Bile su potrebne samo četiri minute da plan s petoricom u zadnjoj liniji kojim je Andrij Ševčenko ušao u utakmicu padne u vodu. Raheem Sterling je probio lijevu stranu, gurnuo loptu za Harryja Kanea i on je zabio za 1:0, što je automatski značilo da se Ukrajina mora otvoriti.
I to je automatski značilo da je Engleska već u četvrtoj minuti dobila dodatnu dozu kontrole nad utakmicom.
“Momčadi na putovanju prema nečemu velikom moraju proći kroz dozu boli kako bi mogli napredovati”, izjavio je engleski izbornik Gareth Southgate nakon što je pobijedio Ukrajinu u četvrtfinalu Europskog prvenstva. “Imali smo neke sjajne večeri kroz protekle četiri godine, ali imali smo i neke vrlo bolne večeri, a to su iskustva iz kojih smo učili i koja su nam definitivno pomogla da se pripremimo za ovaj turnir. Kada gledamo trenutke poput ovoga večeras, htjeli smo zgrabiti priliku radije nego se nadati da ćemo možda pobijediti ili dopustiti sudbini da igra svoju ulogu. I mislim da su igrači bili odlučni to pokazati.”
Zapravo, Southgate je tom izjavom objasnio zašto Engleska na Europskom prvenstvu igra toliko drugačije nego što je igrala na Svjetskom ili u kvalifikacijama u kojima je zbilja prezentirala atraktivan nogomet. Na Euru je ono što igra Engleska sve osim atraktivno, ali primarni zadatak koji je Southgate postavio pred igrače nije bio dominirati nad Ukrajinom nego izbjeći eventualnu bol. Sve ostalo će se složiti samo od sebe.
Ako cijeli turnir posvetite tome da izbjegnete bol, vrlo je upitno kako će momčad reagirati kada i ako se suoči sa šokom koji je po svaku cijenu htjela izbjeći
Nakon ranog vodstva, Engleska se naprosto branila posjedom lopte. Jednadžba je tu prilično jednostavna — na travnjaku može biti samo jedna lopta i dok Engleska kontrolira posjed, Ukrajina je bez rješenja.
Da bi dobio stabilnost u posjedu, Southgate se odlučio na jednostavno rješenje. Engleska je, nominalno, igrala u formaciji 4-2-3-1, a Southgate je povukao obojicu veznih igrača na svoju polovicu terena. Dvojica stopera i Kyle Walker koji na desnom beku ostaje nisko, dvojica centralnih veznih postavljeni nisko i Luke Shaw koji se diže visoko i priključuje napadu tek kada je posjed prebačen u zadnju trećinu terena. S ovakvom strukturom i golom prednosti od četvrte minute Engleska može loptu držati u beskonačnost i čekati pravi trenutak za napasti.
Pragmatična Engleska
Međutim, slika dolje jasno pokazuje i zašto je Engleska toliko neatraktivna.
U konkretnom slučaju, Ševčenko se odlučio za obranu s petoricom u zadnjoj liniji. Kako bi okupirao tako postavljenu zadnju liniju i bekove zakucao duboko tako da ne mogu izaći u eventualni presing, Southgate podiže i Masona Mounta visoko na suparničku polovicu i time dobiva još jednog igrača kojim može opteretiti suparničku zadnju liniju. S obzirom na to da se petorica Ukrajinaca moraju brinuti o četvorici Engleza koji su visoko, Southgate je time pomogao ovoj šestorici na svojoj polovici da mirno kontroliraju loptu i vrte napade s lijeva na desno.
Problem je upravo u Mountu. Odnosno, problem je u onome što Southgate od njega traži. Nominalno je on bio desetka u 4-2-3-1 i trebao bi se ponuditi negdje u prostoru u kojem možemo vidjeti suca; trebao bi okupirati prostor između linija i nuditi se za okomito dodavanje koje će onda prenijeti u samu završnicu. Southgate ga je postavio gotovo na desno krilo. S obzirom na to da se Walker rijetko priključuje napadu jer ostaje kao treći stoper, Mount je svojim pozicioniranjem pomagao Jadonu Sanchu fiksirati obrambenu petorku.
Rezultat je, dakle, stabilnost na lopti koju imaju ova šestorica na slici i nemogućnost Ukrajine da podigne bočne igrače kako bi ušla u presing, što Engleskoj daje kontrolu nad utakmicom. Ali rezultat je i to da Engleska nema opciju za okomito dodavanje iz prve faze izgradnje napada i zato stvara malo prilika.
