Kada je daleke sezone 85./86. Jugoplastika ugostila ljubljansku Olimpiju, Toniju Kukoču bilo je tek 17. Klub s Gripa vodio je ekscentrični genij Zoran Slavnić, kojemu je to bila prva utakmica na kormilu splitskih žutih i koji nove talentirane klince nije niti poznavao. Kako je Goran Sobin zbog pet osobnih mora napustiti igru, Slavnić se okrenuo prema još jednoj legendi kluba, Ratomiru Tvrdiću, i pitao ga: „Tko od mlađih igra centra?“. Rato je prstom pokazao na Dina Rađu, čiji govor tijela nije nužno pokazivao želi ući u igru, ali iza njega širom se otvorio jedan par očiju.
Kukoč je želio ući u igru. Kao što je volio uzeti zadnji šut i sa zvukom sirene postići koš za pobjedu. Postoje ljudi koji naprosto bolje od ostalih podnose pritisak i kojima navala adrenalina u zadnjim sekundama utakmice samo dodatno izoštri košarkaška osjetila.
Točno 31 godinu nakon te epizode, jedan 17-godišnjak uzeo je u zadnjoj minuti utakmice dva odlučujuća šuta za pobjedu i hladnokrvno ih stavio. No, nije ušao kao rezerva da skuplja pokoju minutu, već je startao od početka utakmice i donio pobjedu u najjačem europskom klupskom košarkaškom natjecanju. Donio je pobjedu Real Madridu protiv Žalgirisa u Euroligi i bio najbolji pojedinac na parketu, samo četiri dana nakon što je proglašen najkorisnijim igračem kola španjolske lige.
Taj 17-godišnjak je Luka Dončić, dečko koji je u Real došao baš iz Olimpije i već odlučuje bitne utakmice na parketu. Odavno je smatran talentom kojemu se predviđa velika karijera, još od vremena kada je kao 13-godišnji klinac Ljubljanu zamijenio Madridom. Dok je igrao za mlađe selekcije i za Realovu B momčad, fama o klincu iz Slovenije samo je rasla, pogotovo zato što je uvijek bio uvjerljivo najmlađi. Ali i uvjerljivo najbolji.
Pablo Laso, trener Reala, odlučio mu je prošle godine baš dati priliku i Dončić je postao sastavni dio prve momčadi , skupljajući solidan broj minuta u izrazito jakim utakmicama. Ove je sezone odlično iskoristio prostor koji se otvorio odlaskom Sergija Rodrigueza u NBA ligu, a vjeru koju je Laso iskazao u njega ne želeći nakrcavati roster preplaćenim bekovima, Dončić višestruko vraća izvedbama na parketu.
Razumijevanje prostora
U određenom smislu klasične košarkaške pozicije su stvar prošlosti. Traže se all-round igrači koji donose dimenziju više u igri i po potrebi mogu pokrivati više pozicija na terenu, pružajući treneru dodatne mogućnosti pri implementiranju taktike ovisno o protivniku. No, često je takav profil igrača više želja trenera nego što košarkaši svojim sposobnostima mogu ponuditi tu dimenziju više u igri.
Luka Dončić, međutim, može.
Igrač je koji jako voli loptu u rukama, ali može biti koristan i bez nje. Kada gledate kako orkestrira napade Reala, mora vam na pamet pasti Dejan Bodiroga – košarkaška inteligencija iza njegovih odluka u napadu jednostavno je fascinantna i neodoljivo podsjeća baš na tog igrača. Stvari koje Dončić unaprijed vidi u napadu i potezi koje posljedično izvodi odlike su velikih igrača, a iza njih nerijetko stoje godine iskustva igranja na visokom nivou. Kao i godine igranja unutar poznatog sustava i sa istim suigračima.
Sa 17 godina imati takvu sposobnost vrtjeti pick and roll i biti višestruka prijetnja u napadu koja proizlazi njegovom igrom dva na dva – to ostaje nedokučivi misterij. Ako se i zatvore linije dodavanja prema suigračima, on ima sposobnost sam završiti napad. Ako se obrana i skupi, agresivno preuzima i zatvori put prema reketu, bez problema će iskoristiti slobodne suigrače.
Dončić se sinoć, minutu do kraja pri rezultatu 86-86 i dok se lomila utakmica, hladno digao sa linije tri poena i strpao tricu. Samopouzdanja je imao napretek
No, za razliku od Bodiroge, Dončić ima i izvrsne fizičke predispozicije. Jednom kada uhvati skok u obrani i krene u tranziciju, odlično koristi otvoreni prostor te svoju brzinu i agilnost za postizanje laganih koševa. Zbog konstitucije, visine (201 cm) i velikog raspona ruku, kao i sposobnosti da izdrži duel, može bez problema igrati leđima okrenut košu i koristiti snagu da izbori dobru poziciju u reketu.
Šut je nešto što u njegovim godinama ne treba previše apostrofirati, jer gotovo nitko u tim godinama nema izrađenu mirnu ruku, ali postoci kojima ove sezone pogađa s većih udaljenosti, način kako selektira šutove i općenito razumijevanje prostora – gdje treba biti kada se kreće bez lopte u napadu – još je jedan misterij. Netko tko ima 17 godina i igra kompetitivno na toj razini natjecanja zaista ne bi, po svim logičnim postulatima košarkaške igre i razvoja mladih igrača, trebao moći dominirati toliko kao što to radi Dončić.
Razlog za pogledati Real
Dobar dio zahvala takvom razvojnom putu zasigurno ima okruženje gdje je stasao. Španjolska ACB liga odavno je uzela primat u Europi po pitanju kvalitete košarke, ali ostaje i dalje mjesto gdje mladi talentirani igrači dobivaju više šansi u odnosu na druge lige i gdje će treneri trpjeti greške na parketu svojstvene igračima njihovih godina.
Selekcija koja se radi također je poprilično drugačija u odnosu na ostatak Europe. Uzevši u obzir kako je izgledao i što je pokazivao u svojim mlađim danima, Marc Gasol bi u nas vjerojatno bio usmjeren u obližnju mesnicu, dok bi Juan Carlos Navarro bio predmet ismijavanja s obzirom na konstituciju i fizičke sposobnosti. Imati vjeru trenera od najmlađih dana, kao i okruženje koje je puno podrške i ne gleda previše kritički na greške koje se događaju u procesu odrastanja možda je i ključna stvar kod podizanja samopouzdanja mladog igrača.
Dončić se sinoć, minutu do kraja pri rezultatu 86-86 i dok se lomila utakmica, hladno digao sa linije tri poena i strpao tricu koja je psihološki momentum završnice prebacila na Realovu stranu. On je tog samopouzdanja imao napretek, bez problema zamijenivši Sergija Llulla, najboljeg igrača i vođu momčadi.
Oscilacije u igri – kako u jednoj utakmici, tako i iz tjedna u tjedan – bit će još neko vrijeme normalna pojava. Real Madrid i ove sezone juriša na naslov španjolskog prvaka, kao i na europski tron. Dončiću je potreban dodatni fokus uslijed takvih kompetitivnih ciljeva. No, već i samo zbog njega isplati se ove sezone pogledati Real – čak i ako ste okorjeli fan NBA lige i europsku košarku ne možete smisliti.
