Magične izvedbe Luke Dončića u doigravanju potpuno su u drugi plan bacile performanse drugih igrača. Recimo, oko Donovana Mitchella iz Utah Jazza nema ni upola toliko buke kao što je ima oko Luke. A trebalo bi je biti. Jazzov bek jedan je od najboljih igrača dosadašnjeg dijela playoffa.
U ovom momentu Mitchell je najbolji strijelac prve runde s 38,7 poena po utakmici, što je čak za 4,7 poena bolji prosjek od drugog strijelca Jamala Murrayja s kojim, na veliko zadovoljstvo svih NBA fanova, upravo vodi revolveraški obračun u seriji. Iza sebe je ostavio dokazane strijelce i superstarove poput Jamesa Hardena, Kawhija Leonarda, Giannisa Antetokounmpa, Anthonyja Davisa, Damiana Lillarda i drugih. Mitchell protiv Denver Nuggetsa iz igre šutira čak 54 posto, za tricu još nevjerojatnijih 55 posto te bilježi još prosječno četiri skoka i 5,5 asistencija. I to nije sve. Mitchell je u seriji dvaput isporučio preko 50 poena: u prvoj utakmici 57, a u četvrtoj 51 poen, i svakako je najzaslužniji što će ovaj dvoboj vidjeti i sedmu utakmicu.
Pred početak playoffa Jazzu nitko nije davao previše šansi protiv Nuggetsa. Momčad je još ranije zbog ozljede ostala bez drugog strijelca Bojana Bogdanovića, a dvije utakmice je odigrala i bez Mikea Conleyja koji je napustio Orlando zbog rođenja djeteta. Ali Mitchell ne samo da je nadvladao okrnjeni Utahov roster, nego se pored Nikole Jokića ipak etablirao kao najbolji igrač serije uz spomenutog Murrayja.
Iako je za Mitchellove brojke dosta zaslužna i sama Denverova obrana koja na momente izgleda poput najfinijeg švicarskog ementalera, nikako ne treba podcijeniti igrača koji je dvaput zabio preko 50 u seriji. Posebno ne kada se prisjetimo kako je izgledao nemoćno u lanjskom playoffu u kojem su ga Houston Rocketsi u pet utakmica zadržali na 32 posto šuta iz igre, 25 posto za tricu, a stigao je imati i više izgubljenih lopti nego asistencija.
Racionalnija igra u globalu, bolja selekcija šuta i razigravački aspekt igre pokazatelji su da Mitchell sazrijeva i može biti nositelj franšize
Da mu se takve stvari više ne bi ponavljale, Mitchell je prošlo ljeto odlučio provesti s Johnniejem Bryantom, asistentom glavnog coacha Quina Snydera i jednim od najcjenjenijih trenera za razvoj mladih igrača u ligi koji će u novoj sezoni biti član New York Knicksa. Bryant i Mitchell fokusirali su se na fizičku pripremu i brušenje šuterske tehnike, s tim da su šuterski treninzi slijedili uglavnom nakon kondicijskog dijela treninga kada je Mitchell bio najumorniji, čime se pokušalo simulirati uvjete pravih playoff utakmica.
Mitchell je tako novu sezonu dočekao potpuno spreman riješiti se etikete nesavjesnog i neefikasnog potrošača lopte koji nestane kad se obrane fokusiraju na njega.
Three level scorer i kreator
U tom poduhvatu imao je i veliku pomoć franšize. Jazzeri su napravili pravu rekonstrukciju ekipe složivši momčad točno po Mitchellovoj mjeri. Pustili su veterana i centra Derricka Favorsa da odšeta, odustali su od igre s dvojicom tornjeva koju su dotad prakticirali, odlučivši uhvatiti korak s ligom glede trendova koji danas dominiraju. U momčad je stigao Conley, koji je Mitchellu trebao pomoći u kreaciji napada i puno je bolji fit uz njega od dotadašnjeg playa Rickyja Rubija, a Favorsa su zamijenili top šuterom Bogdanovićem.
Za superatletičnog beka poput Mitchella, čija igra dosta ovisi o napadanju obruča, promjena stila došla je kao naručena.
