencijal. Jednom pobjedničke, polagano su se pretvarale u izgubljene generacije.

Pravi čovjek u danom trenutku

Takva bi se politika vjerojatno nastavila da se nije uključila viša sila, što je u ovom slučaju bila UEFA-ina zabrana ulaznih transfera, odnosno registriranja novih igrača. Postalo je jasno da će Chelseajev roster ove sezone bila sastavljen drugačije nego proteklih godina. Također, preokret u razmišljanju nije mogao biti postignut bez promjene na klupi. Iako se jednogodišnji mandat Maurizija Sarrija može smatrati uspješnim zbog osvojene Europske lige i trećeg mjesta u prvenstvu, Napolitanac nije bio ono što je Chelseaju u danom trenutku trebalo. Ni prije dolaska u London on nije bio na glasu kao trener koji vjeruje mladim igračima, a teza je dobila još jedan argument u slučaju Rubena Loftusa-Cheeka, koji je priliku dobio tek kad su Mateo Kovačić i Ross Barkley ispucali kredite.

Sarri se vratio u Serie A kao Juventusov trener i Chelsea je nedugo zatim pronašao ponajbolju osobu za novonastalu situaciju. Frank Lampard nije bio idealno rješenje samo zbog svoje igračke poveznice s klubom, nego je već u prvom samostalnom trenerskom poslu okusio čari stvaranja rezultata iz ograničenih uvjeta.

Iako njegov Derby County prošle sezone nije ni približno smatran favoritom za promociju, Lampard je skupinu veterana i neprovjerenih mladića uspio dovesti do završne utakmice, ali jedan pogodak je odlučio da će Aston Villa ići u Premier ligu. Ipak, ono što je važno u Chelseajevu kontekstu, Lampardov Derby igrao je napadački nogomet i živio od učinka mladih igrača, ponajviše Harryja Wilsona i Masona Mounta. S obzirom na to da je klub ovo ljeto ostao bez svog najboljeg igrača Edena Hazarda, jedan od primarnih Lampardovih zadataka bio je pronaći način kako nadoknaditi njegov utjecaj u najvažnijim statističkim kategorijama. Kako klub nije imao pristup tržištu i morao se osloniti na ono što trenutno ima, poseban izazov je bila činjenica što su drugi strijelci Oliver Giroud i Pedro skupili tek 13 golova u 45, odnosno 52 nastupa.

Zbog toga što u Chelseaju nisu više mogli računati da će pojedinac kao Hazard odlučivati utakmice na osnovu svoje individualne kvalitete, Lampardov odgovor bio je napadački nogomet koji je trebao osloboditi talent prije svega Mounta i Tammyja Abrahama, ali i ostalih napadačkih opcija.

Rezultatske amplitude

Lampardov Chelsea dolazi s velikim brojem igrača u završnicu, raznovrstan je u napadu, često postavljen u visoki blok te traži priliku u visokom presingu. Od 11 postignutih golova, 10 ih djelo dvojca Abraham i Mount, koji su trenutno na izvrsnih 50 posto udaraca unutar okvira gola i, s obzirom na to se radi o malom uzorku od pet utakmica, vjerojatno je da će njihov učinak padati, a Chelsea će u nastavku sezone trebati još poneko iskusnije imena listi strijelaca.

Jasno, gol razlika 11-11 sugerira efikasnost na jednoj te vrlo ozbiljan problem na drugoj strani, ali to je rizik koji je Lampard morao prihvatiti.

Njegova najbolja šansa je igra na gol više jer se iz više razloga ne može osloniti na obranu. Iako utjecaj Davida Luiza i Garyja Cahilla u zadnjem redu proteklih godina nije bio presudan, njihovim je odlaskom Chelsea ostao samo na dvojici iskusnijih obrambenih igrača: Marcosu Alonsu i Césaru Azpilicueti. Stoga je Lampard bio prisiljen uvesti mlađe igrače, osporavanog Kurta Zoumu i bivšeg učenika iz Derbyja Fikaya Tomorija te promjenom formacije iz 4-2-3-1 u 3-4-3 dodati igrača više u posljednji red i tako kvantitetom pokušati nadomjestiti nedostatak kvalitete i uigranosti.

Također, Lampard se na početku sezone suočio s neočekivanim problemom na golu.

Chelsea je Kepu prošlog ljeta učinio najskupljim vratarom na svijetu, što je on lani većinom opravdao, braneći 68 posto suparničkih udaraca unutar okvira gola, ali u početnih pet kola nove sezone učinak se spustio na samo 48 posto i to je jedan razloga zašto je Chelseajeva obrana trenutno jedna od najslabijih u ligi.

To su izazovi koje će Lampard morati savladati u hodu, stoga ne trebaju čuditi rezultatske amplitude kao što je gostujuća pobjeda nad Wolvesima 5-2 prošlog vikenda te samo nekoliko dana kasnije poraz na domaćem terenu od Valencije 1-0. Kao što ne treba čuditi ni razvoj događaja na otvaranju sezone. Iako je Chelsea do Zoumine pogreške za kazneni udarac protiv Manchester Uniteda bio bolja ekipa na terenu i imao nekoliko izvrsnih prilika za postizanje pogotka, manjak iskustva i kvalitete u završnici i utjecali su na potpuni preokret u nastavku. U svojim željama da potpuno promijeni trendove, Lampard će ponekad donositi krive odluke, kao što je bio debi 18-godišnjeg Billyja Gilmoura protiv Sheffield Uniteda, kad je Chelsea izgubio dva boda iako je na poluvremenu vodio 2-0.

Novi trend?

Bez obzira na to kako završi današnja utakmica protiv Liverpoola, Lampard je počeo opravdati svoj dolazak. Osim napadačkog nogometa, igrači ponikli u Chelseajevoj akademiji odigrali su 1.327 minuta ove sezone u Premier ligi i tako se već nakon pet kola približili ukupnom prošlosezonskom učinku od 1.988 minuta provedenih na terenu. Abraham i Mount su prvi strijelci, Tomori i Andreas Christensen standardni u obrani, uz njih to bi uskoro mogao postati Reece James, a još se iščekuje povratak Loftusa-Cheeka i Caluma Hudsona-Odoija nakon ozljeda.

Zbog činjenice da sve veća količina novca struji engleskim nogometom, to će posljedično značiti veći pregovarački potencijal klubova izvan top 6. Oni najbolji će zbog odnosa na tržištu biti prisiljeni plaćati veće odštete, a najbolji primjer je ovoljetna trakavica i konačna visina odštete prelaska Harryja Maguirea u United. Manji klubovi će moći ponuditi bolja primanja svojim najboljim igračima te zainteresirane strane prisiliti na posao pod njihovim uvjetima. Veliki klubovi će biti ograničeni na samo jedan ili dva velika transfera po prijelaznom roku i prije ili kasnije će neki Trent Alexander-Arnold ili Marcus Rashford postati pravilo, a ne iznimka.

Stoga bi se Chelseajev baby boom mogao proširiti i postati trend među ostatkom najvećih u Engleskoj.