“Usporedbe ne pomažu nikome”, izjavio je Santiago Solari nakon utakmice. “Ali rezultat pokazuje koliko marljivo momčad radi i kako postajemo sve bolji.”
Usporedbe možda ne pomažu, ali se ne mogu izbjeći jer je bilo dovoljno samo desetak sekundi da svima postane jasno da su igrači Real Madrida odlučili pokazati kako će ovo gostovanje na Camp Nou biti puno drugačije nego što je bilo ono zadnje kad su izgubili 5:1. Toni Kroos se odmah u prvoj akciji zaletio u Ivana Rakitića i na taj način demonstrirao kako je pristup puno drugačiji nego u utakmici nakon koje je Julen Lopetegui dobio otkaz. Real Madrid je ovaj put došao igrati nogomet sa stavom.
Pokazala je to i taktika na koju se Solari odlučio na početku utakmice.
Real je izašao visoko u pritisak, spreman da napadne Barcelonu i da preuzme kontrolu igre. Presing koji je Solari pripremio nije bio previše sistemski kompliciran, zasnivao se na individualnim duelima i visoko postavljenoj zadnjoj liniji bez previše korektora prve linije pritiska i osigurača prostora. Karim Benzema je odradio ogromni dio posla prateći svaki korak koji je napravio Sergio Busquets i tako markirajući temeljnu poveznicu obrane i veznog reda, isključujući iz igre čovjeka koji je glavna arterija Barcelonina posjeda.
Fantastično agresivni Vinicius Júnior i disciplinirani Lucas Vázquez su, kao krilni igrači, imali dva zadatka. Morali su biti ti koji će reagirati na duel u sredini terena i odbijenu loptu te zatvoriti prostor koji se otvarao s obzirom na Benzemino povlačenje prema Busquetsu, a oni su bili ti koji su radili pritisak na stopere. To je automatski značilo da se Realovi bekovi moraju podignuti kako bi preuzeli kontrolu nad Barceloninim, što je ostavljalo Marcosa Llorentea i dvojicu Realovih stopera same s napadačkom trojkom Barcelone. Bio je to iznimno riskantan plan igre s jako malo razrađenih sistemskih rješenja te iznimno puno oslanjanja na individualne duele i orijentaciju na čovjeka.
Stvar je bila u tome što su Solarijevi igrači izašli s tolikom energijom da su u prvih pola sata s lakoćom dobivali te individualne duele, oduzimajući Barceloni loptu i priliku da prodiše. Na taj način su zabili gol, takvim pristupom su dominirali posjedom u prvih pola sata i lagano kontrolirali utakmicu, za razliku od zadnjeg puta kad su se vukli po terenu, očito nezadovoljni trenerom.
Dosta problema i nesavršenosti
Međutim, zbog posljedica takvog taktičkog pristupa su na kraju primili gol.
Nakon što su se potrošili u prvih pola sata, Solarijevi igrači više nisu mogli pratiti ritam koji su nametnuli na početku utakmice, pa je i shema pokrivanja morala biti ponešto drugačija. Međutim, suština je ostala ista. Obrana koju je Real prakticirao je bila orijentirana na čovjeka i Barcelona je to kaznila.
Philippe Coutinho je izvukao Danija Carvajala iz pozicije, Luis Suárez je okupirao Raphaëla Varanea, a Sergio Ramos je napravio dva koraka prema sredini kako bi bio korektor eventualnog ispadanja nekog od trojice veznjaka i nije mogao ući u dijagonalno pokrivanje ili preuzimanje Suáreza. Sve to zajedno otvara prostor za Jordija Albu koji ostaje sam s Vázquezom doslovno na čitavoj polovici terena. Plan koji je Realova momčad imala okrenuo se protiv nje same i pokazao koliko je rizika bilo od samog početka u tako jednostavnom presingu.
Nakon toga je Real promijenio strategiju. Većim dijelom zbog toga što njegovi igrači nisu više imali snage dominirati individualnim duelima, a manjim dijelom zbog efekta koji je svojim ulaskom donio Lionel Messi, Real se povukao u zonsku obranu.
Solari je prešao na zonu 4-4-2 zonu i bilo je ključno zatvoriti međulinijske prostore u kojima je Messi navikao operirati. Dvije kompaktno postavljene linije, napadali koji blokiraju dodavanje prema sredini i Real je ponovo stavio utakmicu pod svoju kontrolu. Doduše, Barcelona je imala loptu u posjedu, ali Ernesto Valverde nije imao plan što s njom. Jedini načini penetracije bili su Messijev dribling, što je Real dobro kontrolirao zonskom obranom i kompaktnim linijama, te visoko postavljeni Alba u pratnji Vázqueza, za kojeg možemo reći da je praktički igrao ‘petog’ u zadnjoj liniji pri zoni 5-3-2.
Prvi dio trilogije koja nas u idućih mjesec dana očekuje između Reala i Barcelone završio je bez pobjednika. To je možda i najpoštenije, jer ono što su nam ekipe pokazale na terenu nije bilo impresivno. Bilo je segmenata u kojima su obje momčadi pokazale da su sam vrh, s toliko talenta i savršenih igrača, ali bilo je i taktičkih problema.
Barcelonin posjed ne postoji, Valverde nema sistemska rješenja kojima se može osloboditi ikakvog presinga. S druge strane, Solari je to znao i pokušao je iskoristiti tu činjenicu hrabrim i agresivnim pristupom. Za nešto više od remija, taj presing koji je nametnuo mora biti manje orijentiran na čovjeka, a više oslonjen na sistemska rješenja i uigrana pokrivanja kako mu se ne bi događalo da jedan izgubljeni duel na bilo kojem dijelu terena automatski znači suparničku šansu.
Ostala su još dva dijela trilogije prije nego što zaključimo priču i oba trenera će imati dovoljno manevarskog prostora da usavrše svoj plan igre. Morat će, jer ne bore se Solari i Valverde samo za pobjede. Nije neka tajna da im poslovi za iduću sezonu i nisu baš najsigurniji, a kvaliteta igre u ovakvim utakmicama je ono što radi razliku u dojmu. Dojmu koji sada ovisi o druga dva međusobna jer ovaj je pokazao dosta taktičkih nesavršenosti. Koliko god oba trenera imaju razloga za zadovoljstvo zbog dobrih stvari, toliko bi trebali imati razloga i za nezadovoljstvo radi loših.