Sada pored sebe ima ne više jednog, nego trojicu šutera koji mu horizontalno otvaraju prostor, te elitnog centra rollera Rudyja Goberta koji mu prostor otvara po dubini. Umjesto da i dalje hoda po blatu, Mitchell je konačno dobio priliku trčati prerijom. Brojke u regularnoj sezoni mu nisu značajno skočile, ali je izabran za All-Star utakmicu, a Jazz je nakon godina tavorenja na dnu i u sredini lige konačno ušao među 10 najboljih ligaških napada.
Međutim, ni All-Star nastup ni Jazzovi uspjesi s Mitchellom kao glavnim igračem nisu značajno promijenili percepciju njega kao igrača. Svojim stilom igre i dalje polarizira mišljenje javnosti i stručnjaka.
Dio problema krije se u tome što se radi o combo beku. Mitchell je prenizak (185 cm) i tek prosječan catch & shoot tricaš da bi ga se smatralo bekom šuterom, a za ulogu playmakera nedostaje mu napredni pregled terena. Osim toga, njegova selekcija šuta na momente je izrazito iritantna i na Snyderovo lice dodaje novi set čudnih grimasa i tikova. Ne postoji šut koji će Mitchell odbiti i k tome još teži atraktivnosti, kao da će dobiti bonus poene što je šut teži. U osnovi, Mitchell je shoot-first bek kojemu treba lopta da bi dominirao i bio koristan.
I baš se to dogodilo u seriji protiv Denvera. Mitchell je ostao shoot-first bek, ali jasno je da sazrijeva kao igrač jer igra puno racionalnije i uspijeva dobro balansirati između dviju bekovskih uloga. Nadimak Spider, koji je dobio zbog atraktivnih zakucavanja, sada dobiva novi smisao jer je od malog kućnog pauka koji se skriva po kutovima zidova postao tarantula koju ne želite vidjeti ispred sebe.
Protiv Nuggetsa Mitchell je pokazao da se polako pretvara u klasnog kreatora koji čak 77 posto poena koje zabija protiv Denvera kreira sam sebi i na različite načine. Situacije u kojima rješava mismatch protiv Nikole Jokića ili Michaela Portera Jr. u rangu su najvećih strijelaca u ligi. Analitičari bi takvog igrača nazvali three level scorerom. To znači da može zabijati sa sve tri pozicije na terenu: trice, poludistance i oko obruča.
Građen poput kugle
Šuterski treninzi s Bryantom prošlog ljeta sada dolaze na naplatu i nigdje se to tako dobro ne vidi kao na šutu za tri poena. Spomenutih 55 posto za tricu još više dobiva na značenju kada znamo da je od 8,6 pokušaja s trice po utakmici njih sedam iz driblinga, odnosno, sam sebi ih kreira. Takve šutove Mitchell realizira s 51 posto efikasnosti. Nuggetsi su ga u ranijim utakmicama serije pokušali testirati tako da su mu išli ispod bloka, kada kreira iz pick and rolla, i malo je reći da su takav rizik skupo platili.
U seriji je također vidljivo da Mitchell puno racionalnije koristi šutove s poludistance. Umjesto da uzima teške šutove iz izolacija i preko ruke, radije će pozvati pick and roll i napasti sredinu. Ako ne dođe do obruča, oslonit će se na floatere i šutove s kraće distance koje u seriji realizira s odličnih 53 posto. To ne znači da će odbiti čistu poludistancu ako je to jedino što mu obrana ostavi. I tu je taj jedan moment u kojem prepoznajemo odrastanje igrača. Nuggetsi često pokušavaju Mitchella usmjeravati na lijevu stranu kada igra pick and roll jer je dešnjak i s lijeve strane parketa ima slabiju realizaciju. I uspijevaju u tome, ali Mitchell odbija igrati po tim pravilima; kada iskoristi blok, vraća se u sredinu i uzima šutove s pozicija koje mu odgovaraju.
