Dinamova europska kampanja otvorena je plahom predstavom protiv uvjerljivo boljeg West Hama, koji je gostovanje u Zagrebu odradio bez prevelikih poteškoća.
Ovaj West Ham je puno drugačiji onog kojeg smo gledali nekoliko godina unatrag. Momčad Davida Moyesa je čvrsta, kompaktna, staložena u posjedu lopte i bez njega, profesionalna, ali također i ubojita pred suparničkim vratima. Dinamo nije mogao parirati takvom suparniku koji je za nekoliko razina iznad njega. Međutim, još jednom su Modri pokazali previše respekta prema suparniku, prepustili mu inicijativu i onda kroz nespretnu realizaciju izgorjeli u pokušaju da se vrate u susret.
Naravno, velika pogreška Kévina Théophile-Catherinea prva će biti na jeziku navijača i kritičara, ali cijela ta sekvenca u prvoj fazi izgradnje napada savršeno opisuje Dinamov nadasve letargičan i pasivan ulazak u prvo poluvrijeme susreta. Momčad Damira Krznara bila je spora i radila je previše pogrešaka protiv ekipe koja će to uvijek kazniti. Čak i kada je imao priliku kontrolirati susret i graditi napad kraćim kombinacijama, Dinamo je oklijevao odlučno krenuti prema naprijed i završio je utakmicu bez udarca unutar okvira gola.
Najbolje Dinamove (polu)šanse dolazile su baš onda kada su njegovi igrači pokazali hrabrost u posjedu. Kroz prvih 45 minuta igre na Maksimiru, Modri su u potpunosti prepustili kontrolu gostima te uz 40 posto posjeda igrali na tranzicijske napade. S trojicom stopera u zadnjem red ui dva spuštajuća pivota u Bartolu Franjiću i Josipu Mišiću protiv West Hamovih 5-3-2, Dinamo je relativno lagano stvarao brojčanu nadmoć u prvoj fazi izgradnje napad. No, umjesto da su se lopte vertikalno slale prema veznjacima između linija, posjed se reciklirao preko centralnih braniča i Dominika Livakovića.
Pričat će se o tome da su presudili pokloni, ali realnost je da Dinamo nije bio niti približno dobar da bi utakmicu zadržao na nuli, a kamoli pobijedio
Prvi problem s takvim pristupom je u samom obrambenom kadru koji nije dovoljno jak na lopti niti progresivan po prirodi. Josip Šutalo je, primjerice, često izlazio s loptom, ali to nije bilo niti približno dovoljno agresivno niti proaktivno da bi napravilo dovoljno veliku razliku u osvajanju terena. Uzmemo li u obzir i sve limitacije koje Livaković ima u igri s loptom i Dinamo ima problem kada protiv većih i jačih ekipa poput West Hama mora preuzeti inicijativu.
Važno je pripomenuti i da je Moyes napravio svoju domaću zadaću i odlično se prilagodio stanju na terenu, kao i Krznarovim planovima. U prvom poluvremenu vidjeli smo jako agresivan West Ham koji je često iz 5-3-2 prelazio u 5-2-3 kada bi vanjski igrači izlazili na Dinamove bekove. Pablo Fornals pratio je svaki potez Stefana Ristovskog i nije mu dao da diše niti izlazi s loptom ili bez nje. Taj pristup Dinamu je uvelike otežao mogućnost izlaska na suparničku polovicu jer širina se gubila odmah u prvoj fazi igre. Iz stalnog pritiska rodila se i pogreška za 0-1.
Progresivno izlaženje stopera
West Ham je uspješno stisnuo Dinamo na njegovu stranu terena i jedino što smo u tih kriminalno loših prvih 45 minuta vidjeli bili su loši pokušaji kontri i polukontri.
Razlog neuspjeha ponovno je bio jasan i nadasve jednostavan. S Mislavom Oršićem u izrazito defenzivnoj ulozi i duboko na terenu te konstantim pritiskom gostiju, Dinamo je jako spustio linije i tako u potpunosti izolirao Brunu Petkovića i Luku Ivanušeca. Kada je došlo vrijeme za brzo iznošenje lopte prema suparničkoj zadnjoj trećini, čovjek u posjedu našao bi se s eventualno dva rješenja prema naprijed, s time da su oba u pravilu bila dobrano pokrivena u moru bijelih dresova.
Dinamo je na ulasku u drugo poluvrijeme izgledao svježije. Théophile-Catherine ostao je u svlačionci, a umjesto njega Krznar je na teren poslao Denija Jurića. Na papiru je to Dinamovu strukturu iz 3-4-2-1 promijenilo u čistih 3-5-2 i razlika je bila u tome da su sada Modri imali još jednog čovjeka u prednjoj liniji kada se Petković neizbježno spusti dublje i pozicionira između suparničkih redova. Krznar je kasnije u tu jednadžbu nadodao i Marka Tolića, koji bi utrčavanjima iz dubine pokušavao probiti West Hamovu obrambenu liniju.
No, taj momentum nije predugo potrajao. Mora se reći da je Dinamo izgledao bolje onda kada je preuzeo inicijativu i uz nešto veći posjed, koji je onda dosegnuo i 61 posto ako samo gledamo drugo poluvrijeme, uspio napraviti nekoliko kombinacija. Onda kada je lopta vertikalno parala linije i kada se koristila brojčana nadmoć koju je pružao sistem s trojicom u zadnjem redu, Dinamo je stvar koliko-toliko uzeo u svoje ruke.
Moyes se brzo prilagodio i tome. Onaj agresivni West Ham s visokim presingom iz prvog poluvremena zamijenio je nešto pasivniji West Ham koji je odlično koristio kontre iz srednjeg bloka kako bi proparao i dalje poljuljani Dinamo. Istina, akcija za drugi i konačni pogodak gostiju počinje još jednim poklonom, istina, ali Čekićari su ponovno bili odlično postavljeni i spremni s promijenjenom taktikom doći do cilja.
Sama činjenica da je Moyes bio ovako prilagodljiv s obzirom na stanje na terenu dovoljno govori o tome koliko se pripremio za svog suparnika. Iako je Dinamo taj koji je pokazao previše respekta gostima iz Londona, West Ham je izbacio vrlo jakih prvih 11 unatoč susretu protiv Manchester Uniteda koji ga ovog vikenda očekuje na domaćoj sceni.
West Ham je ipak bio jako direktan u napadačkom pristupu utakmici, pogotovo u prvom dijelu. Akcije su uključivale brojčanu nadmoć u prvoj fazi izgradnje napada, a onda progresivno izlaženje stopera s loptom — upravo ono što je Dinamu nedostajalo, budući da su temeljni principi igre obaju momčadi u prvoj fazi napada bili gotovo identični. Issa Diop i Kurt Zouma često bi s loptom u nogama napadali prostor i kombinirali sa spuštajućim napadačima između linija, a Dinamo naprosto nije imao kvalitetu da ih u tome spriječi. Gosti su i direktnim vertikalama iz zadnjeg reda parali domaće linije i pronalazili napadače, prvenstveno fizički nevjerojatnog Michaila Antonija koji bi uz najmanji dodir ta dodavanja prosljeđivao na bokove.
Naravno, na kraju će se dosta pričati o tome da su pokloni, odnosno pogreške, presudile Modrima, ali realnost je da Dinamo nije bio niti približno dobar da bi utakmicu zadržao na nuli, a kamoli pobijedio.
