Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Duvnjakova Hrvatska

Nije sve savršeno, ali on briljira i vuče momčad

Zadnja izmjena: 15. siječnja 2020. Luka Stanzl/PIXSELL

Svega desetak minuta utakmice protiv Crne Gore bilo je dovoljno da Hrvatska bude prisiljena pokazati svoje najjače oružje s kojim je došla na Europsko prvenstvo — Domagoja Duvnjaka kao prednjeg u obrani 5-1.

Uostalom, to nije ništa novo. Duvnjak dominira već godinama i jedan je od najboljih igrača na svijetu. Dimenzija koju donosi reprezentaciji je nenadoknadiva, njegova sposobnost razumijevanja prostora za igru sjajna, a šira slika koju vidi se jednako kvalitetno očituje i u obrani i u napadu. Duvnjak to redovito radi na najvišoj razini već više od 10 godina. Međutim, Lino Červar se sigurno nadao iskoristiti nešto lakšu grupu kako bi taktizirao i sakrio neka taktička rješenja za najvažnije utakmice u Beču. Loša je vijest da to nije uspio i da je već u Grazu mora otkriti ono na što najviše računa.

Dobra vijest je da to jako dobro funkcionira. Obrana 5-1 s Duvnjakom kao prednjim je, uz tranziciju koju je pokazao Portugal, najefikasniji taktički segment koji se dosad mogao vidjeti na Europskom prvenstvu.

David Mandić je agresivan, pokretan i snažan u duelu, što ga čini sasvim dobrim rješenjem za prednjeg u zoni 5-1, ali da bi naša obrana dobila pravi smisao, potreban je Duvnjak. On je taj koji, uz pokretljivost i snagu u duelu, donosi dodatnu vrijednost svojom igračkom inteligencijom kojom guši suparnički protok lopte. Duvnjak svojom igrom pokazuje kako taj prednji ne treba biti toliko agresivan, dovoljno je da promatra napad i da ga svojim suptilnim postavljanjem usmjerava kako bi stvorio zamku i prepoznao trenutak u kojem treba napasti.

Hrvatska se ima čemu nadati u drugom krugu Europskog prvenstva, najviše zato što Duvnjak svoj posao radi savršeno. S njime sve počinje, i obrana i tranzicija

Njegova igra na prednjem ne znači puno samo za obranu. Jasno, Hrvatska prima malo golova kad on igra prednjeg, ali dodatna važnost je u tome što Duvnjak suparnika ne ograničava samo na uzimanje loših udaraca — on često krade lopte i prisiljava suparničke vanjske igrače na tehničke pogreške i probijanja. To izravno otvara kontranapade i tranziciju u kojoj je Duvnjak sjajan, tako da njegova igra na prednjem u 5-1 zoni otvara i lagane golove u napadu.

To je važno jer Hrvatska često ovisi baš o takvim golovima, što je Červar dobro prepoznao. Zato je pokušavao odmoriti Duvnjaka kada je to mogao kako bi ga sačuvao za drugi dio prvenstva, što se vidi iz činjenice da je Duvnjak odigrao 101 minutu u prve tri utakmice, a to je tek šesta najbrojnija minutaža u momčadi.

Igra bez krila

Činjenica da se Hrvatska vraćala iz zaostatka te da se mučila i protiv Srbije i protiv Crne Gore jasno pokazuje kako stvari nisu baš savršene, usprkos tome što su ostvarene tri čiste pobjede. Da, to pokazuje i da Hrvatska ne paničari i ima samopouzdanje u igri neovisno o rezultatu; no, u globalu, Červarova momčad u nekim segmentima igre ostavlja lošiji dojam, posebno ako je usporedimo sa Španjolskom koja gazi sve pred sobom i koja je pokazala puno manje crnih rupa u igri.

Problemi su manje ili više jasni i ponavljaju se neko vrijeme, tako da nisu neka novost.

Postavljeni napad nije fluidan, premalo je križanja u vanjskoj liniji, protok lopte je spor i teško se dolazi do golova. Ukratko, postavljeni napad je predvidljiv i ovisi isključivo o improvizaciji igrača s loptom, a to se najbolje vidi po učinku krila koji su najbolji indikator toga koliko momčad ima dobra sistemska rješenja. Mandić, Valentino Ravnić i Vlado Matanović su dali po jedan gol s krila, a Zlatko Horvat pet golova, što znači da je Hrvatska s krilnih pozicija u dosadašnje tri utakmice zabila samo osam. To je prosječno tek 2,6 golova po utakmici s krila, što Hrvatsku stavlja na zadnje mjesto na turniru.

Kad se igra bez krila i u nadi da će se stvoriti višak kroz individualnu kvalitetu srednjih vanjskih igrača, onda dodatnu važnost u napadu dobiva Luka Stepančić jer na sebi nosi ogromno taktičko opterećenje s obzirom na to da svojom igrom mora donijeti dubinu napadu kako bi takav plan igre uopće funkcionirao.

Duvnjak, Luka Cindrić i Igor Karačić su po gol najopasniji u prodorima i igri jedan-na-jedan; kako bi dobili taj metar ili dva prostora u kojem mogu slomiti suparnika, nužno je da sama prijetnja Stepančićeva šuta tjera obranu da napravi korak naprijed i tako je izvlači da ova trojica mogu odraditi svoj dio posla. Široka križanja na lijevoj strani imaju smisla samo ako desno postoji igrač koji će vanjskim šutom kazniti obranu kad ostane držati zid na šest i pol metara.

Uloga ispušnog ventila

Zasad Stepančić svoj posao obavlja polovično. U tri utakmice je zabio samo šest golova izvan kruga koji označava devet metara, često stoji previše blizu obrambene zone i rijetko loptu prima u kretanju kad sa sobom nosi momentum. To znači da ga suparničke zone mogu faulirati, previše se troši i ne ulazi u dovoljno čiste situacije. Međutim, za tih šest golova mu je bilo potrebno samo 10 lopti, što je solidan učinak za vanjskog šutera, a dosta precizno plasira lopte u daljnju stranu vrata održavajući prosječnu brzinu udarca debelo preko 100 km/h.

Sve to skupa znači da se u Stepančiću skriva dodatni kapacitet koji će biti potrebno iskoristiti u nastavku turnira. Teško je očekivati da Hrvatska može razviti igru koja će uključiti krila, jer to zahtijeva veću dozu strukture u organizaciji koju zasad nema. Kako bi se to kompenziralo, Stepančić mora preuzeti dodatnu odgovornost i zauzeti ulogu ispušnog ventila cijelog napada kojom će otvoriti centralne zone terena gdje igraju centralni vanjski igrači i pivoti. S njim u još većem volumenu potrošnje lopte postavljeni napad može prodisati, a to je nevjerojatno bitna stvar za hrvatske ambicije u nastavku turnira.

Dok se to ne dogodi, Hrvatskoj ostaje graditi svoje šanse gradi isključivo na obrani 5-1 i golovima u tranziciji koje generira iz dobre obrane. To možda nije atraktivno i prilično je jednostavno, ali zasad funkcionira odlično i Hrvatska se ima čemu nadati u drugom krugu Europskog prvenstva, najviše zato što Duvnjak svoj posao radi savršeno. S njime sve počinje, i obrana i tranzicija, svi odlični segmenti u igri se poklapaju s njegovim elitnim vještinama.

Nije to ništa novo jer ovo je ionako njegova Hrvatska.

Ne propusti top članke