Oko obruča, pak, Mitchell u seriji ima realizaciju od nevjerojatnih 71 posto i na tim akrobatskim finiširanjima iz kontakta i zakucavanjima vidimo koliko je atletičan i fizički moćan. Već se u regularnoj sezoni vidio napredak i to opet u jednom detalju — lani je Mitchell u 77 odigranih utakmica bio blokiran 96 puta, a ove sezone u 69 utakmica samo 48 puta. Puno bolje bira rješenja, svjestan je pozicije centra, naučio je kako se zagraditi da ne dobije blokadu i agresivniji je. Jokić mu nije nikakva prepreka na putu do obruča, dok su Jerami Grant i Torrey Craig, koji ga većinu vremena čuvaju, krila koja ne mogu trčati za njim kada ga Jazz oslobađa kroz blokove ili u visokom pick and rollu i tako mu daje puno prostora da se zaleti na obruč.
Mitchell je jedan od najboljih finišera iz kontakta u ligi. Građen je poput kugle za kuglanje i čuvarima nije lako ostati ispred njega, a centrima zadržati vertikalnost i ne spustiti ruke kada se Mitchell zabije u njihovo tijelo. Protiv Denvera izvodi čak 9,3 slobodnih bacanja po utakmici, što je šesti učinak u playoffu, a realizira ih s visokih 94 posto uspješnosti. To je još jedna odlika vrhunskog kreatora na koju se Mitchell može osloniti kada šut stane i suparnici zatvore pick and roll.
Mijenjanje brzina
Upravo je taj pick and roll glavno Mitchellovo oružje i zapravo vrlo podcijenjen aspekt njegove igre.
U regularnoj sezoni je iz pick and roll situacija zabijao 0,96 poena po posjedu, što je u rangu puno razvikanijih imena poput Traea Younga, Loua Williamsa, Bradleyja Beala ili CJ McColluma. U playoffu je ta brojka skočila na 1,28 poena po posjedu, po čemu je Mitchell iza sebe ostavio Dončića, Hardena, Lillarda i Kembu Walkera. Čak 55 posto svih njegovih poena dolazi iz takozvanih pick and roll ball handler situacija u kojima Mitchell uzima sve što mu obrana nudi.
Ove brojke će vjerojatno pasti u nastavku turnira ako Jazzeri prođu i zato je od njih puno važnije to što je Mitchell pokazao da može kreirati i za druge na visokom nivou. To i njemu i Jazzu daje zaštitnu mrežu jednom kada ga šut izda. Mitchell se od beka koji ima tek bazično čitanje igre i rješenja iz pick and rolla pretvorio u beka za kojeg se nakon nekoliko dodavanja pitaš odakle se to najednom stvorilo u njegovoj igri. Kada se obrane fokusiraju na njega, sjajnim dijagonalama će pronaći šutera u korneru na strani bez lopte. Ako ga pokušaju udvojiti, napravit će split i proći između dvojice čuvara. S Gobertom je razvio sjajnu kemiju i hrani ga loptama u lob akcijama zbog čega Gobert na momente u ovoj seriji izgleda kao potpuno ravnopravan takmac Jokiću u napadačkom dijelu igre.
Sve su to ozbiljni pomaci u playmakerskoj igri, ali možda najvažniji općenito u igri je taj što je naučio mijenjati brzine. Atlete poput Mitchella svjesni su svoje atletske superiornosti i od ‘0 do 100’ idu u sekundi. Problem je kad iz velike brzine moraju usporiti i tu se događaju sudari koji rezultiraju izgubljenim loptama ili lošim šutovima. Pokazao je znatni napredak i puno bolje koristi ‘mjenjač’ kroz hesitation driblinge i fintiranje, uz općenito strpljivo čitanje igre.
Na kraju valja još jednom napomenuti da Mitchellove brojke iz serije s Denverom treba uzeti sa zrnom soli i one sigurno neće takve ostati ako Jazz naleti na boljeg suparnika i tvrđu obranu. Ali brojke su u ovom momentu sporedne i više bi nas trebale zanimati Mitchellova vještina i igra koje su tu da ostanu. Racionalnija igra u globalu, bolja selekcija šuta i razigravački aspekt igre pokazatelji su da Mitchell sazrijeva i može biti nositelj franšize. I kako god završila sedma utakmica, to je samo po sebi velika pobjeda za Jazzere u playoffu.