U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo Engleska je igrala sasvim drugačije. Tada je Southgateova momčad bila uvjerljivo prva po postignutim golovima i stvorenim šansama, baš kao i u kategoriji driblinga. Konstantno su Englezi napadali, tražili su višak i pokušavali su stvarati prilike. Na Europskom prvenstvu, zasad, igraju samo kako bi izbjegli bol — stabilno i bez nuđenja grešaka iz kojih ih suparnik može kazniti, ali dosadno.
Međutim, to što je dosadno i što je napadačka igra razočaravajuća s obzirom na talent koji Southgate ima na raspolaganju ne znači da Engleska ne igra vrlo kvalitetan nogomet.
“Engleska je danas igrala vrlo pragmatično. Koristila je svoje jake strane, iskorištavala je naše pogreške što je odigrala vrlo dobro, na vrhunskoj razini. Oni su kontrolirali utakmicu“, rekao je Ševčenko.
Engleska je to što igra odigrala vrlo dobro. Nije to atraktivno niti će ikoga impresionirati; zabila je, doduše, četiri gola, ali je imala samo 10 udaraca i 14 dolazaka u suparnički kazneni prostor. Engleska je osvojila 46 duela, a Ukrajina 30, čime je pokazala individualnu dominaciju u izravnim dvobojima. Engleska je u cijeloj utakmici imala 91 posto točnih dodavanja, čime je pokazala stabilnu strukturu. Pragmatično i idealno za izbjegavanje boli na turnirskim natjecanjima.
Što ako pođe po zlu?
Uostalom, Engleska je jedina momčad na Europskom prvenstvu koja nije primila gol. Jordan Pickford je u pet utakmica imao 10 udaraca u okvir svog gola, što jasno pokazuje koliko Engleska dobro kontrolira svoje suparnike i koliko ih ograničava u tome da budu opasni.
Southgate je mijenjao atraktivnost i napadačku opasnost za stabilnost i obrambenu stabilnost. Izgleda da je tu odluku donio maksimalno svjesno jer je procijenio da takav pragmatični pristup u kojem je primarno izbjeći poraz ima najviše smisla na ovakvim turnirima, a činjenica da je došao u polufinale, koliko god Engleska razočarala kvalitetom napadačke igre, daje mu za pravo.
Međutim, moramo se vratiti na gol u četvrtoj minuti. Ukratko, Engleska još na cijelom prvenstvu nije bila u negativnoj rezultatskoj poziciji. Dosad je pokazala iznimnu disciplinu usprkos tome što je najmlađa momčad na turniru, pokazala je prilagodljivost i sposobnost igranja u različitim formacijama jer primarna formacija za grupnu fazu je bila 4-3-3, protiv Njemačke je igrala u 3-4-3, a protiv Ukrajine u 4-2-3-1. Ono što nije pokazala jest kako se snalazi kada mora napasti suparnika.
S jedne strane, to ne bi trebao biti problem. Za razliku od Francuske, koja je bila simbol takve pragmatične igre na zadnja dva velika natjecanja, Engleska je u kvalifikacijama igrala napadački nogomet s razrađenim napadačkim sustavom. Pokazala je da zna riskirati, pokazala je da ima razrađene mehanizme kojima može stvarati prilike i da ima talent koji može osvajati individualne duele te nizati driblinge. Uostalom, ima i čisti talent u napadu. Kane i Sterling kao konstanta, pa Sancho, Bukayo Saka, Phil Foden i Jack Grealish na drugom krilu sposobni su individualno stvarati višak i svi su međusobno vrlo kompatibilni. Kane je idealni partner za kombinatoriku koju nude Foden ili Grealish, ali i otvara prostor za Sterlingova utrčavanja ili Sakinu direktnost prema golu. U tom kontekstu Engleska ima dosta oružja za eventualno hvatanje rezultata.
S druge strane, ako cijeli turnir posvetite tome da izbjegnete bol, vrlo je upitno kako će momčad reagirati kada i ako se suoči sa šokom koji je po svaku cijenu htjela izbjeći. Psihologija u tom aspektu radi protiv Engleza dvostruko; em su u rezultatskom zaostatku, em su u poziciji koju su planski izbjegavali od starta.
Međutim, to je problem s kojim će se Southgate morati suočiti kada dođe do njega. Ako uopće i dođe do njega.
